Kliker.info

Glasovi u Bosni i Hercegovini se još broje, a stranke već razmišljaju s kojim partnerima koalirati nakon što su uspješno odbili sve reformske procese u ovoj zemlji. O rezultatima općih izbora, minornom učinku vlasti u prethodnom mandatu, te o preporuci Evropske komisije da se BiH dodijeli status kandidata uz ispunjavanje  određenih uslova, razgovarali smo s profesorom na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Elmirom Sadikovićem, koji je šef Odsjeka za politologiju. 

Profesore Sadikoviću, recite mi za početak, kako gledate na rezultate izbora. Iako se desila jedna promjena u Predsjedništvu BiH, u parlamentima su SDA i SNSD uglavnom dobili najveću podršku. Je li ovo znači da su građani, ipak, zadovoljni dosadašnjim učinkom vlasti?

Pogrešan strateški pristup opozicije

Rezultati izbora su manje više očekivani. Razlog tome je potpuna dominacija sigurnosnih i identitetskih pitanja u javnom prostoru u predizbornoj kampanji, koja zapravo nikada i ne prestaje. Navedene stranke, uključujući i HDZ BiH, su jednostavno monopolizirale ta pitanja i vješto ih instrumentaliziraju u svakom izbornom ciklusu. Pokušaji opozicije da u toj areni ostvari primat je potpuno pogrešan strateški pristup.

Povjerenje u parlamentima građani su opet dali mnogim zastupnicima koji u prethodnom mandatu nisu bili aktivni. Koliko je važno za građane da detaljnije prate rad onih koje biraju?

– Odgovor na to pitanje možemo naći u Izbornom zakonu. Uslov od 20% preferencijalnih glasova od ukupnog broja stranačke liste koje kandidat treba ostvariti da bi bio izabran jednostavno umanjuje stvarne mogućnosti birača da izaberu one kandidate za koje smatraju da su najbolji. Iako možemo naći i pozitivne primjere na različitim razinama vlasti, u suštini rukovodstva političkih stranaka određuju koji kandidat će biti izabran, neposredno u predstavničke ili posredno u domove naroda.

Brojne su primjedbe na izborni proces, posebno u Republici Srpskoj. Koliko je sve ovo što se dešava oko brojanja glasova potvrdilo zbog čega stranke na vlasti  godinama odbijaju uvođenje novih tehnologija u izborni proces?

– Naravno da jeste. Sama činjenica da pokušaji pojedinih zastupnika u državnom parlamentu da se uvede elektronski sistem identifikacije birača i brojanja glasova u prethodnim godinama nije dobio potrebnu podršku ukazuje da je izborni proces kompromitiran, i da postoji snažan interes određenih struktura da takav i ostane. I strategija CIK-a predviđa uvođenje elektronskog brojanja glasova. Za to su potrebna određena sredstva kao i vrijeme za priremu. Pri tome, ne radi se o nikakvim novim tehnologijama. Elektronsko brojanje glasova se primjenjuje od sredine 20. st. u pojedinim zemljama. Poražavajuće je da u 2022. godini tako dugo čekamo rezultate izbora i da pri tome imamo opravdanu sumnju da su rezultati odraz stvarne volje birača. Rezultati izbora u smislu njihove autentičnosti uopće nisu tema u drugim evropskim zemljama.

Bosna i Hercegovina je dobila preporuku Evropske komisije za kandidatski status i broj prioriteta je smanjen s 14 na 8. Je li za Vas ova odluka iznenađujuća?

– Nije iznenađujuća. O kandidatskom statusu BiH se govori mjesecima unazad. Očigledno je Evropska komisija procijenila da je ovo pogodan trenutak. Prije izbora nisu željeli tom odlukom uticati na izborni proces. Nakon izbora nastoji se dati podstrek za što brže formiranje vlasti na državnom nivou, a ovih osam uslova bi trebali biti osnova nekog zajedničkog političkog programa nove parlamentarne većine. U tom kontekstu treba posmatrati i iznenadnu posjetu predsjednice Evropske komisije BiH. Ne zaboravimo da je kandidatski status uslovljen i da ranijih 14 prioriteta i dalje ostaju obaveza u integracijskom procesu. Ponuda Evropske komisije je izuzetno korektna i odmjerena. Kakva će biti Odluka Evropskog vijeća u decembru ovisi o nama. Imam veliku rezervu, ali ću biti sretan ako pogriješim u prognozi.

