Kliker.info

Prema definciji, u modernoj diplomatiji non-paper nije formalni dokument, nego zabilješka o mogućim temama razgovora, a u kojoj se može iznijeti i svoje viđenje vezano za neku temu. U skladu s time, non-paper nema zvaničnog pečata niti zaglavlja. Analizom non-papera Janeza Janše (slovenačkom pravosuđu poznat i po korupcionaškim aferama), može se konstatovati da ovaj nezvanični dokument nije uobičajeni non-paper.

Piše : Prof.dr. Hazim Bašić

Indikativno je da je dio sadržaja Janšinog non-papera u zadnjih par mjeseci u svojim mnogobrojnim izjavama vrlo direktno najavljivao Milorad Dodik, što treba uzeti u obzir u razotkrivanju ko je zapravo stvarni autor teksta u non-paperu. Dodik već neko vrijeme forsira priču o tome da se ‘u nekim evropskim krugovima već razgovara o mirnom razlazu u BiH’.

Analizom samog sadržaja teksta, načina na koji je on formulisan, ideje koje se tamo iznose, lako se može zaključiti da tekst nije napisao J. Janša. On je samo poslužio da bude dispečer srbijanske pošte. Budući da je Janez iz njemu poznatih razloga pristao na ulogu poštara, on je time oskrnavio ugled Slovenije kao države članice EU, koja uskoro treba da preuzme i predsjedavanje EU. Pored toga, zvanična politika Slovenije prema BiH se nije promijenila, to su više puta izjavili najviši slovenački politički zvaničnici.

Pažljivijim uvidom u sadržaj teksta, može se vidjeti da sve navedene stavke, odnosno sva sugerirana rješenja odgovaraju samo jednoj balkanskoj državi – Srbiji. Krenimo redom, od same srži glavnog srbijanskog problema – Kosova i navodnog stvaranja Velike Albanije. Naime, svi visoki kosovski zvaničnici, još od proglašenja nezavisnosti Kosova, kategorički negiraju ideju stvaranja velike Albanije i svaki put jasno kažu da je to ideja koja se u kontinuitetu spinuje iz Srbije. Indikativno je da Vučićevo ponavljanje ‘da Srbija ne može da prizna Kosovo, a da za to ništa ne dobije‘ je u potpunoj saglasnosti s rješenjem koje se u bilješci predlaže pod b) (pripajanje nekih bosanskih teritorija Srbiji), gdje eksplicitno piše da bi se Srbija s takvim rješenjem složila.

Posebno je interesantan prijedlog rješenja koje se nudi Bošnjacima. Naime, računajući na njihovu naivnost, Bošnjacima se velikodušno nudi da izaberu da li će krenuti ka EU integracijama ili turskim (?) integracijama. Izmišljena kovanica ‘turske integracije’ ima za cilj da bude mamac za Bošnjake, kako bi se nekako upecali u priču o prijedlozima iznesenim u zabilješci. Prije ovog nesuvislog prijedloga, u zabilješci je urađena i pažljiva priprema u obliku navoda da je uticaj Turske u Bosni i Hercegovini izuzetno veliki. Istina je da su najveće investicije Turske, a time i uticaj, zapravo u Srbiji.

Kako bi se teme non-papera držale aktuelnim i u Hrvatskoj, državi Hrvatskoj se, iako je niko ništa nije ni pitao, također velikodušno nudi dio BiH. Istovremeno, R Hrvatska zajedno s još pet država među kojima je i Slovenija (!) je inicirala i svoj vlastiti non-paper u vezi EU integracija Bosne i Hercegovine u kojem se naglašava prijateljski odnos dvije države, kao i to da su suverentitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine neupitni.

Konačno, non-paper Janeza Janše se može prevesti i kao ‘nije papir Janeza Janše’. Kako je u uvodu navedeno, ovaj non-paper nije standardan jer su i pečat i zaglavlje njegovog autora očigledni – i već odavno poznati.

Govoreći o uticaju velikih sila na balkanske zemlje, indikativno je da se uopće ne spominje ogroman (negativan) uticaj Rusije u Srbiji i Bosni i Hercegovini, kao i uticaj Kine i Turske u Srbiji. Tendencizono je spomenut samo navodni uticaj Turske i to u BiH, kako bi se u nastavku teksta moglo priprijetiti navodnim ‘radikalnim islamom’ ! Ova, inače izlizana prijetnja evropskih desničara ima za cilj da se i EU nekako uvuče u diskusiju o idejama iznesenim u zabilješci.

Kada je u pitanju metoda realizacije predloženih rješenja, u bilješci se na dva mjesta preporučuje: ‘in a silent procedure’ tj. plan provesti u mirnoj proceduri. Upravo je ovo pristup kojeg već duže vrijeme eksplicitno zagovara M. Dodik, konstantno izjavljujući da je ‘za mirni razlaz’. Zato, u zabilješci stoji da je ova aktivnost već u provedbi (underway). Zanimljiva je sinhronizacija političkog djelovanja M. Dodika i preporuka iz zabilješke.

Naročito je providan stav prema kojem se, nakon što se konačno ispotpisuju bilateralni sporazumi o promjeni granica predviđeni prema ovom planu (što se nije uspjelo ni ratovima devedestih), obećavaju izdašni evropski fondovi za zemlje regije i njihove ubrzane integracije u EU i NATO!? Moguće je povući paralelu između ove izmišljene EU pomoći i 75% Janezovih izmišljenih (fiktivnih) pratilaca na društvenim mrežama, po čemu je odavno poznat u svojoj otadžbini.

Koji su planirani efekti non-papera? Prije svega, održavanje u životu priče da na Balkanu još uvijek nije ništa završeno. Kako bi se ovaj efekat maksimalno pojačao, strateški je odabran dosta pogodan momenat kada Slovenija treba da preuzme predsjedavanje EU, uz činjenicu da je njihov premijer pristao igrati ulogu poštara. Drugi važan efekat predstavlja dalje jačanje srbijanske strategije kojom se nastoji povezati nepovezivo, a to je uvezivanje rješavanje pitanja Kosova sa statusom nekih bosanskih teritorija. Konačan cilj je da ovo virtualno povezivanje, nakon što duže vremena bude držano aktuelnim u internacionalnom javnom prostoru, pređe u političku pragmu i bude legitimirano unutar pregovora R. Srbije, R. Kosova i EU.

Konačno, non-paper Janeza Janše se može prevesti i kao ‘nije papir Janeza Janše’. Kako je u uvodu navedeno, ovaj non-paper nije standardan jer su i pečat i zaglavlje njegovog autora očigledni – i već odavno poznati.