Kliker.info

Izbjeglička kriza trenutno je jedno od najaktuelnijih pitanja u našem okruženju i u Evropi. Šta ona može izazavati u Evropi i kako će se reflektovati na naš region?

BAJTAL: Krize našeg vremena, pa i ova izbjeglička, nisu nikakva rezultanta nekontrolisanih tokova života. Upravo suprotno, projektovane su sasvim namjenski, a u skladu sa egoističkim pragmatskoekonomskim ambicijama vladavine velikih i moćnih. Izbjeglički val je pedagoško sredstvo pacifikacije globalnog nezadovoljstva, u ime sigurnog i mirnog nastavka enormne eksploatacije nerazvijenih, i održavanja stabilne ekonomske dominacije najrazvijenijih. Kolonizacija svijeta danas ne odvija se više skupim i prevaziđenim vojnim osvajanjima, nego putem svjetski moćnih banaka i politički osmišljenim metodom injektiranja unutrašnjih društvenih nereda i sukoba.

Sve što se trenutno događa na prostorima masovnog egzodusa samo je šira repriza balkanskih zbivanja devedesetih godina prošlog stoljeća. Što se Evrope tiče, ona je na indirektnom udaru, koji ima smisao otežavanja procesa unutrašnje konsolidacije još nestabilne i rovite EU, kao potkusuravajuće monete trusnih američko-ruskih geopolitičkih odnosa. Konačni ishod će diktirati tajna politička trgovina o kojoj građani neće znati ništa, pa čak ni to da se ona, već sada, apotekarski precizno, mjerka i odvija ispod površine dramatično uzburkanog izbjegličkog vala. Pitate kako će se sve to odraziti na naše prostore? To ne zavisi od nas. Biće onako kako planetarni interesni vjetrovi budu puhali. Pri tome, ovdašnji tajkuni se vješto pridružuju svjetskim tajfunima, uraganima i orkanima. Odnosno, regionalne političke sluge i dobro plaćeni politikantski kooperanti, po ko zna koji put će odraditi ono zadano, ostavljajući izigranim građanima da isplate skupi račun tajno izvedenih radova.

Svijet je suočen i sa potresima na berzama. Do čega to može dovesti i koji je u tom smislu glavni problem našeg regiona?

BAJTAL: Ne znamo do čega to može dovesti. Čak i ekonomski stručnjaci daju oprečno različite projekcije ovog momenta. Tek, jasno je da su i berzanski potresi sastavni dio strategije moćnih bankarskih krugova svijeta. Ostaje, međutim, pitanje da li oni, radeći to što rade, osim zadovoljenja vlastite nezajažljivosti, imaju na umu i nešto drugo. U tom smislu, glavni problem našeg regiona je ovdašnje etnopolitikantstvo, koje, u svojoj ispalosti iz ideologije, političke stranke pretvara u puke interesne grupe, na čelu sa etnovođama kao njihovim doslovnim vlasnicima. A oni, etnogazde, gledano sa stanovišta enormno pljačkaški disfunkcionaliziranih društava, ne prezaju baš ni od čega. Neki od njih spremni su čak na reprizu devedesetih kako bi izbjegli polaganje računa za totalnu propast i pljačku ovdašnjih društvenih zajednica.

Neumorne prijetnje tobožnjim referendumima u BiH, samo su takktička slika očaja u kome se nalaze oni koji su, tranzicijskom otimačinom i pretvorbom društvenog u „državno“ vlasništvo, debelo izgladnjeli narodi straga o načinu nezakonito stečenih bogatstava, a građani pacifikuju inkvizicijski strogom deprivacijom ljudskih i demokratskih prava. Ne samo prava na pobunu i neposluh, nego i ukidanjem slobode govora nametanjem policijske kontrole, progona i kažnjavanja nepodobnog pisanja na internetu. Logika manipulacije moćnih nad slabijima sa planetarne prenijela se i na lokalnu bh. ravan. Ozakonjeno bezakonje ravna našim životima do te mjere da prosječan ljudski um, pritisnut medijski sofisticiranim igrarijama, nije u stanju da razabere šta mu se zaista događa.

Da li će nas problemi u regionu natjerati na tješnju saradnju ili je to stvaranje novih minskih polja za nove sukobe?

