Kliker.info

Prof. dr. Mirsad Hadžikadić, predsjednik Platforme za progres, direktor i profesor Instituta kompleksnih sistema na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Charlotteu, nedavno je zanoćio u Tuzli jer je imao predavanje o neuronskim mrežama, računarskoj simulaciji mozga na konferenciji Sedmica mozga. Sutra je opet pred stotinjak mladih i profesora na tuzlanskom Ekonomskom fakultetu govorio o budućnosti BiH i mladima.

Prije toga je bio u Kalesiji, na manifestaciji posvećenoj ženama s rakom dojke. Potom je krenuo u Sarajevo, održao nekoliko sastanaka, a onda otišao na tribinu na Ilidži. Zašto mu je pored svih tih obaveza bilo bitno da baš 8. marta predstavi logo stranke?

Potencijal žena

– Tri su principa koja slijedimo. Osoba mora biti za državu, zajednicu, a ne za sebe, drugi je da ta osoba ima znanje, sposobnost, da nije na poslu zbog podobnosti i treći da ima osobni integritet, poštenje, osjećaj pravde. Kad pogledamo taj treći princip, znamo da žene, ne samo u BiH, nisu u ravnopravnom položaju. Čini mi se da žene prate Platformu više nego muškarci i izuzetno nam je bilo stalo da na Dan žena pokažemo da svako društvo koje ne iskorištava potencijal žena, ne može da uspije.

I žene u parlamentu postaju stranačka vojska?

– Ja ipak imam osjećaj da se žene odgovornije odnose prema društvu i da je ipak manji broj njih dio te “vojske”. Imamo državu i političare kakve zaslužujemo. Ne glasa 40 posto građana, a oni koji glasaju često ovise o onima na vlasti, koji ne žele BiH, ustvari, ne znam ni šta oni žele. Čak nisam siguran da žele dobro svome narodu i svojoj stranci. Samo izvanredno koriste mehanizme da bi njima bilo dobro. Sramota je da naši političari neće ni da osude čin u Višegradu koji je čisto fašistički. Ja krivim nas za biranje takvih ljudi u organe vlasti. Da nas je glasalo 75, 80 posto, oni ne bi mogli ukrasti dovoljno glasova, a mi bismo postavili ljude koji bi uveli elektronsko glasanje, koji bi ukinuli finansiranje stranaka iz budžeta.

Ko su ljudi Platforme?

– Bio sam posljednjih dana u Švedskoj, Švicarskoj, na Ilidži, u Visokom… Gdje god smo otišli, tražila se stolica više. Dobivamo podršku doista od svih slojeva. Već smo u 20 općina u BiH, uključujući RS, u četiri države svijeta i stalno se širimo. Među našim članstvom je 57 posto ljudi ispod 40 godina, više od 30 posto je ispod 30 godina, 17 posto su studenti, 7,5 posto penzioneri, 17 posto dijaspora. Izvanredna kombinacija mladosti i iskustva.

Šta govorite na skupovima?

– Govorim o dvije BiH. Jedna je ova koju svi vidimo, sa svim njenim problemima, od korupcije do mržnje… No, ja vidim državu strahovitog potencijala, odlične geografske lokacije, kreativnosti, života i suživota s razlikama i korištenjem tih razlika za dobrobit. Svi problemi koje imamo dolaze iz činjenice da nemamo razvijenu političku društvenu svijest. Kao zajednica ne razmišljamo dugoročno, sistemski, proceduralno, mi razmišljamo u smislu “da se ja tu nađem”.

Osnova promjene društvene svijesti je promjena lične svijesti. Potrebno je samo 20 posto ljudi koji misle svojom glavom za promjenu u cijeloj državi, a nas u Platformi danas ima 20 posto i već sada smo spremni za promjenu. To ćete vidjeti na lokalnim izborima za dvije godine.

Vi biste BiH podijelili na šest regija?

