Kliker.info

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine otvoreno je jubilarno 30. izdanje Modula Memorije, jednog od programa MESS-a. Otvorenje je uključilo izložbu postera Modula Memorije, dodjelu nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja i poseban program posvećen Paulu Loweu.

Cilj Modula Memorije je očuvati sjećanje na tragičnu prošlost BiH i period opsade Sarajeva, a ovogodišnje izdanje je, kako kaže koordinatorica programa Hana Bajrović, posvećeno svim ljudima i kulturnim radnicima koji su djelovali u Sarajevu za vrijeme opsade

“Zaista smo željeli kroz različite programe da odamo počast onome što je bilo njihovo djelovanje i toj važnosti bavljenja i umjetnosti koja je nastala u tako radikalnim okolnostima, ali i umjetnosti koja je odgovor na tako radikalne okolnosti”, rekla je Bajrović.

Modul Memorije: “Prošlost ne treba biti izvor frustracija, već dobra”

Umjetnički direktor Modula Memorije Nihad Kreševljeković istaknuo je da radikalne situacije postoje otkako postoji čovjek.

“Čini mi se da nažalost danas živimo u vremenu kada se te stvari posebno intenziviraju. Ono što je bilo naša želja u kontekstu Bosne i Hercegovine i našeg vlastitog iskustva je da sjećanje na prošlost zapravo ne bude izvor nekih frustracija, već da bude inspiracija, da nas učini boljim ljudima. Druga stvar koja nam je bila važna i nadali smo se da će Bosanci i Hercegovci biti empatični prema tragedijama drugih ljudi”.

U sklopu otvorenja Modula Memorije upriličena je i dodjela nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja. Književnici i ovogodišnjoj dobitnici nagrade Feridi Duraković ova nagrada, kako kaže, diže krila.

“Ne zbog toga što ima neku materijalnu vrijednost, nego zbog toga što je neko vidio šta ja radim. To je toliko važno i ima toliko ljudi koji rade dobro i bolje od mene, a niko ne vidi da to oni rade. Ja mislim da je to takva vrsta nagrade- Nemoj da pretjeraš, ali uživaj u tome ako to neko vidi”.

Paul Lowe: “Umjetnik koji povezuje etiku i estetiku”

Publika je imala priliku pogledati i intervju sa nedavno preminulim fotografom Paulom Loweom. Riječ je o jedinom intervjuu iz dokumentarca The Story Behind the Photo koji je prikazan u boji, a prema riječima tvorca projekta Sniper Alley Photo Džemila Hodžića, snimljen je 2019. godine.

“Moram iskren da budem nisam bio sto posto zadovoljan sa snimljenim. Nekako sam na neki način odustao od te epizode. Zato sam uradio neke druge. Kada nas je prerano napustio Paul ja sam odlučio da ipak to završim i da ostane prije svega njegovoj porodici i njegovim prijateljima, pa tek onda nekim budućim generacijama koje mogu iz ovoga nešto naučiti”, rekao je Džemil za N1.

Supruga Paula Lowea, Amra Abadžić je izjavila da joj ovaj program i prikazivanje epizode dokumentarca veoma znači.

“Svi koji su u Sarajevu, svi koji su poznavali Paula znaju koliko mu je značilo sjećanje na ratni period. Znamo koliko je radio u tom periodu i koliko je radio poslije toga. Za razliku od dosta ljudi koji su otišli on je nastavio da živi u ovom gradu, da radi u ovom gradu i da pomaže koliko je mogao, da surađuje sa ljudima”, rekla je Abadžić.

Lowe je prema riječima Bajrović bio simbol za umjetnost koja povezuje etiku i estetiku, a i sam je bio dobitnik nagrade Modula Memorije iz 2020. godine.

Kenneth Morrison: “Paul je bio jedan u milion”

Kenneth Morrison, profesor historije i direktor Instituta za humanističke i političke studije na Univerzitetu De Montfort, UK, je napisao knjigu „Izvještavanje o opsadi Sarajeva“, zajedno sa Paulom Loweom. Prema njegovim riječima, Paul Lowe je veoma važno ime u kontekstu njegovanja kulture sjećanja.

“Za razliku od mnogih fotoreportera, Paul nije instinktivno jurio vojnu akciju ili razvoj događaja. Bio je školovani historičar koji je ozbiljno shvatio potrebu da ‘svjedoči’ i razvio je poseban interes za dokumentiranje ljudi koji žive u izvanrednim situacijama, njihovih svakodnevnih života, oskudica i borbi. I, naravno, s pravom je slavljen za svoj rad na dokumentovanju života građana tokom opsade Sarajeva”, izjavio je Morrison.

Morrison ističe da je Lowea osim kao fotoreportera trebamo pamtiti i kao akademika.

“Paul je bio opredijeljen za njegovanje kulture sjećanja i memorijalizacije, istovremeno prepoznajući da Bosnu i Hercegovinu ne treba definirati samo ratnim zločinima i genocidom. Bio je veliki zagovornik Bosne i Hercegovine i volio je život u Sarajevu. Uvjerenje koje smo obojica dijelili je da uprkos povremenim političkim krizama, zemlja ima svijetlu budućnost”, rekao je.

Morrison ističe da je prisjećanje i priznavanje ratnih zločina važan dio procesa izlječenja.

“Dugujemo i budućim generacijama ne samo da ih informišemo o najmračnijim stranicama njihove historije, već da im omogućimo da žive svoje živote, koliko god je to moguće, oslobođeni straha da će se istorija ponoviti i da je novi rat iza ugla. Veoma je teško uspostaviti ravnotežu. U svakom slučaju, važno je da Paulov rad, kao i rad mnogih drugih fotoreportera, budu dostupni javnosti kako bi bolje razumjeli ratne užase”.

Lowe je, prema riječima Morrisona, tokom godina doveo stotine akademika iz cijelog svijeta u Bosnu i Hercegovinu kroz konferenciju „Zašto pamtiti?“ čiji je bio glavni organizator. Dodaje da se mnogi od njih vraćaju iz godine u godinu, a to je dobrim dijelom zato što ih je Paul natjerao da zavole Sarajevo koliko i on.

“Paul bi govorio da je, dok je proveo nekoliko godina dokumentirajući opsadu Sarajeva, grad učinio svojim domom i tamo podigao svoju porodicu.  Meni je on bio prijatelj i blizak saradnik. Bio je pristojan, pošten i velikodušan sa svojim vremenom. Zbližili smo se godinama. On se prema svima odnosio ljubazno i ​​dostojanstveno i to je, uostalom, obilježje velikog čovjeka. Izuzetno sam se divio njegovom radu, ali za mene bi trebao biti zapamćen kao jedan u milion, i to ne samo zbog njegovog rada, već zato što je, na svoj tihi način, bio velika figura”, zaključio je Morrison.

Inrevju sa Paulom Loweom koji je prikazan u sklopu Modula Memorije možete pogledati ovdje:

(N1)