Kliker.info

Uvijek zahvalan sugovornik: iskren, otvoren, ovaj angažirani intelektualac govori o muslimanima, Bošnjacima, politikama…

Razgovaramo uoči dvobroja Oslobođenja, pa evo prilike da Vi, koji ste cijeli svoj život posvetili islamu, koji svojim radom i angažmanom pomažete obrazovanju muslimana, ali se i borite za shvatanje i prihvatanje islama diljem planete, čestitate Bajram našim čitateljima.

– Moja bajramska čestitka muslimanima bi, zapravo, bila moja usrdna želja i molba da se muslimani obrazuju što sustavnije i što bolje mogu. Samo ih obrazovanje može spasiti i osigurati im život dostojan ljudskoga bića. To je prvi njihov životni imperativ i najbogougodniji čin, jer je stjecanje istinskog znanja najuzvišeniji oblik slavljenja Boga. To je ujedno najljepša zahvala islamu koji je, kao nijedna druga religijska tradicija, znanje i obrazovanje ponudio kao prvorazrednu vrijednost ljudskoj civilizaciji kao takvoj. Sramota je da su muslimani u dvadeset prvom stoljeću, kao petina svjetskog populusa, danas najnepismeniji na planeti, unatoč činjenici da su prve riječi kur’anske objave bile: ‘Uči, čitaj u ime Gospodara tvoga koji poučava peru, koji poučava čovjeka onome što on ne zna’.

Šta je nama Srebrenica
Zar se sa tolikim stupnjem nepismenosti danas tako zahvaljuje Bogu, islamu i pečatnom Poslaniku islama (a.s.) koga je Bog, baš zbog kur’anske objave koju mu je dao i s njom označio ulazak ljudskoga roda u duhovno punoljetstvo, učinio ‘šalom slave’ oko vrata ljudske civilizacije? Posebno najučenije u muslimanskoj Ummi pečatni Poslanik islama (a.s.) će na Dan ustajanja na život vječni prepoznati kao one koji ga slijede i koji mu duhovno, etički i moralno sliče i priliče.

Muslimani u BiH dočekuju i ovaj praznik u teškom vremenu: ekonomska kriza traje i traje, politička nas je opet zaskočila: kako vidite stanje u BiH?

– Teška vremena za muslimane u BiH traju već od završetka agresije na BiH pa sve do danas. Razlika je jedino u tome što je sa protekom vremena njima sve teže i gore, jer nema nikakvog pokazatelja da išta u njihovu svakidašnjem životu i zeru ide nabolje. Tako će biti sve dotle dok politika i običan narod ne zamijene uloge u ovoj zemlji i dok, najzad, politici ne bude gore, a narodu bolje. Kada će to biti, to nije više stvar politike, jer ona svoje dobro nikada neće dobrovoljno zamijeniti za naše svakidašnje loše. To ovisi o narodu koji mora promijeniti političku sliku u ovoj zemlji, ne čekajući ni trena i ne birajući sredstva da tu promjenu napravi.

Budućnost ove zemlje, njihove djece i unučadi ih na to neumitno obavezuje. Političke elite ove zemlje su već u ime vlastitih ‘konstitutivnih naroda’ razorile budućnost tim istim narodima. Danas to nastoje učiniti i sa budućnošću ove zemlje, i to sve odreda, kako one koje se kunu rodoljubljem nekih tuđih, nama susjednih država, jednako tako i one od čijeg nazovipatriotizma građani ove zemlje naprosto više ne mogu da dišu. Prema tome, ko god se među građanima ove zemlje imalo osjeća vjernikom, treba da znade da mu je smrtni grijeh da i dalje na bilo koji način podržava ovakve političke elite s obje strane entitetske linije u BiH.

Kad ćemo i kako naprijed?

– Kada skinemo sljepilo lažnog patriotizma, nacionalizma, religijskog konformizma i moralnog licemjerja sa svojih očiju, otrijeznimo se i uspravimo u svjetlu istinskih vrijednosti i uzmemo te vrijednosti za svoje svakidašnje ideale do kojih nikome nećemo dopustiti da nam zapriječi put. Kada obrazovane i sposobne ljude stavimo na najodgovornija mjesta i uklonimo ovu depresivnu i eshatološki izvrnutu sliku naše stvarnosti. To je, da se razumijemo, ista ona slika naše stvarnosti u vezi s kojom je pečatni Poslanik islama (a.s.) kazao da ćemo je prepoznati onda “kada se čobani počnu šepiriti po palačama i kada robinja”, u duhovnom, moralnom i političkom smislu i značenju te riječi, “rodi sebi gospodaricu”.