– Da, svaka od njih prelazi entitetske granice, zovemo ih po rijekama Sava, Drina, Bosna, Neretva, Vrbas, Una. Želimo da se razmišlja o entitetskim projektima koji prelaze granice. Mržnja uspijeva jer su uspjeli pokidati veze između nas, uspostavili su granice svake vrste koje mi želimo skinuti. Pitaju me šta bih uradio da imam apsolutnu moć? Recimo, sve i jednog ministra bih zamolio da sami podnesu ostavku, a ako neće, skinuo bih ih. Našao bih ljude koji su sposobni, bez obzira na stranačku, nacionalnu pripadnost i tražio od svih njih petogodišnji plan razvoja, a na osnovu toga i jednogodišnji. Postavio bih prioritete, otišao bih svakoj grupi i rekao “donijeli smo odluke, vi ste u njima ili niste iz ovih razloga, ali državi će biti bolje”.

Mi ih ne tražimo

Koliko je osoba nebošnjačke nacionalnosti okupljeno oko Platforme?- Mi ih i ne tražimo. Nije dovoljno reći “mi smo multi, dođite”, moramo razgovarati s njima i reći im “ovo je zajednička borba”. Nacionalisti su izbacili sav vazduh normalnog razgovora s naše političke scene. Neovisno pravosuđe bi promijenilo sve u ovoj državi, uzrokovalo bi da se uhapsi dvadesetak ljudi. A ako bi samo njih sklonili, bilo bi bolje svima. Zato je vrlo važno izabrati druge ljude. Idemo ka strahovitom općem kolapsu. Kažu ima nas 3,5 miliona, vani nas je bilo dva, sada nas je 2,5 miliona, uskoro će nas biti više vani nego unutra.

I mrtvi odlaze?

– Da, Dragičević. Uskoro nas neće biti dovoljno za popunjavanje budžeta. Ljudi koji nas vode ne vide to, ne vidi ni internacionalna zajednica koja je više podijeljena nego mi. Skup njihovih vrijednosti se mijenja. Oni su pragmatični, interesujemo ih koliko im je bitno u datom momentu. U jednom momentu su odlučili da im treba Srbija kao najjača država u regionu pa da je drže pod kontrolom, što se nije pokazalo efikasnim rješenjem. Na kraju krajeva, mi smo odgovorni za sudbinu ove države, mi moramo biti uvjereni da nam je zajedno bolje. A, ako se borimo jedni protiv drugih, hajde da to bude oko toga da je, recimo, ekonomija FBiH bolja od ekonomije RS-a.

Je li tačno da ljudi koji dolaze iz drugih stranaka ne mogu biti u organima Platforme?

– Nije. Mi smo pokret, svako može biti član Platforme, čak i članovi druge stranke. Ali, dok su u drugoj stranci, ne mogu biti na našim listama. Ako procijenimo da se neko i kada je bio u drugoj stranci ponašao u skladu s naša tri principa, to je uredu.

Da li su vam nuđene koalicije?

– Zvali su nas iz svih stranaka, ali ne znači da smo razgovarali o ujedinjenju. Koalicije su uredu ako su programski, ideološki, ciljno vođene. Koalicija samo da bi se podijelili resori nije koalicija. Da, vjerujem da je realno moguće da se sada formira vlast nacionalnih stranaka i DF-a, ali domet te vlasti se pokazao odlukom Doma naroda da se ne izjasni o Višegradu. To je nastavak marša ka sve goroj situaciji u BiH. Nacionalnosti koji žele podijeliti BiH u ovom momentu imaju svu vlast i ne pokazuju nikakve znakove odustajanja.

To je deprimirajuće?

– Ali je i izvanredno stanje za početak promjena, da ljudi zaista vide da ne može ovako dalje i da moraju reći dosta. Veoma sam optimističan i zato sam u BiH. Imam dovoljno energije, volje i ubjeđenja da će ovoj državi biti mnogo bolje. Jedino je pitanje za koliko vremena. Zato i pitam građane ove zemlje jeste li spremni za promjene? Neće doći ako vi nećete da budete njihov dio! A ja ovo radim zbog osjećaja obaveze i dužnosti prema domovini. Supruga me je, inače, podsjetila na činjenicu da sam uvijek odlazio kada je situacija bila potpuno sređena u sistemu za koji sam bio odgovoran. To se dešavalo na koledžu i u Savjetodavnom vijeću za BiH i u Akademiji nauka i umjetnosti, bh. i američkoj. Ja sam tu kada treba nešto graditi, kada izazovi treba da se prevaziđu, kada treba vizija da se uspostavi.

Edina Kamenica (Oslobođenje)