Kliker.info

Potreba da se Bosna i Hercegovina uvijek posmatra kao država tri naroda jasno potvrđuje političku pozadinu i otvorenu hegemoniju iz susjedstva, jer ona smatra da je nedopustivo da se između dijelova bosanskog naroda oblikuje vezivna nit, bosanski državljanski identitet, bosanstvo, jasno i nedvosmisleno ističe, u razgovoru za Kliker . info univerzitetski profesor Senadin Lavić  koji zbog toga  ponavlja i sugeriše da Bosanci i Hercegovci žive trenutak odluke o  budućnosti svoje domovine. 

O tome uostalom govori i njegova nova, nedavno objavljena kbnjiga Diskurs o bosanstvu  koja, kako sam navodi ,  prepoznaje ovaj  povijesni trenutak i analitički ga razlaže, pokazujući gdje se nalazi bosanski politički identitet u kolopletu balkanskih igara oko Velike Srbije, Velike Albanije i Velike Hrvatske. 

Kliker.info:  Na političkoj i naučnoj sceni BiH posljednjih godina predstavljaš poprilično usamljenu pojavu koja  uporno, sistematično pa i tvrdoglavo dokazuje pogubnost  “teorije” da su u BiH narodi suvereni dok je država u drugom planu po  pitanju suvereniteta.  Sudeći prema posljednjem  razgovoru  upriličenom povodom Dana nezavisnosti BiH  o Vašoj  nedavno objavljenoj knjizi  na FPN u Sarajevu , koji je uzgred i izdavač Diskursa o bosanstvu, došlo se čini mi se do tačke kada će se  politički odlučioci u ovoj zemlji  morati konačno odlučiti  kako naprijed ili nazad po ovom krucijalnom pitanju? 

Lavić: U savremenoj evropskoj političkoj teoriji i praksi suvereni su građani jedne države, odnosno suverena je država a ne etničke grupe! Nisam usamljen u ideji Bosne i bosanskog nacionalnog (državljanskog) identiteta. Prije je riječ o nerazumijevanju i neznanju! Postoje važna imena prije mene u bosanskoj povijesti koja se bore za bosanski kulturni i politički identitet.

Ne smijemo zaboraviti srednjevjekovnu Bosnu i njezine vladare i narod, Hasana Kafi Pruščaka, Juraja Dragišića, Huseina Gradaščevića, Ivana Franu Jukića, Antu Kneževića, Husagu Ćišića, Avdu Humu, Đuru Pucara, Envera Redžića, Muhameda Filipovića, Rusmira Mahmutćehaijića, Mustafu Imamovića, Mirka Pejanovića, Ivu Komšića. Miru Lazovića i mnogih drugi koji su u znanstvenim disciplinama i konkretnoj političkoj praksi zastupali bosansko stajalište i interes.

Ne smijemo, također, zaboraviti da je Bosna tek u 20. stoljeću iznutra oblikovana i reducirana na tri etničke grupe koje su navodno različite, kao da pripadaju različitim kulturama i identitetima. Tek od 1990-ih se u Bosni pokušavaju završiti nacionalni programi susjednih država i definitivno bosanski narod razdijeliti u tri odvojena povijesna, kulturna i politička geta.

To nam kazuje da su od druge polovine 19. stoljeća na prostoru Bosne i Hercegovine vođene i provedene divergentne ideološke koncepcije, da je propaganda vodila opredjeljivanje ljudi i da je neobrazovanost i neznanje dovela do povijesnog apsurda – isti rodovi iz 19. stoljeća danas su razvrstani u “različite” etničke grupe na osnovu religijske razlike. Nacionalisti, koji služe Srbiji i Hrvatskoj, narodne grupe u Bosni i Hercegovini danas zovu “konstitutivni narodi”, a sebe predstavljaju kao “legitimne predstavnike” tih tzv. “konstitutivnih naroda”.

