Kliker.info

Postojeći režimi se već godinama održavaju tako što, putem svojih izjava i svojih medija, pitanja iz spektra nacionalno identitetskih problema drže u fokusu javnosti. Međutim, ono što  godinama zanemaruju jeste da se većina života građana odvija ispod tog radara, što je počelo izlaziti na vidjelo – izranjaju nefunkcionalne institucije, korupcija i sve druge prakse koje su nastojali da sakriju sve ove godine. Počelo je sa JMBG-om, nastavilo se sa protestima 2014. godine, a sada se spirala nezadovoljstva okomila na korumpirana tužilaštva, sudstvo, policiju, koju su, tražeći odgovorne za smrt svoje djece, doslovno raskrinkala dva oca, Muriz Memić i Davor Dragičević.

Šta nam poručuju potezi ovih očeva, građana koji im daju podršku, u kakvoj državi živimo i šta nakon oktobarskih izbora, u intervjuu za BUKU otkriva Asim Mujkić, ugledni bh. sociolog i filozof.

Gospodine Mujkiću, kako opisati sve ovo što se posljednja tri mjeseca svako veče dešava u Banjaluci, ali i već dvije godine u Sarajevu?

Ljude je ujedinila kosmička nepravda gdje ne pomaže nikakav ideološki vokabular, nikakav poziv na budnost “jer neprijatelj uvijek vreba”. Na ovakvim krajnje egzistencijalnim slučajevima vidite svu lažljivost, površnost, neljudskost i jedan odvratni cinizam vladajućih režima. I svu bol  običnog čovjeka kome nisu u stanju, niti žele dati odgovor zašto je izgubio svoje dijete. Vlast se potpuno razobličava na ovim primjerima, kojih će, mislim, biti sve više i više.

Svakodnevni protesti u Banjaluci, i dva velika skupa koja su ovdje održana, ali  i nedavni protest u Sarajevu, usmjereni su protiv tužilaštva, pravosuđa, policije, institucija koje bi trebale štititi ljude? U kakvoj to državi živimo?

U njihovoj državi. Jer iza svih njihovih priča koje nam serviraju ‘kako neprijatelj vreba, kako nam prijeti nestanak’ i svega onoga što nam serviraju u predizborne svrhe, mi u stvari vidimo da živimo u njihovoj državi, u kojoj političke elite funkcionišu kao jedinstven mehanizam, koji ima samo jedan zajednički interes – da što je moguće duže održe svoju vladavine. Ipak, svaki režim, pa tako i ovaj, ima svoj rok trajanja.

FOTO: BUKA

Da li se istek roka već sada nazire?

Mi već sada na primjerima Muriza i Davora možemo da vidimo u kom pravcu će se kretati određena  vrsta promjene tih režima. Ona će biti zasnovana na solidarnosti i na principima pravde. Uvjeren sam da će se ohrabreni primjerima hrabrih očeva i građana, polako i drugi ohrabriti i progovoriti o problemima kojima su izloženi i da će isplivavati problemi na koje režimi neće imati odgovor.

Provala nezadovoljstva ljudi u Bosni i Hercegovini zatekla je i političare. Nakon prvobitnog šoka, uslijedila je “saradnja” sa Davorom Dragičevićem, potom vijesti da je strani plaćenik, da ruši RS. Kako njihov stav i ponašanje komentarišete? 

Njihova priča već godinama  jesu ideološke floskule  koje većina građana manje-više prihvata. Međutim, u ovim graničnim situacijama, kada se radi o jednom problemu koji duboko zasjeca pitanje pravde, kao što je bio i slučaj sa  JMBG-om kada su djeca počela umirati zbog toga što se političari nisu htjeli dogovoriti  i kada se od nas očekivalo da svoju djecu žrtvujemo na oltar nacionalnog jedinstva, ove floskule su pale u vodu. Upravo je to implicitno i u slučaju nastradalog Davida Dragičevića. Očekivali su da jedan otac, zbog šireg konteksta, prihvati ono što mu je podastrto kao meritorno, i da ne pravi buku i galamu. Pa nakon što su sve učinili da se taj čovjek kooptira, što je tipična strategija nacionalno-populističkih režima, pristupilo se demonizaciji koja može ugasiti neki lokalni požar, ali definitivno ne može zakrpiti sva mjesta nepravde koja su građani doživjeli.

Vjerujete li da bi ovi protesti davno bili “ugušeni” da ovo nije izborna godina?

Apsolutno, ili bi bili održani kontraprotesti. Sigurno bi se i brutalnije obračunali sa građanima, što opet nije isključeno nakon oktobra. Jer moramo znati da naši lideri uz sebe imaju i taj paravojni establišment koji je spreman da djeluje. To su pokazali tokom demonstracija 2014.  godine kada su demonstrantima upućivane direktne prijetnje od tzv patriota. Stoga se iskreno bojim da su spremni posegnuti  za najgorim mjerama onog trenutka kada shvate da im je vlast ugrožena.

Za manje od tri mjeseca čekaju nas izbori. Koliko je  realno za očekivati da će se nešto promijeniti i da će se političari okrenuti ka stvarnim problemima građana?

Nisam sklon zaključiti da ćemo u oktobru vidjeti neku značajniju promjenu.  Biće tijesno, ali ovaj etnonacionalistički diskurs i etno-nacionalističke snage imaju još uvijek veliku snagu u policijskom i ekonomskom smislu. Iza njih stoje javni resursi i mediji, što je u ovoj priči od presudnog značaja. Uvijek imate tu priču ‘ako ti se ne sviđa, prijavi se na izbore, pa ako te podrži narod ti mijenjaj državu’. Ali u nekoj ravnopravnoj demokratskoj borbi neko ko je potpuni anonimus, bez sredstava, teško da može ostvariti značajniji uspjeh. Ali ono što sada možemo definitivno zaključiti  to je da su nacionalne elite načete i da će ta načetost biti sve veća u vremenu koje dolazi.

Šta očekivati od nacionalnih elita,  još jaču nacionalističku retoriku?

Da, u narednom periodu će svoju načetost pokušati kompenzovati još jačom nacionalnom retorikom, ali nadam se da narod u tolikoj mjeri neće nasjesti na tu paranoju, koja će se zasigurno proizvoditi nakon izbora. Jer ono što je meni važno u slučaju Dženana i Davida i svih ostalih slučajeva za koje možemo čuti u medijima jeste čitav jedan senzibilitet koji se oko toga razvio,  podrška građana i solidarnost, što nacionalisti ni po koju cijenu sebi ne smiju dopustiti. Sjetite se poplava kada su ljudi, ne gledajući na nacionalnu pripadnost, potrčali jedni drugima. Sjetimo se koliku je to nelagodu izazvalo kod političara. Naprosto, oni nas moraju držati u etničkim kavezima jer onog trenutka kada se osmjelimo da pređemo tu granicu, a Davor i Muriz su to uradili, sva njihova priča će pući kao mjehur od sapunice. Jer ako počnemo razvijati solidarnost na ovim osnovama, koju već imamo, ali je treba osvijestiti, kada to postane socijalni fakt, njima dolazi politički kraj. Stoga očekujem da će se udružene nacionalističke snage u vremenu pred nama fokusirati na to da obesmisle našu solidarnost na razne načine, jer mir, sloga i solidarnost njima nikako ne odgovaraju.

Tatjana Čalić (Buka)