Kliker.info

Predsjednik Naše stranke za Oslobođenje govori o krizi vlasti, izmjenama Izbornog zakona BiH, odnosima u BH bloku i Povorci ponosa.

Gospodine Kojoviću, kako gledate na nove prijetnje Milorada Dodika o razdruživanju i šta građani da očekuju nakon 5. septembra?

– Zabrinut sam. I zbog blokada u formiranju vlasti, a posebno zbog Dodikove retorike. Pomalo sam i bijesan, ako smijem sebi dopustiti da to kažem javno, jer recikliranje tih nacionalističkih ideja o podjeli BiH gura ovu zemlju u prošlost i uskraćuje građanima, i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima i ostalima, a posebno mladima da u ovoj zemlji mogu ostvariti snove u mirnoj, evropskoj BiH.

Trampovski populizam

Stotine hiljada ljudi su ubijene, milioni protjerani, životi cijelih generacija uništeni u pokušaju da se ostvare te nacionalističke megalomanske fantazije. Nijedna granica na Balkanu nije pomjerena ni za centimetar. Ali, džaba, nacionalisti ne odustaju, ništa ne uče ni od istorije ni od civilizovanih zemalja koje su imale slična tragična iskustva. Njima se izgleda isplati i dalje raditi na tim projektima iz 19. vijeka. Meni se čini da je Dodikov primarni cilj da prikaže BiH kao, kako on to kaže, nemoguću, nefunkcionalnu zemlju, a ne da imenuje mandatara. Pri tome, vrlo često je upravo on taj koji je čini nemogućom i nefunkcionalnom. Meni je neshvatljiv njegov odnos prema BiH. Razumijem da čovjek može ne voljeti državno uređenje i političku situaciju, ali da ne voliš zemlju u kojoj si rođen, to ne razumijem. S obzirom na takav iracionalan stav, teško je predvidjeti politički rasplet.

Šta u ovakvoj situaciji, u kojoj se zemlja našla, može i mora uraditi opozicija?

– Postoje određena važna, fundamentalna pitanja oko kojih, po mom mišljenju, ne bi smjelo biti podjele na političku poziciju i opoziciju. Mir, bezbjednost svih građana BiH, ljudska prava, teritorijalni integritet i suverenitet BiH, poštivanje Ustava i zakona i strateških odluka u vezi s napredovanjem ka EU i NATO-u su sasvim sigurno neka od njih. Nažalost, dio političara sklon ovom trampovskom, bregzitovskom populizmu je očigledno više nego spreman žrtvovati dugoročne i opšte interese BiH i njenih građana nekim kratkoročnim i ličnim interesima. Ja bih volio da je moguće i da se u Parlamentarnoj skupštini formira većina koja je spremna raditi za dugoročne i strateške interese države i svih njenih građana. Na kraju krajeva, Vlada Kantona Sarajevo svakodnevno demonstrira da je to moguće.

Treba li ANP ostati uslov za mandatara Vijeća ministara, a Izborni zakon za vlast u FBiH, dok gledamo izmišljeni sukob SNSD-a i HDZ-a u Drvaru?

– Slanje ANP-a je odlukom nadležnih organa postalo zakonska obaveza. Ono što ljudi koji su izabrani u nadležna tijela mogu odlučivati je sadržaj tog izvještaja. Radi se očigledno o nacrtu koji bi svakako morao proći kroz ozbiljna redigovanja prije slanja i, jedan veliki, pa ja bih rekao i najveći dio dokumenta govori o reformama koje su identične onima koje ionako moramo provesti na putu ka EU, ali i najviše zbog samih sebe, kako bi ovo postala država u kojoj vladaju zakoni, a ne ljudi po svojoj volji i trenutnom raspoloženju. Dio izvještaja, recimo, govori o neophodnosti reforme u oblasti Granične policije, gdje se identifikuju neosigurane zone naše državne granice i predlažu konkretne mjere, u smislu ljudstva i opreme, koje bi bile adekvatno rješenje. Nema sumnje da bi nam takve mjere koristile prije svega u kontroli situacije s migrantima, ali i mnogim drugim problemima koje porozna državna granica uzrokuje. Zašto bi neko, a posebno član Predsjedništva BiH, bio protiv te reforme? ANP analizira te predlaže i mjere u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Kome to može biti sporno i zašto?