Kroz sistem obrazovanja ljudi su modelirani i formatirani prema potrebama nacionalnih pokreta iz susjedstva i došlo je do potiskivanja šireg konteksta postojanja humskog/ilirskog/balkanskog/ jugoistočnoevropskog/“južnoslavenskog” naroda koji istrajava u međusobnoj patološkoj perverziji i poneričkim pothvatima eksterminacije “drugog”. Tek trebamo razviti ponerologiju koja će ispitati porijeklo zla u politici i kulturi jednog povijesnog prostora.

Pritom, treba se ispitati uloga religije u pothvatima zla i iskorjenjivanja drugog (naročito Srpske pravoslavne crkve, ali i drugih religijskih organizacija), političkih ideologija, projekcija velikih sila nad balkanskim prostorom, malih balkanskih nacionalnih pokreta od 19. stoljeća koji su provodili uništavanje i progon drugih etničkih grupa sa zacrtanih “nacionalnih prostora”, mora se preispitati cjelokupan sadržaj povijesnih narativa i etnogenza koje su konstruirane od 19. stoljeća…

Usljed ovih procesa u bosanskohercegovačkom državnom prostoru čujemo primitivce koji govore: “Srbi su Srbi – oni nisu bosanskohercegovački Srbi”. Ovo je stravično svođenje ljudi na jedan atribut i to je najpregnantniji znak totalitarizma, prevare i ponižavanja naroda. To je vrhunac prevare etnicizma koji je zarobio Bosnu u zadnjih trideset godina i koji podmeće lažne interpretacije povijesti i procesa etničkog oblikovanja pojedinih grupa ljudi. Glas te primitivnosti kazuje da neko pokušava napraviti narod ili etničku grupu suverenom nad dijelom teritorije na kojoj je proveden zločin genocida, kao da ne postoji država. Time se jedna etnička grupa postavlja iznad države i ostalih građana.

Danas je sasvim jasno da živimo trenutak odluke o budućnosti Bosne. Evidentno je da ovaj etničko-religijski model, koji nas gura u blato hegemonijskog agresivnog nacionalizma, ne može pomoći nikome da normalno živi. Vučićeva Srbija nastavlja u rukavicama djelovati u Bosni, uz dubinsku podršku ruske diplomatije, i na Balkanu izigravati Pijemont, ali je njezina današnja struktura zasnovana na četničkoj ideologiji i to nikako ne ide. “Srpski svet” je nova velika iluzija srpskog nacionalizam koja će nanijeti velike štete nesrpskim narodima u regionu, ali, prije svega,  nemjerljivu štetu samom srpskom narodu!

Knjiga Diskurs o bosanstvu prepoznaje jedna povijesni trenutak i analitički ga razlaže, pokazujući gdje se nalazi bosanski politički identitet u kolopletu balkanskih igara oko Velike Srbije, Velike Albanije i Velike Hrvatske. Snažno razvijeno bosanstvo je prva i osnovna brana ovim projektima i preduslov daljnjeg razvoja bosanskohercegovačke države.

Kliker.info:  Uporište i inspiracija su vam bili znameniti bosanski banovi, kraljevi, franjevci, političari, intelektualci  koji su se kroz hiljadugodišnju istoriju  zalagali za bosansko-hercegovački nacionalni identitet. Recite nam kakve su šanse da izađemo iz trenutnog tjesnaca u kojem  smo sada i ko su snage ili pojedinci koji bi trebalo da nam pokažu  izlaz iz magle koja je prekrila BiH?