S druge strane, pojedini političari u BiH kao da žive u nekom svom svijetu, pa je tako predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija kazao kako je očekivao da će ovu vijest Evropska komisija saopćiti još prije godinu dana. Zna li Tegeltija da je BiH ispunila samo jedan kompletan uslov i tek nekoliko njih započela ispunjavati?

– Gospodin Tegletija vjerovatno zna, ali ga očigledno ne interesuje. Imali smo najgori saziv Vijeća ministara u postdejtonskom periodu, uz veliku izvjesnost da ni novi neće biti bolji. A suštinu ste rekli u Vašem pitanju. Stranačke oligarhije žive i uživaju u svom paralelnom svijetu. Potpuno birokratizirane, otuđene od stvarnosti i oslobođene odgovornosti. Zašto bi mijenjali sistem, društvene i političke odnose koje su kreirali po svojoj mjeri, a integracija u pravni sistem EU dovodi u pitanje prije svega njihov privilegirani status. Fraze i narativi o integraciji u EU su samo dio političkog folklora i niko od vladajućih struktura taj proces očigledno ne shvata ozbiljno. Od kandidatskog statusa do punopravnog članstva je dug i težak put. Od članstva u EU smo ovim tempom kao država udaljeni svjetlosnim godinama. Zato se kao pojedinici masovnim odlaskom u Njemačku i druge zapadnoevropske zemlje svakodnevno i vrlo uspješno integriramo u EU.

Kada smo prije dvije godine razgovarali i tada su nam teme bile zakoni o sukobu interesa i VSTV-u. I ništa se do sada nije promijenilo. Kako vjerovati da trenutna vlast želi napredak ka EU ako godinama odbija regulisati sukob interesa, ako ne želi nezavisno pravosuđe, ako ne želi zaštiti prijavitelje korupcije, pa čak ni donijeti zakone o javnom okupljanju?

– Naravno da nije jer evropski standardi traženih promjena nisu kompatibilni sa njihovim interesima. Zapravo su u direktnom sukobu. Da banaliziramo stvari. Šta prosječnog stanovnika BiH, bez obzira u kojem entitetu živi, interesuje zakon o sukobu interesa, zakon o VSTV ili zakon o javnim nabavkama? Apsolutno ne interesuje. Na ovim pitanjima se prelamaju interesi određenih vladajućih struktura i sa njima povezanih interesnih grupa. Otuda se javljaju otpori.

Javna preduzeća kao državni plijen

Glasanje u Parlamentu o ovim pitanjima jasno pokazuje koje političke stranke nisu podržavale usvajanje ovih zakona. HDZ i SNSD su apsolutni rekorderi u opstrukciji evropskih integracija.

Ako je Vlada FBiH u nadzorne i upravne odbore javnih preduzeća do sada imenovala i ljude koji imaju funkciju u strankama, da li je to onda depolitizacija javnih preduzeća koju od nas zahtijeva EU?

– Naravno da nije. Javna preduzeća se u BIH tretiraju kao “državni plijen” i to je u političkoj teoriji i praksi poseban oblik korupcije. Moramo shvatiti da su promjene koje traži EU u našem interesu. EU može bez BiH. Mi bez integracije u ekonomski, pravni i politički sistem EU nemamo nikakve šanse razvoja, ni kao pojednici, ni kao društvo. Svi snosimo dio odgovornosti za stanje u kakvom jesmo.

Kako gledate na politiku Republike Hrvatske prema BiH, i očekujete li možda neka uslovljavanja u budućnosti prilikom eventualnog pristupanja BiH Uniji?

– Politiku predsjednika Hrvatske ne želim komentirati. Radi se o osobi koja jednostavno nije dostojna funkcije predsjednika jedne države. Što se tiče politike hrvatske vlade i premijera Plenkovića,  podrška i lobiranje u EU za izmjene Izbornog zakona na načelima tzv. “legitimnog predstavljanja” pokazuje da je vanjska politika Hrvatske prema BiH površna, etnicizirana i svedena na odnose između dvije političke stranke. Hrvatska zapravo i nema jasno definisanu politiku prema BiH kao državi.  Čini mi se da Hrvatska nije ispunila očekivanja velikih zapadnih zemalja, prvenstveno Njemačke, da nakon članstva u EU 2013. godine doprinese stabilizaciji regije Zapadnog Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine. Da će i dalje koristiti poziciju članstva u EU politikom uslovljavanja prema BiH i drugim zemaljama, svakako da hoće. To je na Balkanu, nažalost, pravilo.

(Buka)