Kliker.info

Profesora Ivu Komšića nije potrebno posebno predstavljati, jer njegov politički angažman, danas već duži od tri desetljeća, prepoznatljiv je po čvrstini u iznošenju svojih stavova i dosljednom promoviranju društvenih ideja. Nepokolebljiv u odbrani političkih principa, lucidan u obrazlaganju svojih ideja i uvijek dosljedan u logičkom izvođenju zaključaka Ivo Komšić je u bosanskohercegovačku politiku unosio evropski „šmek“, što znači da svoje ponašanje nikada nije namjerno vulgarizirao kako bi se dodvorio strastima publike.

Kao dugogodišnji profesor sociologije i filozofije na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu Ivo Komšić je u političku arenu unosio metodologiju djelovanja koja se bazira na racionalnom sagledavanju stvari, a njegov agilni govornički pristup stvarima i potreba da fenomenima politike pristupa proaktivno učinili su ga posebnom pojavom u društveno – političkom prostoru zemlje.

Naravno, važno je reći da je od početka svoga djelovanja Ivo Komšić bio jasno i nedvosmisleno legalistički nastrojen, što znači da u njegovom političkom djelovanju nikada nije bilo sumnje u nezavisnost i suverenost Bosne i Hercegovine.

Takvu političku agendu uvijek je nastojao promovirati kao opći okvir političkog djelovanja, što je njegove političke takmace nerijetko dovodilo u stanja zbunjenosti i ljutnje. Jer, Ivo Komišić je uvijek dobro znao da filozofski diskurs u politici nikada nema premca makar se nekada činilo da takav pristup političkom djelovanju posustaje pred navalom voluntarističkog populizma.

Ivo Komćić bio je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine tokom agresije i jedan od rijetkih političara koji je učestvovao u gotovo svim mirovnim pregovorima. Danas, skoro tri decenije od izbijanja rata, profesoru Komšiću, zbog iskustva i znanja, obratili smo se da nam pojasni stvari iz naše političke aktuelnosti, da nam pokuša objasniti postoji li jedna kontinuirana politika „uništavanja“ države Bosne i Hercegovine i da li se ta politika simultano sprovodi iz političkih centara Srbije i Hrvatske.

„Kao što sam rekao, ponašanje visokog predstavnika nije enigmatično, niti je ponašanje Čovića misteriozno. On je glavni politički saveznik rušilačke politike koja dolazi iz RS-a i ta politika ima kontinuitet. Čović i Dodik imaju potpisan sporazum o suradnji i to nije tajna, kao što je Tuđman imao s Miloševićem a Boban s Karadžićem. Čović to ne krije, on se poziva na Tuđmanovu politiku prema BiH, on se ne odriče Herceg- Bosne koju je Haški sud proglasio zločinačkom tvorevinom“, jasan je Komšić.

I svojom posljednjom knjigom Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH, Komšić je, opet, uspio uznemiriti nacionalističke snage, a objavljivanje knjige bio je povod da „napravimo“ razgovor sa profesorom Komšićem.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

• Politička situacija u BiH je destabilizirana Dodikovim ponašanjem – poziv na secesiju, nepriznavanje Inzkovog zakona o negiranju genocida. U jeku krize, Dodik se sastaje sa najvišim predstavnicima Srbije, predsjednikom Vučićem i predsjednikom skupštine Dačićem. Po Vašem mišljenju, da li je njegovo djelovanje koordinirano sa srbijanskim vlastima i da li ima njihovu tajnu ili javnu podršku za svoje ponašanje?

– Sve što Dodik radi koordinirano je sa srbijanskim vlastima. To nije ništa novo, to je nastavak one politike koja se vodila u RS-u za vrijeme Miloševića. Zvanično je svu svoju političku djelatnost RS prenijela na Miloševića devedesetih godina. To se zna u BiH, to se zna u Srbiji, to zna međunarodna zajednica. Što bi danas bilo tko u politici RS-a bio bez podrške Srbije? Ono što je devedesetih godina bilo zvanično danas je nezvanično. Za najmanju sitnicu Dodik odlazi na konsultacije u Beograd.

• Da li je Bosna i Hercegovina došla u fazu kada će iz geostrateških razloga međunarodna zajednica tolerisati Dodikovo ponašanje i dozvoliti „podjelu BiH”?

– BiH je uvijek bila važna geostrateška tačka Evrope. Povod za Prvi svjetski rat je bio u BiH. Također u vrijeme Drugog svjetskog rata, te u vrijeme hladnog rata cijelo naše područje je bilo značajno za svijet. Interesi velikih carevina i velikih sila su se uvijek prelamali na BiH. Međutim, danas je situacija drugačija, živimo u svijetu koji je politički i ekonomski  globaliziran, a to određuje međusobne odnose velikih sila i njihove odnose prema određenim regijama u svijetu. Ne vjerujem više u to da će one žrtvovati svoje interese radi BiH.

