Kliker.info

Čavka je čovjek koji je, bar do pravomoćne presude Muhamedu Aliju Gašiju i ostalima, postao heroj koji je vratio malo povjerenja u državu i pravosuđe. Vidno iscrpljen i umoran, dan poslije velikog procesa, govorio je o sebi i poslu kojim se bavi. Pričao je o Bičakčiću, Brankoviću, Tasimu Kučeviću, Gašiju, Nedžadu Ugljenu, Miloradu Dodiku,… o prijetnjama, pritiscima na svjedoke, političkim pritiscima, stresu i relaksaciji, o strahu i oprezu… I priznao da je mit o Eliotu Nesu izmišljen Kako se osjećate dan poslije presude od 20 godina zatvorske kazne za Muhameda Alija Gašija i nešto manjih presuda njegovim saradnicima?
– Umorno i ispražnjeno. Slučaj je ostavio dosta traga na meni. Ali sam zadovoljan jer je završen jedan veliki postupak.Jeste li svjesni važnosti ovog sudskog procesa za javnost i građane Sarajeva?
– Svjestan sam da je bio vrlo važan i da je odluka suda bila hrabra, čvrsta, odlučna i pravedna. Možda je ovo početak boljih dana u pravosuđu.
Jesu li Vas zaustavljali građani na ulici i šta su Vas pitali?
– Zaustavljali su i govorili mi: svaka čast, vraćate nam vjeru u državu, vjeru u pravdu.   
S obzirom da presuda nije pravosnažna, postoji li bojazan da će doći do značajnih promjena nakon žalbi?
– Vjerovatno će u ovom slučaju biti žalbi i tužilaštva i obrane. Ne mogu davati nikakve procjene sve dok ne bude napisana presuda i dostavljena Tužilaštvu. Sud tek sada treba da napiše i obrazloži svoju odluku.
Gospodine Čavka, uistinu Vam se može priznati  upornost, dva puta ste podizali optužnicu protiv Gašija i grupe. Prva je pala, druga je prošla. Koji motiv Vas je vodio da istrajete?
– Optužnica protiv Gašija je podignuta samo jednom. Prvo je vođenja istraga nakon ubistva Ramiza Delalića. Tužilaštvo u tom momentu nije dostavilo dovoljno dokaza i nije došlo do podizanja optužnice. Potom je istraga nastavljena i nakon drugog hapšenja Muhameda Ali Gašija došlo je do krivičnog postupka.

Kako komentarišete to što je sud odbacio optužbe protiv Muhameda Alija Gašija zbog ubistva Ramiza Delalića?
– Sačekat ću pismenu presudu i kada vidim koji su razlozi rukovodili sud o neprihvatanju tog dijela optužnice, onda ću se izjasniti. Moguće je da zaista količina dokaza nije bila dovoljna za presudu i sud to objektivnije vidi.
Koliko ste vremena dnevno trošili na slučaj Gaši i ostali?
– Svakog radnog dana, a posebice tokom istrage i suđenja, radio sam na slučaju. Mnogi ostali predmet su trpjeli zbog ovog. A to je, opet, problem organizacione prirode, svih nas u tužiteljstvu koji smo pretrpani predmetima.   
Sve vrijeme se u ovom slučaju pričalo o zločinačkoj organizaciji i organizovanom kriminalu. Prema teoriji kriminalističkih nauka, slijedeći pojedince iz mreže organizovanog kriminala lako se može doći do bosova, ljudi iz sjene, uglavnom smještenih u fotelje vlasti. Da li se to desilo u ovom slučaju?
– Takvi tragovi su ustanovljeni u istrazi i Tužilaštvo to provjerava. Mi nastavljamo s tom istragom. U toku istrage pokrenute su nove. U jednom trenutku građani su se ohrabrili i sami su nam nudili nove činjenice i dokaze.

