Kliker.info

Hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor Arsen Dedić preminuo je u 78. godini, u zagrebačkoj bolnici Rebro. Kako se neslužbeno doznaje, umro je zbog multiorganskoga zatajenja kao posljedice sepse i gangrene crijeva

Arsen Dedić je rođen u obitelji Jelke i Jovana Dedića. Otac mu je bio zidar koji je svirao u limenoj glazbi i volontirao kao vatrogasac, a majka je bila kućanica. Dio djetinjstva proveo je u Rupama (rodnom mjestu njegove majke), a odrastao je i u šibenskoj težačkoj četvrti, u Ulici Nikole Tesle u kojoj su neko vrijeme živjeli Vice Vukov (s kojim se intenzivno družio) te Mišo Kovač. Arsen je svirao s ocem u orkestru svirajući jutarnje budnice, kadkada na sahranama, ali i u operetama. Uz radio je slušao domaće postaje, ali i talijanske, a kantautori poput Domenica Modugna su ga inspirirali.

Kad je završio gimnaziju i srednju glazbenu školu, sa starijim bratom Milutinom 1957. godine je napustio Šibenik i došao u Zagreb gdje je upisao pravo. Godine 1959. prekinuo je taj studij i upisao Muzičku akademiju na kojoj je diplomirao 1964. godine. U travnju te godine odlazi na odsluženje vojnog roka u Liku. Kao ročnik, u vojnoj odori te godine na Splitskom festivalu izvodi pjesmu koju je napisao tijekom boravka u vojsci u Otočcu, ‘Kuću pored mora’. Osvaja prvu nagradu žirija, drugu publike i nagradu za najbolji tekst. Budući da je dotad uglavnom pisao i skladao za druge, bio je potpuno iznenađenje. Postaje senzacija i automatski prepoznat i potvrđen kao kantautor i šansonijer, otvarajući potpuno novi žanr hrvatske glazbe.

U početku karijere glumio je manje uloge u filmovima poput pjevača u filmu ‘Višnja na Tašmajdanu’. Od osnutka je član Glumačke družine Histrion, s kojom ga vežu i prijateljstvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave. U mladosti je sa Zrinkom Tutićem oduševljavao recitalima i pjesmama u nekadašnjoj Palainovki, ondašnjem glavnom okupljalištu pjesnika. Od tada do danas radio je kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent, svirač… Član je Hrvatskog društva skladatelja kao i Hrvatskog društva pisaca.

Od prvog recitala 1994. godine nije prestao priređivati knjige. Knjiga stihova ‘Brod u boci’ (1971.) koja je doživjela nekoliko reizdanja te je do danas prodana  u preko šezdeset tisuća primjeraka. Objavio je i ‘Zamišljeno pristanište’, ‘Narodne pjesme’, ‘Poesia e canto, La sfinge’, ‘Zagreb i ja se volimo tajno’, ‘Hotel Balkan’, ‘Pjesnikov bratić’, ‘101 pjesma’, ‘Pjesnik opće prakse’, ‘Kiša – Rain’ (dvojezično: hrvatsko-engleski), ‘Slatka smrt’, ‘Stihovi’, ‘Čagalj’, ‘Hladni rat’, ‘Zabranjena knjiga’, ‘Padova’, ‘Brzim preko Bosne'…'Kapi za oči’ njegova su 32. zbirka pjesama, od kojih su mnoge prevedene na druge jezike – španjolski, češki, ukrajinski, ruski…

Objavio je dvije grafičko-poetske mape: Trebotić i Vejzović, skladao je glazbu za prvu TV dramu ‘Mediteranska klima’, za ‘U registraturi’, ‘Prosjake i sinove’, ‘Jedrima oko svijeta’, ‘Zlatnu nit’, ‘Glembajeve’, ‘Vlak u snijegu'… Dva puta je dobio Zlatnu arenu za filmsku glazbu.

Njegova prva supruga bila je Vesna Matoš, nećakinja pjesnika i novelista Antuna Gustava Matoša. U tom, trogodišnjem braku im se rodila kćer Sandra. Godine 1973. rodio mu se sin Matija, nakon čega se vjenčao s Gabi Novak, s kojom je bio u vezi još za vrijeme prvog braka.

Tijekom života Arsen se na brojnim putovanjima po svijetu družio s mnogim slavnim kolegama, pa je tako među prijateljima imao i Sergia Endriga, Charlesa Aznavoura i Bulata Okudžavu. Arsenov vjenčani kum i najbolji prijatelj bio je poznati talijanski glaznenik Gino Pauli.

Arsen je napravio i brojne komercijalne, propagandne poruke. Najveći dio njegova rada neosporno čini primjenjena glazba – glazba za TV, film i kazalište. Glazbu za prvu TV dramu (‘Mediteranska klima’) skladao je 1966. godine. Uslijedile su i velike televizijske serije kao što su ‘U registraturi’, ‘Prosjaci i sinovi’, ‘Jedrima oko svijeta’, ‘Zlatna nit’, ‘Vlak u snijegu’, ‘Tajna starog tavana’, ‘Vrijeme za bajku’, ‘Punom parom’, ‘Stela’, ‘Zagrljaj’ te mnoge druge.

Početkom sedamdesetih piše za kazalište. Oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horvath, Goldoni, Cesarec ..). Više puta je nagrađivan za scensku glazbu. Dva puta je dobio Zlatnu arenu za svoje filmske, glazbene uratke. Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Pisao je i šlagere, pjesme za djecu, aranžirao i producirao. Poznate su bile i njegove međunarodne suradnje poput one s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu. Napisao je glazbu za plesni teatar u Düsseldorfu. Među ostalim je dobio i Vjesnikovu nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco, Premio Brel, osam Porina od kojih je jedan za životno djelo 1999. godine. Godine 2003. godine dobio je nagradu ‘Goranov vijenac’ za svoj doprinos hrvatskoj književnosti, te nagradu ‘Kiklop’ 2009. i 2013. godine za svoje pjesničku zbirke.

Njegove pjesme rado su i često izvođene i obrađivane od strane njegovih kolega, a pisao je tekstove i drugim glazbenim umjetnicima poput Ibrice Jusića, Gabi Novak… Pisao je i skladao za dalmatinske klape, među ostalim pjesme ‘Zaludu me svitovala mati’, ‘Ni u moru mire’, ‘Ko’ ovo more platit’, ‘Vratija se Šime’, ‘Maškare’, te sakralnu glazbu.

Odradio je devet ruskih turneja, brojne koncerte po svim kontinentima. Odlikovan je Redom zasluga za narod srebrnog vijenca u SFRJ, a predsjednik Tuđman ga je 1995. godine odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za njegov kulturni rad…

Krajem prošle godine objavio je album ‘Suputnici’ kojeg je nazvao ‘hommageom sebi, svojem naporu, želji i ljudima koji su mu bili najbliži’.

(Kliker.info-Tportal)