Vjerujem da će se one prije međusobno dogovorit. U tom kontekstu treba razumijevati njihov odnos prema politikama u BiH, posebno prema Dodiku koji pojedinačno nije začajan ali je eksponent određene politke. Međunarodna zajednica još nema jasan stav o tome. Američka administracija ima više razumijevanja za to ali je problem ako je sve prepustila Evropi. To se zbivalo i devedesetih godina. Tada je Evropa svojim mirovnim rješenjima dijelila BiH i poticala rat za teritorije.

• I ponašanje visokog predstavnika je pomalo enigmnatično. Ima li Christian Schmidt podršku onih koji su ga postavili na to mjesto da “buldožder” manirom rješava političke probleme u BiH?

– Ponašanje visokog predstavnika nije enigmatično, ono je jasno. On nije osoba koja donosi odluke, nije spreman za to. On je u svom inauguralnom govoru potvrdio da ima podršku EU i SAD-e za novu evropsku agendu za BiH. On se treba držati Dejtonskog sporazuma i štiti mir i stabilnost BiH, a to uključuje njen suverenitet, teritorijalni integritet i demokraciju. To mu je mandat. On to ne radi u situaciji kada su sve te vrijednosti napadnute. On hoda okolo, po svijetu, traži neke nove saglasnosti, odlazi kod onih koji narušavaju otvoreno Dejtonski sporazum umjesto da ih sankcionira. On je garant provođenja Dejtonskog sporazuma i zato je funkcija OHR-a i ušla u Sporazum.

• Koliko je ruski uticaj na ovim prostorima jak? I koliko je njihovo djelovanje na prostoru zapadnog Balkana proaktivno, u smislu da se novim geopolitičkim rješenjima nastoje nametnuti kao vodeća sila u ovom dijelu svijeta?

– Ruski uticaj na zapadnom Balkanu je onoliki koliko je to dozvolio Zapad u najširem smislu. SAD su izgubile korak jer su se bavile težim svjetskim pitanjima od BiH. Očito da je sve bilo prepušteno Evropi. EU nema jedinstven stav prema djelovanju Rusije ne samo na Balkanu nego i u svijetu – negdje su saveznici negdje protivnici. Neke evropske zemlje ne žele dovesti u pitanje ekonomske odnose s Rusijom radi BiH. Situacija je ovdje jasna. Rusija svoj interes ostvaruje preko Srbije i RS-a.

Treba samo pogledati ponašanje njihovih amasadora u Srbiji i u BiH. To nije iznenađenje, to je nastavak njihove politike iz devedesetih godina. Iznenađenje je da je uz tu politiku stala zvanična Hrvatska. EU je pustila Rusiji da preko Hrvatske ekonomski uđe u trbuh Evrope, s druge strane se drži sankcija. To je potpuna nedosljednost. Podržavajući Dodika, hrvatska politika indirektno podržava Rusku politiku prema BiH.

• Neminovno je da Vas pitam vidite li vezu između političke situacije u Crnoj Gori i djelovanja Milorada Dodika. Odnosno, mislite li da su u pravu oni koji tvrde da je počelo sprovođenje strategije “srpskog sveta” po kojoj bi Crnoj Gori bila oduzeta suverenost, a Republika Srpska bi nakon “osamostaljena” tražila ujedinjenje sa Srbijom?

– Do sada se nije vezivala politika RS-a u BiH s političkim stanjem u Crnoj Gori, niti je Srbija svojom politikom to vezivala. Stanje u Crnoj Gori je za sebe i na njega nema uticaj nitko iz RS-a. Položaj RS-a se vezivao i veže za Kosovo. Floskula o“srpsko svetu“ nema nikakav začaj. Nemoguće je ponoviti devedesete godine kada je „srpski svet“ bio ujedinjen jednom snažno vojnom silom koja ga okupirala. Danas je Crna Gora u NATO-u i to se ne može promijeniti, Kosovo je međunarodno priznato kao država, Sjeverna Makedonija je samosalna i suverena država.

Što im znači „srpski svet“? Dejtonski sporazum, uz sve slabosti, čuva suverenitet i teritorijalni integritet BiH i ne treba zaboraviti da je to sporazum nastao pod pokroviteljstvom američke administracije. Ne vjerujem da će ta administracija dozvoliti rušenje njihovog sporazuma od strane balkanskih političkih avanturista. Oni s njima imaju dovoljno iskustva. Skeptik sam kada je Evropa u pitanju.

• Ako se nekima čini da je ponašanje visokogo predstavnika enigmatično onda se ponašanje Dragana Čovića, najblaže rečeno, može opisati kao misteriozno. Kakve stavove prema opetovanom Dodikovom secesionizmu ima predsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a?

– Kao što sam rekao, ponašanje visokog predstavnika nije enigmatično, niti je ponašanje Čovića misteriozno. On je glavni politički saveznik rušilačke politike koja dolazi iz RS-a i ta politika ima kontinuitet. Čović i Dodik imaju potpisan sporazum o suradnji i to nije tajna, kao što je Tuđman imao s Miloševićem, a Boban s Karadžićem. Čović to ne krije, on se poziva na Tuđmanovu politiku prema BiH, on se ne odriče Herceg- Bosne koju je Haški sud proglasio zločinačkom tvorevinom.