BAJTAL: Moguće je i jedno i drugo. Ali o tome niti ćemo odlučivati, niti biti pitani mi – građani. Najvjerovatnije da će svjetski kerberi, kad to njima bude odgovaralo, natjerati ovdašnje etnomoćnike, a u suštini bjelosvjetske poslušnike, da konačno krenu u civilizacijsko i pravno-zakonsko saobražavanje naše regije svijetu moderne demokratije. To će, nažalost, i najvjerovatnije, biti postignuto tek tvrdim obećanjem zaštite i nedodirljivosti, njihove ogromne i nezakonito stečene imovine. A sve po onom poratnom, javno i bestidno izrečenom principu – „šta je ko jamio, jamio“. O tome se radi.

Iz regiona masovno u svijet odlaze mladi školovani ljudi. Kako će se to odraziti na našu budućnost?

BAJTAL: Odliv školovanih kadrova strateški je osmišljena i logički interesno artikulisana igra ekonomski najmoćnijeg dijela svijeta. Ali, to je samo jedan dio te priče. Jer, ovdašnjim etnomoćnicima upravo to odgovara. Kao potencijalno kritički, a egzistencijalno ugroženi dio društva, koji bi mogao da ga povede u borbu za svoja ljudska, civilizacijska i demokratska prava, dobro je da najškolovaniji društveni sloj nestane sa ovih prostora i uhljebi se negdje u svijetu.

Izuzev rijetkih srećnika, većina ih prihvata čak i poslove trećeg reda, jer mu ovdašnje diplome u bijelom svijetu ionako ništa ne vrijede. Time se rješava dvostruki problem: nerješivi problem njihova zapošljavanja, s jedne, i konačno, njihova kakva takva finansijska pomoć svojim porodicama, s druge strane. Njome se osigurava makar suhi hljeb, i smanjuje najšira društvena napetost uzrokovana strahom za doslovni biološki opstanak obespravljenog stanovništva. Sve nas to vodi u daljnju privrednu, ekonomsku, kulturnu i svaku drugu zavisnost.

Kada je riječ o BiH, plaćamo ceh jednoj politikantskoj pohlepnosti, etnoiluzijama i tobožnjoj nacionalnoj ugroženosti politikantski izmanipulisanog B-H-S etnotrojstva. Time dolazimo do kritički i životno najvažnijeg pitanja naše stvarnosti: kako to da ovdašnja B-H-S dijaspora dobro, lijepo i sasvim sigurno živi u dalekom svijetu, uprkos činjenici da sa sobom nije povela ovdašnje čuvare vitalnog nacionalnog interesa da ih štite. Odgovor je sasvim jasan i politički vrlo instruktivan. Tamo, u trulom, mrskom i sekularnom kapitalizmu, Bošnjake, Srbe i Hrvate sasvim dobro štiti pravna država, koje ovdje planski nema. I čija se pojava, na sve načine, sistematski sofisticirano odgađa. U tome je sadržan sav kritički smisao jedne od mojih knjiga, nazvana, u skladu sa rečenim – „Država na čekanju“

Kako biste opisali aktuelnu situaciju u BiH?

BAJTAL: Bosna i Hercegovina je, kao što se vidi iz prethodnog odgovora, i dalje na udaru secesionističko-iredentističkih ideologija, koje u svojoj suštini nisu ni političke ni geopolitičke, nego najkraće i najpreciznije – kriminalizirane etnobajke čija je zadaća skrenuti pažnju građana i nacionâ sa njihove, enormnom i tranzicijski legaliziranom pljačkom, obesmišljene egzistencije. Upravo zato se manjeentitetska oligarhija okomila na bh. pravosuđe čije bi ingerencije trebalo prebaciti na politički strogo kontrolisani entitetski nivo.

Odnosno, politikantska bajka o referendumu samo je anestetik za naivne, gladne, izdane i obespravljene etnomase. Njome se, apriori onemogućava i odgađa bilo kakvasvjetski kerberi, kad to njima bude odgovaralo, natjerati ovdašnje etnomoćnike, a u suštini bjelosvjetske poslušnike, da konačno krenu u civilizacijsko i pravno-zakonsko saobražavanje naše regije svijetu moderne demokratije. To će, nažalost, i najvjerovatnije, biti postignuto tek tvrdim obećanjem zaštite i nedodirljivosti, njihove ogromne i nezakonito stečene imovine. A sve po onom poratnom, javno i bestidno izrečenom principu – „šta je ko jamio, jamio“. O tome se radi.