Lavić: Prvo što treba naglasiti u današnjem razvijanju ideje Bosne jeste činjenica da Bosna nije nikakva specifična zemlja, poseban slučaj, nešto sasvim različito od drugih evropskih država. S tim se mora definitivno prestati – Bosna nije nikakav poseban slučaj u Evropi i od toga treba poći svako samosvjesno bosanstvo. Od 9. do 15. stoljeća ona je evropska banovina i kraljevina, od 15. do 19. stoljeća ona je pod upravom Osmanskog sultanata (kao i Srbija, Makedonija, Crna Gora, dobar dio Grčke, dijelovi Mađarske…), pa od 1878. do 1918. pod upravom Austro-Ugarske monarhije, onda Kraljevina SHS, od 1929. Kraljevina Jugoslavija do Drugog svjetskog rata poslije kojeg Bosna opstoji u Jugoslaviji.

Od 1992. godine Bosna je internacionalno priznata država. S tim se nisu mogli pomiriti srpski i hrvatski nacionali projekti i to je bio povod za razornu agresiju koju je Bosna preživjela, vrlo oštećena, podijeljena na dva entiteta, distrikt Brčko i reducirana na sasvim spornu etnopolitiku koja je usporava u razvitku državnih institucija.

Bosna jeste djelovanjem etnoplitike i nacional-šovinizma dovedena u strašan povijesni škripac. Zakočena je i zarobljena u destruktivnu politiku etničko-religijskog ekskluzivizma i “maglu” zaostalosti. Dovoljno je pogledati na koji način političke oligarhije manipuliraju bošnjačke, srpske i hrvatske narodne grupe i konfrontiraju ih kao “plemensko-religijske” grupe.

Ali sve se to odvija pod velikim uticajima sa strane, iz Beograda i Zagreba. To je svakome jasno. O tome svjedoče danas sramne podvale u stilu “Hrvatska ima pravo zaštiti Hrvate u Bosni i Hercegovini”! Od koga? Kao da Hrvati u nisu u Bosni u svojoj domovini? Neko iz Zagreba im treba reći ko su i gdje su! Kako to Hrvatska sebi daje pravo da se miješa u unutarnje stvari nezavisne države Bosne i Hercegovine? S kojim pravom to radi?

Ne može Ustav Hrvatske određivati šta će se događati u Bosni. Pa to je besmisleno. Isto radi i Srbija, donosi zakone prema kojima će se brinuti o Srbima u regionu i dijaspori, te time otvara sebi “pravo da se miješa” u unutarnje poslove susjednih država, Bosne i Crne Gore. Oni sebi kao daju pravo da se mogu miješati u poslove susjeda. Bahato i primitivno, nema šta. Možda bi mogli nešto takvo osmisliti za Mađarsku i Bugarsku? Grlić Radmani i Vulini, i njima slični, nisu slučajnost u ovome antibosanskom igrokazu.

Kliker. info: Govorite o tzv. “bosanskom paradoksu” kao nečemu što treba dezavuirati. Šta to znači u povijesnoj praksi?

 Lavić: Često se tokom 20. stoljeća pojavljivala lažna tvrdnja da Bosna nema svoj narod. Između dva svjetska rata Bosna je doista dovedena nad provaliju. Ona je, ustvari, bila u rukama srpskog i hrvatskog nacijskog projekta potpuno pripremljena za nestanak i podjelu. U tom periodu je jasno iskazano političko uvjerenje da u njoj žive samo Srbi i Hrvati i neka religijska skupina slavenskog porijekla koju treba “nacionalizirati” na jednu ili na drugu stranu. Iz tog povijesnog udesa i nemoći se onda kazuje da Bosna “nema” svoj narod, kao da je ona “zemlja bez naroda”, neka teritorija, krajolik, pustopoljina, tranzitna zona.

Usput, “zaboravljaju” se Bošnjani/Bošnjaci pa onda sporne srpske i hrvatske historiografije isporučuju suspektnu sliku povijesti i etničkih procesa, podvaljuju laž o porijeklu govoreći prostački “ko je od koga postao”. Te tvrdnje primarno svjedoče o zaostalosti tih “znanstvenih navoda” i totalnoj neznanstvenosti historiografskih konstrukcija koje su tokom 20. stoljeća opsjedale bošnjački narod i sisteme obrazovanja kroz koje je prolazio. Rijetki su znanstvenici kao Nada Klaić, Vera Kržišnik Bukić, Novak Kilibarda, Noel Malcolm i drugi koji su vrhunski dezavuirali mitove o Bosni i njezinom narodu. Dakle, Bosna i njezin bosanski narod su tu već preko hiljadu godina! Sviđalo se to nekome ili ne sviđalo! Naravno, to podrazumijeva da smo svjesni transformacija svijesti i “fenomenologije duha” bosanskog čovjeka.

