Kliker.info

Posvećeno Ireni Bjelici (rođ. Lederer)

U raljama etničkih mitologija. Još uvijek se u Bosni podvaljuju vokabulari o etničkim grupama
definiranim kao nacijama i podvajaju ljudi na osnovu konstruiranih idola. U tom smislu se
podvaljuje narativ da je Bosna multinacionalna država, da u njoj živi više nacija, da su narodi
suvereni, da nije bitan svjetski poredak Organizacije Ujedinjenih Nacija i slično.

Piše: Prof.dr. Senadin Lavić

U javnom govoru, u iskazima političara, u žurnalističkom cinizmu, kod profesore društvenih nauka
zarobljenih u marksističke sheme, kod prikrivenih antibosanskih dušebrižnika, kod sveštenika i
religijskih predstavnika i sličnih javnih govornika prevladavaju netačni, prevladani i
neupotrebljivi pojmovi koji nas zbunjuju. Čak neki emeritirani profesori, u zanosu staljinističko-
kardeljevskog pristupa pojmu nacije, nasrću kao stršljenovi na sve govornike koji se ne uklapaju
u njihove “svešteničke” dogme o razumijevanju naroda i nacija u našem dobu. Oni čak misle da
dr. Bossnensis “kvari mladež” i trebao bi nestati kao Sokrat ili dobiti ademptio civitatis! Tako im
se zabranjuje govoriti u “krijeposnoj državici”…

Nekada slučajno, a nekada planski u javni prostor upetljavaju se “stručnjaci” koji na banalan
abderićanski način operiraju pojmovima narod, narodnost, nacija, građanstvo, nacionalnost i
iznose svoje ničim zasnovane stavove. A sociološka, politološka ili pravna literatura o ovim
pitanjima postala je gotovo nepregledna u našem vremenu. U tim svakodnevnim banalnim
eskapadama dominira govor etnicizma i “znalaca” plemenskog identiteta koji sebe nazivaju
nacijom sasvim u raskoraku sa savremenim definicijama i razumijevanjima. Narodnjaci,
populisti, etnonacijski gaulajteri, ludi bez kriterija, glasnogovornici pučkog mentaliteta ne
razumiju naciju kao zajednicu građana i ne prihvataju nešto takvo, jer njihova nacija je “pleme”
u kojem oni žive s dominantnim plemenskim “idolima”. Oni ne žele bilo kakav govor o
bosanskom nacionalnom identitetu ljudi koji žive u Bosni. Oni insistiraju da je nacija etnička
zajednica jezika, religije, povijesti, teritorije, običaja i sličnih atributa. Oni ignoriraju Deklaraciju
o pravima građana BiH (donesena 1. jula 1944. godine u Sanskom Mostu, na drugom zasjedanju
ZAVNOBiH-a) koja dopunjava zavnobihovsko (državno) uzdizanje države Bosne povrh
“plemenske zajednice”. U noj se podsjeća da su svi u Bosni stupili na put izgradnje “zajedničkog
doma” kao nepokolebljivi “kovači svoje sudbine” prvi put u historiji. Ravnopravnost građana i
naroda ne može biti interpretirana kao – konstitutivnost! Ravnopravni građani i narodi su
sastojci, konstituenti države Bosne i Hercegovine.

Agresivne neznalice i posjednici vlasti demonstriraju invazivni mentalitet koji dominira
zdravorazumskim predstavama svakodnevlja i nanosi neprocjenjivu štetu državnom principu
Bosne. Potpuno oblikovan povijesnim procesima u aktualnoj društveno zbilji pojavljuje se
balkanski idolatrijski paradoks – osobe koje ne znaju sadržaje, glavne ideje i tokove unutar
povijesti filozofije i društvenih znanosti evropskog svijeta, te nemaju uopće uvida u racionalne
znanstvene stavove, bez imalo stida uskaču u diskusije i objašnjavaju društvene pojave iz svojih
spornih ideoloških pozicija. Neznanje je moć! (G. Orwel) Već odavno filozofija nije ancilla
theologiae ili sveštenika! Pritom, neobrazovani i ideološki zadrti govornici u javnosti nameću

laži, neistine i privatne predrasude kao apsolutne istine. Planski se nameću sporni sadržaji i
obmane tako da javnost postaje totalno pervertirana i zbunjena. Samo još nepopravljivi naivci
pokušavaju ispraviti sve te laži! Tako je u Srbiji, u Hrvatskoj, u Crnoj Gori, ali i u Bosni! Vladari
su pod svoju kontrolu stavili medije i kormilare propalim državnim sistemima na osnovama
etničko-religijskih demagogija za koje se još uvijek lijepi osiromašeni narod. Potrebno je
prisjetiti se F. Bacona, njegovog nezavršenog projekta Instauratio magna i borbe protiv idola
(predrasuda, zabluda, iluzija, obmana) koje on naziva idola specus (zablude pećine), idola tribus
(zablude plemena), idola fori (zablude trga) i idola theatri (iluzije tradicije). Ljudi su zarobljenici
raznih zabluda i predrasuda (idola). U njima dominira neznanje i ropska svijest odavno naviknuta
da služi gospodarima sa strane!

