Kliker.info

Milorad Dodik odlučio je da na najjasniji način demantuje glasine o svojoj bolesti i političkoj defanzivi, i to pojavljivanjem uživo u programu RTRS. U  udarnom večernjem terminu, predsjednik Vlade Republike Srpske dva sata je odgovarao na pitanja voditelja emisije „Nekad bilo“, koja uobičajeno traje šezdesetak minuta. Radi entitetskog i nacionalnog vožda, naravno, minutaža je udvostručena, za čim ne žale ni njegovi obožavatelji, ali ni Dodikovi politički oponenti i političari.Prvi su imali dovoljno vremena da se siti naslušaju obožavanog političkog idola, drugi su pak mogli natenane da razabiru njegovu političku koncepciju i stavove o najvažnijim javnim pitanjima. Kome nakon ovoga Dodik nije bjelodano jasan, taj se mora zabrinuti za svoju moć rasuđivanja. Predsjednik entitetske Vlade iz petnih žila se, naime, upinjao da svoj lik rasvijetli do kraja.

Pri kraju snaga

Što se tiče zdravstvenog stanja, kamere su zabilježile čovjeka koji zaista izgleda iscrpljeno, pri kraju svojih snaga. Nije to tajio ni Dodik, pa je na pitanje o eventualnoj bolesti odgovorio: „Ako je umor bolest, onda sam jako bolestan“. Najavio je da će se stoga dobro odmoriti, a do tada u političkoj vatri držati svoje prve saradnike, entitetskog predsjednika Jelića, člana državnog Predsjedništva Radmanovića, te Krstana Simića, Igora Radojičića i Nikolu Špirića, koje je spomenuo kao ljude od svog punog povjerenja.Spominjući ih kao ljude koji će, dok se on odmara, raditi za interese Republike Srpske, posebno u pregovorima oko Ustava i reforme policije, Dodik je ipak pokazao da ne vjeruje nikome osim samom sebi. Nejasno je, naime, o čemu će oni s nekim pregovarati kad im je on i u preksinoćnjoj emisiji odredio limit: ništa bez policije RS, ništa bez entitetskog glasanja u Parlamentu, ništa bez cjelovite i potvrđene Republike Srpske. Ništa, pa ni umor, Dodika ne može natjerati na suštinsko povjerenje čak ni prema najbližim saradnicima, poruka je koju je svaki gledalac ove emisije mogao da uoči.

Kraljevski stil

Iako vidno iscrpljen, entitetski šef bio je uobičajeno rječit, nabusit i „duhovit“, posebno kad bi govorio o pokušajima da se ospore njegovi kvaliteti ili stanje u Republici Srpskoj. Neupućeni gledalac mogao je pomisliti da pred sobom vidi kralja El Dorada, a ne političkog lidera jednog dijela male i bijedne zemlje kakva je Bosna i Hercegovina. Ona, uostalom, po Dodiku, nije ni zemlja ni država, nego „konglomerat Bosne i Hercegovine“, kako se izrazio preksinoć pred tv-kamerama.A što se tiče kraljevskog ponašanja, osim što je sam Dodik brojnim lažima o stanju u manjem bh. entitetu podgrijavao svoj rejting, u tom su pravcu išli i potoci SMS poruka koje su neprestano klizile ekranom, a u kojim je Mile nazivan kraljem, carom, gospodarom itd. Uz slavopojne poruke ponegdje bi zalutala i neka koja liči na potencijalnu kritiku, ali to je Dodik vjerovatno odmah nakon emisije sredio s njenim uredništvom. On ne trpi kritiku, pa voditelju i reditelju vjerovatno ništa nije pomoglo što su poslije izlaska iz studija pokušali premijeru da objasne da su zaustavili neuporedivo više takvih poruka.