 Kliker. info :  Na drugoj strani osporavitelji Vaših teza ističu da se Lavić lavovski trudi “dokazati nedokazivo – postojanje nepostojećeg i nepostojanje postojećeg” ? 

Lavić : U ovoj rečenici preživljava opaka poruka iz 20. stoljeća koja kazuje da Bosanski narod ne postoji, to jeste: da nema BOSANACA, državljana ili građana Bosne i Hercegovine. Otkud dolazi ova poruka i prijetnja? Iz onoga okružaja koje agresivnim hegemonijskim nacionalizmom srpstva i hrvatstva želi potčiniti Bosnu velikodržavnim iluzijama. To je fašizam malih balkanskih naroda, pokazatelj autoritarne i ropske svijesti!

Potreba da se Bosna uvijek posmatra kao država tri naroda jasno potvrđuje političku pozadinu i otvorenu hegemoniju iz susjedstva, jer ona smatra da je nedopustivo da se između dijelova bosanskog naroda oblikuje vezivna nit, bosanski državljanski identitet, bosanstvo. Tako se bosanski pravoslavni Srbi i bosanski katolički Hrvati razdomljuju, otkidaju od svoje domovine i pravi im se predstava da su njihove  domovine susjedne zemlje, Srbija i Hrvatska.

Antibosanske hegemonijske politike prema Bosni razvijaju ideologiju debosniziranja svijesti ljudi Bosne praveći psihološki efekt dugotrajnom propagandom i religijskim institucijama. Bosna i bosanski interes se potiskuju iz javnog diskursa i ne predstavljaju kao opće dobro građana. Građanima se podmeću etničko-religijske naracije koje spadaju u sferu kulturno-psiholoških sadržaja postojanja neke grupe ljudi. Ali, država i njezino funkcioniranje se osporava i podriva – to je pravi cilj velikodržavalja prvih susjeda Bosne. Za taj prljavi posao služe političke stranke koje su direktno iz Hrvatske i Srbije potaknute da u Bosni rade subverzivno, destruktivno i kompradorski za strani interes.

Bošnjacima su stalno govorili tokom 20. stoljeća, u pokušaju da ih “nacionaliziraju”, da su srpskog ili hrvatskog porijekla. To danas neki naivci pokušavaju uraditi Bošnjacima u Sandžaku kroz pokušaj albanizacije, a zaboravljaju staro prijateljstvo između Bošnjaka i Albanaca. Ništa od toga, naravno, nije cjelovita istina. Sve je dio velike propagande i podvođenja pod druge nacionalne projekte.

Kliker.info: Nakon američkih izbora  akcije knjige Diskurs o bosanstvu su naglo porasle.  Šta očekujete ?

Lavić: Dobro ste primijetili u vezi s novim bosanskim okretom i svježim promjenama u SAD. Američka politička filozofija je model koji je tako prikladan Bosni, odnosno bosansko povijesno iskustvo zajedničkog života bi trebalo poslužiti evropskom i američkom “svijetu” da osmisli budućnost. Ali, niko u Bosni nije naivan da očekuje da Amerikanci dođu u naše institucije i urede ih po zakonima da mogu normalno funkcionirati. Najveći dio posla moramo sami obaviti i organizirati drugačiji model života ljudi.