Čega se najviše plašite kad je riječ o budućnosti regiona?

BAJTAL: Mene lično više ništa ne plaši. Na socijalnom dnu sam već poodavno, i svoju vlastitu poziciju mogu najlakše opisati onom Cioranovom sentencom koja glasi otprilike ovako: Do kojeg li sam to stupnja poniranja došao, kad za me više nema šanse ni da propadnem. To je otprilike životna pozicija 80 odsto građana našeg regiona. O tome najbolje svjedoči porast broja samoubistava i javnih kuhinja na sve strane. Ako taj podatak prevedemo u jezik egzistencijalne ravni, onda nam on govori da se ovdje, čak i samoubistvo pokazuje kao neka vrsta spasa. Način časnog izlaza iz najgoreg poniženja u koje su nas doveli profesionalni etnobrižnici i – narodni svespasitelji.

 Kako gledate na iskustva pobune u Grčkoj i kakve pouke možemo iz nje izvući?

BAJTAL: Nema nikakvih posebnih pouka. Grčka je shvatila da Evropa shvaća da joj je jeftinije investirati u grčki ostanak u EU, nego je pustiti da iz nje izađe. Cijena tog uzajamno došaptavajućeg koketiranja, kako sada izgleda, plaćena je Tsiprasovom pogodbenom ostavkom, koja ima smisao didaktički jasne poruke eventualnim budućim tsiprasima Španije, Italije …. Ili nekog trećeg. Kapital-logika još jednom je trijumfalno porazila životnu i ljudsku logiku

U Srbiji je rehabilitovan četnički vođa Draža Mihailović, u Hrvatskoj se traži uvođenje u vojsku ustaškog pozdrava Za dom spremni, rovita je situacija u BiH, Makedoniji… Čemu sve to vodi…

BAJTAL: A čemu drugom može da vodi osim daljnem politikantski osmišljenom zastrašivanju golih i bosih etnopodanika koji, uprkos svemu tome – smjerno šute i bez stida trpe. Zašto? Paradoksalno, ali ogromna, i usto, sveopšta i zajednička golotinja, učinila je samu sebe bestidnom. Zašto bi se, tako ispada, podanici stidjeli svog nametnutog siromaštva, kad se njihovi vlastodršci, etnogazde, ne stide svog, s narodnih leđa, pljačkom stečenog bogatstva. Očito ovdje se sporo uči.

Ovdje istorija nije učiteljica života (magistra vitae), nego, kako bi to rekao Iztok Simoniti, učiteljica smrti (magistra mortis). Strah od rata još je živ („samo nek’ ne puca“), i etnogazde, indukovanjem stalnih etnonapetosti, kako unutar državnih, tako i međudržavnih, igraju vješto upravo na ponižavajuću kartu sveopšteg straha. Šuti, trpi i nadaj se, kako to etnopodanicima uporno savjetuju korumpirano-ispolitizirane vjerske zajednice. I tako, „još sužnji u tankoj dišu nadi, dok hladna rosa na bose noge im pada“ – kako bi tu totalnu, i zajedničku propast, poetski slikovito izrazio Mak Dizdar.

Opet je aktuelno razgraničavanje između bivših jugoslovenskih republika. Da li će se po Vašem mišljenju te granice zaista mijenjati?

BAJTAL: Ne vjerujem u mogućnost promjene granica. Krv ratne izvedbe te vrste još se nije osušila. Regionalni geopolitički avanturizam i logika velikodržavlja devedesetih pokazali su svu surovost i jalovost takvih pokušaja i ispostavili poraznu cijenu ekspanzionističkih ideologema, na kojima su profitirali samo vođe naciona i njihovi poslušnici.

I nakon dvadeset godina prividnog mira, i kontinuirane namjenski održavane nestabilnost, cijenu tom etnoavanturizmu plaćaju samo građani cijele regije. Nikakva promjena granica ne bi poboljšala njihovu egzistencijalnu situaciju. A opljačkati se više nema šta, tako da ni ratno-poratni profiteri, osim psihološkog, nemaju nikakvog drugog interesa da, u ime nužne pacifikacije ogromnih unutrašnjih napetosti, povremeno, i čisto taktički, podgrijavaju to krajnje besmisleno pitanje.

Veseljko Koprivica (Monitor)