Treba nam Izborni zakon koji će slabiti etničku, a jačati građansku demokratiju u kojoj svi građani, bez obzira na to ko su i gdje žive, imaju ista ljudska i politička prava. Ali, bojim se da ovo što sam naveo nisu motivi gospodina Čovića. Njegov politički stav u vezi s Izbornim zakonom u krajnjoj konsekvenci znači dalju etničku podjelu BiH. Ono za šta se on zalaže u konačnici znači da bi vaše pasivno i aktivno biračko pravo bilo uslovljeno vašom etničkom pripadnošću i vašim boravištem. To je put u srednji vijek, kada su takva razmišljanja vjerovatno bila uobičajena praksa. Na kraju krajeva, presude Evropskog suda u Strasbourgu, u slučajevima Sejdić – Finci, Zornić, Pilav nedvosmisleno govore da su takva razmišljanja neprihvatljiva u EU.

Održavanje Povorke ponosa, zakazane za 8. septembar, donijelo je prve podjele unutar vlasti KS-a. Hoćete li se usaglasiti u vezi s poštivanjem ljudskih prava i kako objašnjavate šutnju SDP-a?

– Vladu KS-a čini šest političkih subjekata iz cijelog političkog spektra, od desnice do ljevice, i prirodno je da postoje pitanja o kojima imamo različito mišljenje. Ono oko čega nema i ne smije biti spora je dosljedno provođenje zakona. To što neko priželjkuje i ono što je stvarnost su često, pa i u ovom slučaju, veoma različite stvari.

Zajednički kandidati

Zakoni, a posebno Zakon o javnim okupljanjima, postoje kako bi se onemogućilo vlasti, odnosno ljudima koji vlast obnašaju da arbitrarno ili u skladu s ličnim uvjerenjima odobravaju ili zabranjuju događaje. To je princip oko kojeg nema i ne može biti spora u Vladi.

Dok ste Vi ostavili otvorena vrata za sve koji žele sarađivati sa BH blokom, u SDP-u se oštro protive tome. Jeste li o tome razgovarali u zadnje vrijeme sa svojim partnerima i šta se može očekivati budući da nam slijede i lokalni izbori?

– Nisam upoznat s time da se SDP protivi nečemu u vezi sa BH blokom, a svakodnevno smo u kontaktu. Mi smo postigli sa SDP-om sporazum o pravilniku BH bloka koji precizno reguliše sva pitanja, od učlanjenja do odlučivanja. Predstojeći lokalni izbori će biti prvi veliki test za BH blok. Imati zajedničke kandidate za načelnike u nekim izbornim jedinicama bio bi značajan i važan korak.

U Parlamentu FBiH ćemo, po svemu sudeći, dobiti još jedan nezavisni klub. Kako je dobar dio ljudi koji su formirali novi pokret ili će to uraditi u septembru izašao iz SDP-a, vidite li način kako pomiriti te duhove, zarad jačanja ljevice u BiH?

– Istorija političkog djelovanja tih, kako kažete, duhova, ne daje osnov za vjerovanje da će djelovati u smjeru ujedinjenja ljevice. Mada, pitanje ujedinjenja ljevice je, kako smo to u Našoj stranci uvijek govorili, pitanje koje se isključivo tiče SDP-a i stranaka koje su nastale njihovim cijepanjem. Našu stranku je uvijek i isključivo zanimalo stvaranje saveza političkih stranaka i svih onih koji vjeruju da je moderna, evropska BiH moguća samo ako je uređena po građanskom, evropskom, a ne etničkom, dejtonskom, principu. Taj savez za građansku, evropsku BiH se zove BH blok.

Adem Džaferović (Oslobođenje)