U društvenoj zbilji postoji još mnogo ljudi spremnih na borbu za promjenu potrošenog etničko-religijskog modela. Američka podrška treba biti moderna, primjerena vremenu demokratije, ona treba da pomogne uspostavljanje građanskog modela organizacije društva i države u kojoj je neupitna vladavina prava. U budućem poslu konstruiranja primjerenog modela života u Bosni, u skladu s evropskim principima i standardima demokratije, nužno je razvijati drugačiju političku kulturu kroz novi sistem obrazovanja. Ne može neki primitivni “baja” biti iznad zakona.

Kliker.info: Šta je s građanskim modelom politike u Bosni? Svaki drugi dan neko iz Hrvatske i Srbije zabranjuje da se o tome misli, piše ili govori, a ne daj Bože da se takav model uspostavi?

 Lavić: Građanski model politike je prirodan slijed stvari. To je evropski politički kurs koji se postepeno ostvaruje u Bosni. U njemu se pokazuje svijest o političkoj kulturi našeg društva koje je danas pod hegemonijom etničko-religijske kolektivističke paradigme i konzervativnog mentaliteta podsticanog od velikodržavnih etnopolitika sa strane. Treba jednostavno reći: neka svi ti “veliki stručnjaci” za Bosnu uvedu u Srbiju i Hrvatsku sve ono što nama predlažu.

Neka njima konsocijacijskih podvala o demokratiji, etničkog veta, entiteta zasnovanih na genocidu, etničkog predstavljanja i legitimnih zastupnika, fašističkog izbornog zakona, paradržavnih institucija, konstitutivnih naroda i tako redom. Neka njima vode državu i vladaju nad narodom svi ovi antibosanski klonovi koji im služe. Stvarno je bolesno i zločasto da neki Grlić Radman iz Hrvatske zabranjuje građanski model u Bosni i preporučuje kako ćemo se mi organizirati. Pa, to je tako primitivno u današnjoj Europi da hitno treba provjeriti mentalno stanje svih ljudi koji to predlažu i nameću “pravo” da oni mogu uredovati u Bosni! Dosta je tih paternalističkih briga za “ugrožene” narode.

Građanski model definitivno razbija stoljeće hegemonije nad Bosnom (od 1918, ali je počeo u 19. stoljeću) srpskog i hrvatskog nacionalnog projekta, te oslobađa bosansku političku i kulturnu zbilju o pitanja podjele i etnoteritorijalizacije. Građanski model priznaje multietničku sadržinu današnje Bosne, ali preferira pojedinca, individuu, pojedinačnog građanina kao najvišu vrijednost. Svoju praktičnu moć zasniva na poštivanju individualnih ljudskih prava i njihovom provođenju u konkretnoj političkoj zbilji 21. stoljeća.

Treba otvoreno poručiti Srbiji i Hrvatskoj da prestanu svoje nacionalne programe iz 19. stoljeća pružati na teritoriju Republike/Države Bosne i Hercegovine jer je to narušavanje internacionalnog poretka i mira u regionu! Neka svoju političku zaostalost i nakaradne ideologije provode u svojim granicama! Njima trebaju “konstitutivni narodi” da bi mogli kontrolirati procese u Bosni i pljačkati njezine resurse. Srbija i Hrvatsak danas pljačkaju i siromaše građane Bosne i Hercegovine, a podvaljuju im nacionalističke narative. Strašan apsurd i glupost.

Ima previše ludačkog bezumlja u ideji da “svaki narod bira političke predstavnike samo iz svoga naroda”. Ali, na izborima ne biraju narodi niti narodne grupe, nego građani. Neko bi taj princip odbacio i uveo u Bosni krajnje sporan profašistički model da jedno getoizirano “pleme” izabere svoga “poglavicu” i da se onda sučeljava s drugim “plemenima”. U tome retrogradnom zahtjevu još nije razvijen građanski princip da se biraju politički predstavnici građana, a ne etničkih grupa.