On Dodika i RS drži kao glavne argumente za obnovu Herceg-Bosne u formi trećeg entiteta. On ne odbacuje Dodikove intencije o osamostaljenju RS-a bez obzira što bi u tom slučaju Srbija, a to znači i Rusija, bile na Uni, pedesetak kilometara od Zagreba, i na granici EU. Najviši politički interes dva HDZ-a je uništavanje BiH bez obzira na posljedice. To je Tuđmanovo naslijeđe.

• Da li je moguće da postoji politički dogovor između Čovića i Dodika koji slijedi ratnu politiku Tuđman/Milošević, koju su ovdje u BiH sprovodili Mate Boban i Radovan Karadžić?

– Na sceni je nastavak ratnih politika koje su dijelile BiH. Te politike su rezultirale zločinima, preseljavanjem naroda, uništavanjem ogromne imovine i patnjama velikog broja ljudi. Danas te politike nemaju svoje vojske u BiH ali proizvode strah od rata, drže nam zemlju u blokadi, proizvode nestabilno stanje i ekonomsku neizvjesnost. Te politike danas ne mogu silom raseljavati narode niti ih protjerivati u treće zemlje ali to čine stanjem koje proizvode. One su odgovorne za odlazak velikog broja naših građana, posebno mladih ljudi, u treće zemlje.

• Ovo pitanje iz aktuelne političke situacije dobar je uvod da kažemo nešto i o posljednjoj knjizi koju ste objavili Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH. Na koricama knjige predstavljena je „famozna“ salveta koju je Franjo Tuđman narisao Paddy Ashdownu i koja je dokaz o njegovim destruktivnim namjerama prema BiH. Po Vašim saznanjima, koliko je hrvatska politika tokom rata bila uključena u direktnu podjelu Bosne i Hercegovine i kakvu je ulogu u tome imao pokojni Franjo Tuđman?

– Haški sud je ispisao Tuđmanov politički profil, a on ga je sam nacrtao Paddy Ashdownu na jelovniku banketa koji je bio upriličen povodom pedesete godišnjice završetka Drugog svjtskog rata u Londonu. Haški sud je utvrdio da je Tuđman bio na čelu udruženog zločinačkog poduhvata na BiH a to znači da je to njegov projekat. Ta karta je njegov portret u profilu koji je sam iscrtao. To je Tuđman, to je njegova politička biografija obilježena samo jednom debelom crtom koja dijeli BiH.

Pošto sam bio sudionik većine mirovnih pregovora o BiH mogao sam tu njegovu politiku pratiti. On je nije krio, njegov jedini cilj u tim pregovorima bio je podjela BiH. On je tvorac Herceg-Bosne kao prve faze u priključenju dijelova BiH Hrvatskoj. Dokaze o tome sačuvao je sam Tuđman snimajući svoje razgovore. Ja sam samo izvadio iz haške arhive stenograme i priložio uz moj rukopis.

• Političko vodstvo Herzeg-Bosne (haška šestorka) osuđena je za UZP, ali stiče se dojam da efekata te presude gotovo i da nema. Zvanična hrvatska politika se danas ponaša na način da kolektivno ignoriše „haške“ i druge historijske činjenice. Po vašem mišljenju, da li su probosanske snage propustile priliku „kapitalizirati“ presudu „Prliću i ostalim“ kako bi snažnije nametnule ideju o jednoj funkcionalnoj, multietničkoj i, ako hoćete, Bosni i Hercegovini koja bi bila po ustavnom uređenju republika?

Problem i jeste u tome što u vladajućoj politici u Hrvatskoj, a i u većini nevladajućih, još nema efekta tih presuda. Oni se još nisu suočili s presudama Haškog suda, sa zločinima koji su počinjeni u njihovo ime, u ime hrvatske države. A puna su im usta navodnog prijateljstva prema BiH. Dok se ne priznaju zločini, ne izrekne pokajanje i ne zatraži oprost od žrtava, izjave o prijateljstvu su neuvjerljive i neiskrene. Na njima se ne može graditi povjerenje i budućnost.

Moja knjiga je prilika za suočenje s tom teškom prošlošću, radi toga sam i slijedio nalaze haških istražitelja o težini i obimu zločina. Što je zločin veći traži veću otklon. Čak su se i neki haški osuđenici suočili s tim, priznali krivicu, pokajali se i zatražli oprost. Hrvatska politika i hrvatska javnost još nije niti je spremna na to.

Što se tiče „probosanskih snaga“ ne znam danas što ta sintagma znači. U svakom slučaju ne treba ići na kapitalizaciji presude međunarodnog suda da bi se izgradila neka probosanska politika. Ta politika se može izgraditi na ujedinjenju svih političkih snaga koje nisu nacionalističke. Ta politika treba promijeniti koncept kojim se danas vlada u BiH.

Ne može se netko svrstavati, čak ni u imaginarni patrotski blok, a stavljati nacionalne interese iznad državnih. Bez države ne može ni narod imati perspektivu. Inače se sva patriotska politika svodi na državu po mojoj mjeri.

Jasmin Agić (AJB)