Zar danas nemamo lažne hijerarhije u svim segmentima bh. društva koje to na najbolji način potvrđuju? Zar danas neznalice ne upravljaju sposobnim, kreativnim, obrazovanim i čestitim ljudima ove zemlje? Zar oni koji ne znaju i elementarno su nesposobni, a obnašaju najviše i najodgovornije položaje u ovoj zemlji, od religijskih do političkih i državnih hijerarhija, ne govore onima koji znaju šta će da rade i kako će da žive? Govore, naravno! Eto, zar nije to ono o čemu kazuju netom navedene riječi pečatnog Poslanika (a.s.)? Jeste, upravo je to ono o čemu one kazuju. Stoga, kada te neznalice vratimo na razinu društvenog taloga, kamo i pripadaju, i kada na njihova mjesta dovedemo sposobne i učene građane ove zemlje po čijim mozgovima ovi svaki dan svojim neznanjem tako raspusno “uriniraju”, tada ćemo u tren oka znati kada ćemo i kako krenuti naprijed.

Bliži se 11. juli, dan ukopa u Potočarima, dan kada će opet Srebrenica biti u epicentru svih zbivanja, a opet smo nedavno svjedočili podjeli unutar bošnjačkog Kluba u Srebrenici. Je li došlo vrijeme da sarajevske partijske centrale, ovdje mislim na SDA, dozvole vođenje politike povratnicima koji žive u svojim sredinama?

– Ne bih se ovoga puta želio previše baviti ovim tragičnim datumom i događajem povezanim s njim. Šta mislim o tragediji Srebrenice i o našem odnosu prema njoj, kazao sam prije par godina u tekstu “Šta je nama Srebrenica?”, koji je upravo objavilo Oslobođenje. Jasno je da će se na taj dan ponovo liti krokodilske suze, a najvećma će ih liti oni koji žive daleko od Srebrenice i koji ondje nisu imali koga izgubiti. Ne otkrivam ništa novo ako kažem da su to oni koji iz svega toga izvlače ili političku korist paradirajući ondje na taj dan, ili oni koji iz srebreničke tragedije izvlače vlastitu korist, zapošljavajući u raznorazne institucije ove zemlje, koje se ovdje u Sarajevu bave srebreničkim genocidom, članove svoje porodice, rodbinu i prijatelje. To su, uglavnom, oni kojima tuđa bol ne znači ništa, osim ako nije dobra moneta za vlastitu unosnu naplatu.

Što se tiče podijeljenog Kluba Bošnjaka u Srebrenici, bolje bi bilo da se ukine i da kao takav na dnevnoj osnovi prestane proizvoditi neviđenu štetu za tamošnje Bošnjake. Zahvaljujući takvom Klubu Bošnjaka i njegovoj političkoj centrali ovdje u Sarajevu, Srebrenica je po prvi put, u svom postratnom periodu, izgubila svog bošnjačkog načelnika. Taj gubitak je tek slika i prilika rezultata i dosega koje u posljednjih desetak godina postiže trenutačno najbrojnija bošnjačka politička opcija na svim frontovima. Nakrcana nesposobnim, beskorisnim, parazitskim, pohlepnim i bajatim političkim kadrovima koji su opljačkali Bošnjake i sveli ih na prosjački štap, trenutačno najbrojnija politička partija u Bošnjaka sve ove godine producira ono što je najlošije unutar tog korpusa i što je najpogubnije po Bošnjake kao najbrojniji politički narod ove zemlje.

Gotovo da nema tog grijeha kojeg ova politička opcija nije u stanju načiniti protiv ove zemlje i protiv Bošnjaka, i nema tog rubikona koji nije u stanju preći u svojoj političkoj bahatosti samo da bi od sudskog gonjenja zaštitila svoje moralno, ljudski, pa i politički najupitnije i najkriminalnije kadrove. Stoga mislim da je to dovoljan razlog da je Bošnjaci definitivno zaborave i za svagda pošalju u povijesnu ropotarnicu.Nekoć ranije sam u istom ovom listu kazao, pa ću to ponoviti i ovaj put, da će Srebrenici biti bolje tek onda kada njenu sudbinu u svoje ruke uzmu Srebreničani koji ondje žive, bez ikakva političkog i inog uplitanja sa strane.

Ni u svijetu nije baš sjajno, naročito na prostorima gdje žive muslimani. Nakon nedavnog okupljanja predstavnika muslimanskih zemalja u Saudijskoj Arabiji i tamošnjeg susreta s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, upravo su muslimanske zemlje blokirale Katar. Kako to tumačite?

– Naravno da ni u svijetu danas nije sjajno, jer svijetom danas vladaju neznalice i politički diletanti. No ni oni nisu krivi, ili ne samo oni, za današnje stanje muslimanskog svijeta. Za takvo stanje muslimanskog svijeta krivi su autoritarni politički režimi tog svijeta, među kojima su neki, poput onog u kolijevci islama, antimuslimanski režimi. Krivi su, naravno, i tamošnji muslimani, jer decenijama toleriraju takve političke režime i dopuštaju im da čine šta im je volja. Najzad, krivi su i tradicionalni dušmani muslimana izvan granica muslimanskog svijeta s kojima neki politički režimi tog istog svijeta otvoreno paktiraju, na štetu muslimana, i na taj način se održavaju u životu. No najviše su krive odmetnute i poprilično nesposobne religijske elite muslimanskog svijeta, uz časne iznimke, koje su, unatoč islamu i muslimanima, između muslimana i njihovih političkih režima uvijek držale stranu političkih režima.