Narodna zaleđina

Suštinski, u preksinoćnoj emisiji Dodik je poručio auditorijumu da nema ni govora o bilo kakvim političkim ustupcima i kompromisima, da Srbe ne može dobro voditi niko osim njega i njegove stranke, da je Bosna i Hercegovina besperspektivna država, te da je dogovor sa Bošnjacima nemoguć „jer su svi oni isti kao i Haris Silajdžić“. Takvi su – po Dodiku – i Tihić i Lagumdžija, a svi oni skupa su samo baštinici politike Alije Izetbegovića koji je, po Dodikovim riječima, i prije rata pokrenuo projekat pretvaranja BiH u „kuransku državu“.Riječi koje je u tv-kamere preksinoć nadrobio Milorad Dodik morale su da poremete mir svakog labilnijeg stanovnika Bosne i Hercegovine, iako je njegova bahatost i isključivost u stvari, ozbiljno analizirana, ukazivala na nedostatak govornikovog samopouzdanja. Malo-malo, Dodik bi u spomenutoj emisiji „upozorio“ da iza njegovih problematičnih stavova stoji cijeli narod, čak da bi narod masovno i javno ustao protiv bilo kakvog pokušaja disciplinovanja i njega i entiteta koji suvereno i diktatorski vodi.Čitano između redova, nekako se činilo da Dodik već sada huška masu da ga sutra od nekoga brani. Od koga, zna on sam, koji očito osjeća da mu se nešto ispod nogu polako, ali sigurno izmiče. Stoga se i upinjao svim silama da pokaže da je Srbin nad Srbima, da je RS jedini krst kojem se slijepo moli, te da je u njemu jedina izgledna budućnost tog naroda u Bosni i Hercegovini.Samo tako moguće je tumačiti dvije Dodikove televizijske tirade, onu o Karadžiću i onu o Srebrenici, koje pristoje samo ordinarnim nacionalistima. Pamtimo nekoliko njegovih ratnih izjava u kojim je kritikovao tadašnjeg vođu SDS, koje su bile neuporedivo oštrije od onih koje su izrečene preksinoć. Ustvari, u emisiji „Nekad bilo“ Milorad Dodik za pet minuta nije izrekao niti jednu kritičku, a kamoli adekvatno oštru riječ o krvoločnom Durmitorcu.

Zvijezda padalica

Također, s ogromnim iznenađenjem vjerovatno su i Dodikovi obožavaoci dočekali njegove riječi o Srebrenici, u kojim niti jednom nije spomenuo termin genocid, niti je neko mogao shvatiti da on govori o jednom velikom stratištu na kojem je, uz desetak hiljada pobijenih civila, pala i srpska čast. Jer, sve dok visoki predstavnici tog naroda, poput Milorada, niječu srebrenički genocid, čak se o tome i posprdno izražavajući, ljaga dobija šire razmjere. Pogotovo kad iz svog srebreničkog jada entitetski premijer nalazi za shodno jedino da ukaže na nekoliko neobnovljenih srpskih kuća, garnirajući to lažima o ogromnim srpskim žrtvama u tom kraju. Preksinoć se Milorad Dodik zaustavio na cifri od 3.600 Srba koje su u srebreničkom kraju pobili Orić i „orići“. Ako je i od Milorada, zaista je previše!Mnogi su s pravom već poredili Milorada Dodika sa Slobodanom Miloševićem. Nakon spomenute emisije, za to imaju još više razloga. Milošević je, recimo, bio stvarno opasan sve dok je imao bar malo kontrole nad svojim riječima i javnim istupima. Kad je počeo da reži bez ikakve mjere i da se bahato šepuri, svi su vidjeli da njegovoj zvijezdi gasne sjaj.Isto se ponavlja i u Dodikovom slučaju. Nakon svega što je preksinoć izgovorio pred tv-kamerama, očigledno je da i sam osjeća svoju silaznu putanju, te da u cilju njenog smirivanja ne preza ni od očajničkih verbalnih i misaonih akrobacija. Sigurno je to osjetila i većina tv-gledalaca, entitetskih Srba. Nakon svega, oni sebi ne mogu dozvoliti avanturizam u kakav su ranije uvođeni, a koji je sve što im sada nudi i taj svim krunama samoovjenčani mesijanac iz Laktaša.

RS draža od EU

U intervjuu Radio-televiziji RS, Dodik je ocijenio da manji bh. entitet nikada nije bio jači nego sada i podvukao da RS nije remetilački faktor u BiH.Između Evropske unije i nestanka RS mi biramo život Republike Srpske, rekao je Dodik i napomenuo da se i dalje zalaže za federalizaciju BiH jer bi u tako uređenoj zemlji i Hrvati imali svoju federalnu jedinicu. (Kliker.info/Oslobođenje)