Neznalice i neodgovorni manipulatori, sujetni tamburaši etnopolitike, još uvijek uvjeravaju ljude
da su nacije stvorene u srednjem vijeku i da se nacije mogu svesti na religijske grupe! Ali, šta
znači kada se jedan narod svodi na religiju? Šta se dešava kada se stalno ponavlja “Bošnjaci su
muslimani”, “Hrvati su katolici” ili “Srbi su pravoslavci”? Da li je moguće jedan cijeli narod
svesti na religijsku svijest ili religijski identitet ili religijsku grupu? Postoje li i drugi atributi koji
su važni za neki narod? Ova tendencija, prije svega, pokazuje da je jedna narodna grupa ili jedan
kolektiv uhvaćen u religijsku mrežu preko koje ga se drži u nekoj metafizičkoj hipnozi neovisno
od njegovog vjerovanja ili odnosa prema Bogu. Nužno je uz ovo napomenuti da nikada ne može
biti upotrijebljen univerzalno-afirmativni sud ili univerzalni kvantifikator za jednu narodnu
grupu po pitanju vjerovanja. Opravdano je reći da “nisu svi Bošnjaci vjernici”, da “nisu svi
Hrvati vjernici”, da “nisu svi Srbi vjernici” ili da “nisu svi Crnogorci vjernici”, to jeste: samo
neki su vjernici (muslimani, katolici, pravoslavci), jer ima ateista, agnostika ili indiferentista.
Dakle, nije potpuno tačna tvrdnja “Bošnjaci su muslimani” – “Srbi su pravoslavci” ili “Hrvati su
katolici”. Ko to određuje, zašto i na osnovu čega? Danas je prevaziđena predmoderna intencija
da se narod, kao podanici nekog monarha, definira kroz religijske atribute. Ime Bošnjak nije
supstitut za vjersku oznaku musliman ili, drugim riječima, ime Bošnjak ne može biti zamjena za
ime musliman. To nije isti identitet! Ta dva imena označavaju dva različita stanja i dvije vrste
identiteta – narodni i vjerski i ne smije ih se miješati. Riječ “Bošnjak” nije sinonim za
“musliman”! Svi Srbi nisu pravoslavci!

Reduciranje na religijsku svijest. Svodeći narod ili narodnu društvenu grupu na religijsku
svijest i nužno pripadanje jednoj religijskoj grupi, onemogućava se razvijanje političke svijesti
koja nije religijska nego državljanska ili nacionalna (bosanska). Nametanje primarnosti religije i
religijske svijesti znači potiskivanje političkog bića građanina koje mu treba osigurati
oslobađanje od kolektivne stege kako bi postao slobodni individuum. On se stalno drži u
ovisnosti od religijskog autoriteta i “oslobađa” se odgovornosti za vlastito pojedinačno
djelovanje. U svakom kolektivnom okviru pojedinac je neslobodan i iskorištavan od “posjednika
istine” i “posjednika vlasti”. Čovjek zarobljen u kolektivnu svijest (plemena, etnije, religijske
grupe) politiku doživljava kao pripadanje kolektivu koji je uvijek iznad slobode i dostojanstva
pojedinca. Pokazuje se da je religijska svijest osnova kolektivističkog modela društva i države,
da je to, ustvari, tradicija balkanskih prostora koji još uvijek nisu iskušavali građanski model
života i političkog poretka. Najveća je nesreća u našem dobu kada se cijela država pokušava
podrediti religijskom identitetu, pa se onda pojavljuju ahistorijske formulacije “islamska država”,
“kršćanska država”, “svetosavska država” i slično.

Zloupotreba religije za potrebe vladara ili cinizma vlasti i narodnjačke (kolektivističke)
hegemonije stvorila je predstavu da politički život ljudi može biti organiziran samo na
kolektivistički način pri čemu se pojedinac mora potčiniti kolektivu i njegovom vođi ili nestati!
Zato narodnjačke stranke neprestano podsjećaju da je narod u opasnosti od “zapadnih ideja”,
modernizacije, znanstveno-kritičke racionalnosti, kapitalizma, filma, umjetničkih ostvarenja,
filozofskog mišljenja, građanske politike, drugačijih narodnih sadržaja, drugih naroda, drugačijih
religija, nevjernika… U tome podlom govorenju bošnjaštvo se stalno reducira na muslimanstvo
(srpstvo na svetosavlje, hrvatstvo na katolicizam) i time se narod ne može razvijati izvan okvira
religijske svijesti i svešteničke dogme. Stalno svođenje naroda na religijsku grupu stvorilo je
iracionalnu odsutnost duha i odvojenost od bitnih pitanja političkog poretka, države i vlasti. Tu
nastupaju strašni rascjepi među intelektualnim,