Najpogubniji mit u današnjoj Bosni je mit o konstitutivnim narodima i legitimnim predstavnicima tih naroda koji se u konsocijaciji ostvaruju kao u eshatološkom cilju. To je antibosanska konzervativna predstava o organizaciji života u ljudskoj zajednici i znak nesposobnosti u aktualnom trenutku za civiliziranu komunikaciju. To je, također, izraz zaostalosti u političkoj kulturi ljudi na ovim prostorima kao dio procesa od 1990-ih. “Na guvnu će se sastati vođe plemena i donijeti odluke”, moglo bi se reći. Ali, iza tog pristupa, također, krije se podla namjera da se Bosna podijeli na etnička geta u kojima bi postojali izolirani “mozgovi u bačvi” koje bi se lahko kontroliralo preko religije, nacionalizma i predrasuda.

Tako bi Srbija i Hrvatska napravile svoje teritorije u Bosni i kontrolirale ih! U tome “velikom” pristupu, Bosna se vraća u 19. stoljeće i pripovijesti o “našem slavnom narodu” koji se kroz bure povijesti uzdigao do homogene i jednoumne mase! Zato u tome getu etničko-religijske zaostalosti neznanje postaje vidljivo, dominantno, destruktivno, prepoznatljivo kroz sisteme obrazovanja, objektivirano kao egzistencijalna forma i pretvoreno u političke prakse.

Građanima se podvaljuje naracija o “temeljnom identitetu”, primordijalnom etničkom osjećaju, apriornoj definiranosti ljudskog bića i sličnim mitovima. Srbija i Hrvatska od druge polovine 19. stoljeća istrajavaju na preimenovanju bosanskih katolika i pravoslavaca u Hrvate i Srbe i oni se na kraju 20. stoljeća pojavljuju kao oblikovana etničke grupa na osnovu religijske razlike iz koje se na kraju pokušava istisnuti bilo kakav traga bosanstva. Vrhunac tog ciničkog procesa je preimenovanje Bošnjaka u Muslimane ili u Srbe i Hrvate islamske vjere. Danas sličan proces pokušavaju provesti neodgovorni albanski propagandisti u dijelovima Sandžaka, Crne Gore i Kosova tvrdeći da su Bošnjaci, ustvari, Albanci!

Kliker.info: Kako dalje?

Lavić: Krajnje ozbiljno rečeno, eristička dociranja poluobrazovanih licemjera koja završavaju galamom i ne dozvoljavaju Protagorin stava homo mensura, zamaglila su našu zbilju i pomračila naše umove. Nacionalistička eristika je istjerala iz Bosne stotine hiljada ljudi zarad nekog bolesnog velikodržavnog hegemonijskog programa. Odavno je postalo jasno da Srbija i Hrvatska ne mogu uništiti Bosnu – ali, mogu je kočiti u razvoju.

Platonova alegorija o pećini (iz knjige Država), čini se, vrlo je primjerena da se opiše naše stanje: ljudi su poput zatočenika koji se nalaze u pećini i od rođenja su vezani tako da se ne mogu nikuda okrenuti,  a ono što vide ispred sebe na zidu uvijek su samo sjene koje su odrazi stvari u zbilji…

Mi smo postali zarobljenici pećina i sasvim je sazrelo vrijeme u Bosni da se iz njih izlazi. Mi smo zarobljeni u dva entiteta i distrikt, u etničko-religijske mitove o životu, podijeljeni po nutrini postojanja s ciljem da nas nema. Mi moramo izaći iz pripremljene grobnice! U institucijama države ne smiju sjediti ljudi koji će iznutra rušiti državu! Država mora postati najviša vrijednost za sve nas.

Put koji stoji pred Bosnom je građansko-demokratsko uređenje u kojem će čovjek, pojedinac, građanin biti u centru društvenog života. U toj državi će se štititi  individualna prava svakog građanina… Nećemo dozvoliti fašistima da nas stjeraju u geto i unište.

H.Š. (Kliker.info)