Kliker.info

 

Za godinu dana u ovo vrijeme Haaški sud mogao bi zakazati izricanje presude u slučaju "Gotovina i drugi: operacija Oluja". Ako tročlano sudsko vijeće, koje vodi holandski sudija Alphons Orie, ocijeni da je predsjednik Tuđman imao cilj protjerati Srbe iz Hrvatske i s tom je namjerom organizirao operaciju Oluja, sva trojica generala bit će osuđena jer su sudjelovali u "udruženom zločinačkom pothvatu". S obzirom na to kako sudije procijene obim njihove odgovornosti, Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač mogli bi biti osuđeni na kazne od pet do 30 godina zatvora. Nakon te presude, i odbrana i Tužiteljstvo imaju još jednu šansu: uložiti žalbe i čekati presudu žalbenog vijeća istog suda. Otprilike godinu dana kasnije, odnosno tokom 2011. žalbeno vijeće trebalo bi se izjasniti i time bi, 10 godina nakon podizanja optužnice protiv Gotovine, bilo okončano jedino haaško suđenje Hrvatima za zločine počinjene u ratu u Hrvatskoj.

Bolji scenario     Moguća je i druga verzija: da sudije prihvate svjedočenja ne samo svjedoka odbrane, koji se tek trebaju pojaviti u Haagu, nego i tužiteljevih svjedoka koji su opovrgavali postojanje tako koncipiranog udruženog zločinačkog pothvata, na čelu s Tuđmanom, gdje su trojica generala bili tek izvršitelji unaprijed smišljenog plana čišćenja Srba iz Hrvatske. Ako je Oluja bila legitimna, kako je naprimjer tvrdio američki ambasador Peter Galbraith, a tadašnji ministar policije Ivan Jarnjak 7. augusta izvijestio Vladu da je MUP preuzeo osiguranje javnog reda i mira na netom oslobođenim područjima, ishod bi mogao biti sasvim drugačiji: trojica generala moglia bi biti čak i oslobođena ili bi dobili manje kazne. Ako nije bilo unaprijed smišljenog plana protjerivanja Srba i ako je već četvrtog dana od početka operacije odgovornost za red preuzela civilna vlast, onda tri generala ne mogu biti odgovorna za zločine koji su uslijedili: hiljade spaljenih i opljačkanih kuća i više od 200 ubijenih staraca koji nisu na vrijeme pobjegli.

U Haagu nema analogije                Ovisno o procjeni sudija, u tom bi slučaju njihova odgovornost bila manja i shodno tome dobili bi niže kazne nego da Sud ustanovi da je istina ono što tvrdi Tužiteljstvo: da je Oluja bila samo dio unaprijed isplaniranog plana protjerivanja Srba iz Hrvatske, s unaprijed dogovorenom masovnom pljačkom i paleži srpske imovine, kako bi se spriječio njihov povratak. Već se događalo da Haaški sud odbaci optužbu o postojanju udruženog zločinačkog pothvata: na primjer u slučaju vukovarske trojke. Sud je odbacio tvrdnju Tužiteljstva da su Mrkšić, Radić i Šljivančanin bili zajedno s paravojnim snagama u udruženom zločinačkom pothvatu i u dogovoru s njima isporučili im ranjenike iz vukovarske bolnice, koji su potom ubijeni na Ovčari. Oficiri JNA zato nisu odgovarali za ta ubistva, nego za pomaganje u ubijanju i mučenju (Mrkšić: 20 godina zatvora), odnosno za pomaganje u mučenju, za što je Šljivančanin prvobitno dobio pet godina zatvora, ali mu je nedavno ta kazna žalbenom presudom povećana na 17 godina. Radić je slobodan. No teško je zaključivati analogijom: u Haagu gotovo da nema onoga što bi se moglo nazvati ujednačenom sudskom praksom kod izricanja presuda. Pored toga, haaške optužnice za Oluju i Vukovar vrlo se razlikuju: Mrkšić, Radić i Šljivančanin nisu bili optuženi da su dio zločinačkog pothvata kojim se rukovodilo iz Beograda i s njima na tom popisu nema Miloševića ni drugih njima nadređenih političkih i vojnih autoriteta.

Osveta ili planirani zločin               Optužnicom za Oluju, pak, obuhvaćen je praktično čitav tadašnji hrvatski državni vrh: uz trojicu optuženih generala i pokojne Franju Tuđmana, Gojka Šuška, načelnike Glavnog stožera Zvonimira Červenka i Janka Bobetka, kao dio udruženog zločinačkog pothvata imenovani su generali koji su sudjelovali u Oluji, Mirko Norac, Rahim Ademi i Miljenko Crnjac, zapovjednik vojne policije Mate Laušić, ministar unutrašnjih poslova Ivan Jarnjak, šef tajne službe Markica Rebić i tadašnji ministar obnove Jure Radić. I da to žele, Gotovina, Čermak i Markač nemaju na koga drugoga svaliti odgovornost.Zato će ključno biti dokazati jesu li zločini nakon Oluje bili posljedica stihijske, nekontrolirane odmazde ili sistemsko izvršavanje plana o etnički čistoj Hrvatskoj. Prema optužnici, sastavni dio operacije etničkog čišćenja bilo je i granatiranje Knina i drugih gradova prvog dana Oluje i masovna pljačka koja je uslijedila odmah nakon ulaska Hrvatske vojske u oslobođena mjesta. Odbrana će od iduće sedmice dokazivati kako bi većina srpskog stanovništva ionako otišla, pod utjecajem višegodišnje propagande i poticanja međunacionalne nesnošljivosti, kao što su otišli iz istočne Slavonije koja je prošla proces mirne reintegracije pod vodstvom američkoga generala Jacquesa Kleina. I da se zločini nakon operacije na tako velikom području nisu mogli spriječiti, kao što ih nisu uspjele spriječiti ni NATO-ove snage na Kosovu.

Babićevo priznanje             Trojici sudija u odlučivanju pomoći će to što Sud iza sebe ima presudu Mili Martiću (pravomoćnih 35 godina zatvora) i priznanje Milana Babića. Iako je Slobodan Milošević umro prije presude, i njegovo je suđenje jako važno za slučaj Oluja jer su dobrim dijelom rasvijetljeni odnosi Beograda i Knina.

Razotkrivanje planova           Najzanimljiviji dio nastavka suđenja za Oluju mogao bi biti upravo taj: koliko će daleko ići odbrana u razotkrivanju planova i dogovora uoči početka operacije Oluja. Znamo da Tuđman nije pokrenuo Oluju na svoju ruku, ali još mnogo detalja o dogovorima s Washingtonom i Beogradom ostalo je neotkriveno.  (Kliker.info-JL)