Stoga mi se čini da je zemlja nedavnog okupljanja predstavnika muslimanskih zemalja trebala biti posljednje mjesto na planeti gdje su se trebali sresti, a američki predsjednik posljednji čovjek na planeti s kojim su se trebali sresti, jer izborom Trumpa za svog predsjednika Amerika se do te mjere ponizila kako je niko na planeti ne bi mogao tako poniziti. Međutim, budući da se radi o predstavnicima onih političkih režima u muslimanskom svijetu koji bez Amerike i cionističkog režima u Tel Avivu ne bi mogli preživjeti ni jedan cijeli dan, onda je jasno zašto su se sreli ondje gdje su se sreli i s kim su se sreli. Da bi razlog za ovu tvrdnju bio još jasniji, uputno bi bilo da svaki musliman danas pročita memoare “Every spy one princ” (Svaki špijun jedan princ), bivšeg direktora Mosada Dana Raviva, pa da razumije zašto politička vrhuška iz kolijevke islama, skupa sa svojim političkim satelitima iz neposrednog okruženja, tako nesebično paktira sa Tel Avivom i Washingtonom, pod kojim uvjetima i u ime kojih i čijih interesa. Svakako ne u ime interesa muslimana i muslimanskog svijeta u cjelini.

Palestina, Ankara i Teheran
Žrtvovanje Katara je samo očekivani rezultat tog susreta koji potvrđuje da politički režimi zemalja Zaljeva decenijama djeluju po principu Ezopove basne o vukovima i magarcima koji jedan drugog izručuju vukovima, misleći kako će ostali biti pošteđeni. Tako se ‘trojanski konj’ muslimanskog svijeta, tj. politički režim u kolijevci islama, sveti onima koji se ne ponašaju po volji političkog Rijada koji je, usput budi rečeno, izvor trajne nestabilnosti u muslimanskome svijetu usljed svoje kontinuirane agresije na svoje susjede.

A ‘grijeh’ političkog Katara je samo u tome što pomaže Palestinu, nastoji normalizirati odnose sa ostalim političkim prijestonicama muslimanskog svijeta, posebice s Ankarom i Teheranom, i što svojim planetarnim i briljantnim medijem Al-Jazeerom nastoji demokratizirati muslimanski svijet i pokazati mu sasvim novu perspektivu njegova istinskog budućeg napretka. No, uz svoje prirodne resurse kojima raspolaže, sa Ankarom i Teheranom koji su mu nadohvat ruke, a dalje u pozadini i sa Moskvom i Pekingom, mislim da Katar nema razloga da se brine zbog svojih arogantnih susjeda koji su ga tako bezočno objedili, izopćili i izdali.

Imam jedno bizarno pitanje: fotografije s dolaskom Melanije i Ivanke Trump na dvor saudijskog kralja dokumentiraju ih bez marama, a prilikom posjete Vatikanu obje su bile pokrivene. Je li to slika dvostrukih standarda kada su religije u pitanju? Znate li da se na društvenim mrežama, nakon što je saudijski kralj najavio milion dolara za Fondaciju Ivanke Trump povela debata o odlasku na hadž s obzirom na način na koji saudijski dvor raspolaže novcem: najčešće primjedbe odnosile su se na izbjeglice iz Sirije i pitanje što se njima ne pomaže?

– Ne poričem da to nema veze i sa dvostrukim standardima, kada su religije u pitanju. Ali, ipak, nije Vatikan kriv što drži do sebe, ali je politički Rijad kriv što ne drži ni do sebe ni do kolijevke islama. No sve to, u svakom slučaju, ima veze sa neodgojem, nekulturom i općom duhovno-moralnom neuljudbom Trumpovih. Što se predstavnika zemlje-domaćina tiče, oni su samo tom prilikom demonstrirali primitivizam, svu bijedu i ispraznost vlastitih života, nedostatak i najneznatnijeg dostojanstva i samopoštovanja. No, budući da oni svi skupa odlično pristaju jedni drugima, onda zaista ovdje nema mjesta ni načina u sudionicima tog susreta tražiti poštenje i dostojanstvo, samopoštovanje i dosljednost, iskrenost, duhovnu vrlinu i moralnu krijepost. Jezikom takvih vrijednosti, naprosto, ne govore Trumpovi, a još manje predstavnici saudijskog dvora.

Vildana Selimbegović (Oslobođenje)