To znači da bi se mogla potvrditi spomenuta teorija?
– Mogla bi se potvrditi. Moj stav je da je dijelom kroz proces i potvrđena.
Čini se da ste magnet za slučajeve zanimljive javnosti. Pored spomenutog tu su Edhem Bičakčić- Nedžad Branković, potom eneregetska grupa na čelu s aktualnim ministrom industrije Vahidom Hećom, onda slučaj Tasim Kučević i brutalni šamar,… U čemu je tajna: splet okolnosti, Vaš angažman ili nešto treće?
– Oboje. I splet okolnosti i moj angažman.
Kad smo spomenuli Kučevića, zašto niste pristali na nagodbu oko njegovog puštanja na slobodu nakon isteka jednomjesečnog pritvora, iako je priznao da je pogriješio?
–  Smatrao sam da je to slučaj u kojem zadnju riječ treba reći sud, a ne tužilaštvo. Mislio sam da slučaj treba iznijeti sudu, da sudija treba vidjeti dokaze, da objektivno sagleda stvar u cijelini i da sud odluči koja je to krivična sankcija za optuženog. Ubijeđen sam da je ovo slučaj gdje Tužilaštvo nije dovoljno relevantno da odlučuje o takvom pitanju, prije svega zbog javnosti koja je bila izuzetno uzburkana i povrijeđena događajem.

Kako ste Vi kao čovjek reagovali kada je Tasim Kučević brutalno ošamario rođaku jedne od njegovih žrtava?
– Vidio sam to kao i svi  na TV-u. I nakon toga, nisam reagirao kao čovjek nego kao tužilac. 
Postoje li Vaše prognoze oko presude oko dodjele Energoinvestovih stanova, odnosno to što je Edhem Bičakčić, kao premijer, zloupotrijebio položaj kao i Nedžad Branković nezakonito dijeleći stanove?
– Ne bih trebao davati prognoze, jer svaki tužilac smatra da će optužnica na sudu biti prihvaćena i da će tuženima biti presuđeno na onakav način kao što je u optužnici napisano.

Da li trebamo biti optimističniji i u ovom slučaju, a nakon presude Gašiju i grupi?
– Ta dva slučaja nemaju nekih dodirnih tačaka i ne bi se mogli dovoditi u istu ravan.
Stekli ste određene simpatije javnosti zbog spomenutih sudskih postupaka; Godi li Vam takva vrsta pažnje?
– Ukoliko je tačno da postoje simpatije javnosti, svakom normalnom čovjeku to godi. Negativni aspekt ovakvih predmeta ne godi i s nekim stvarima se nije bilo lako nositi.
Je li bilo pritisaka, prijetnji smrću…?
– Na samom početku bilo je pritisaka o kojima danas ne želim govoriti i gotovo da ih se ne želim sjećati. Kada je predmet osnažen, kada je Vrhovni sud grupi produžio pritvor, tada je postalo evidentno da je ovo jedan čvrst krivični predmet i više nisam imao pritisaka te vrste. Prijetnji sam imao tokom cijelog suđenja.

Kakve vrste prijetnji?
– Različitih, i dolazile su iz kriminalnih krugova. Ne bih o tome previše govorio.
Je li Vas bilo strah?
– Ja nijednog trenutka nisam vjerovao da su to bile ozbiljne prijetnje. Smatrao sam da je svaka prijetnja samo pokušaj da budem uplašen. Zato to i nije bio klasičan strah. Pojačanog opreza je bilo. Porodičan sam čovjek, i nije neugodno samo meni, nego i porodici.
Jeste li imali policijsko obezbjeđenje?
– Na inicijativu policije, jedno kratko vrijeme, čuvali su me. I prestali su kada sam im rekao da nema potrebe za tim. Moju porodici policija još čuva.
Da li je bilo pritiska iz političkih krugova na Tužilaštvo, prije svega zbog slučajeva Bičakčić- Branković ili slučaja  energetske grupe?
– U slučaju Gaši, na početku, bilo je i pokušaja političkih pritisaka u njegovu korist…

Odakle su dolazili?
– Neću vam reći. Ali već sam rekao da će se Tužilaštvo bavi korijenima političkih podržavalaca ove grupe. U predmetu optužnice Bičakčić- Branković nisam imao nikakvih pritisaka.
A ministar Hećo i energetska grupa?
– Ako je bilo pritisaka, onda bih rekao bilo je to preko pisanja lobističkih medija. Je li bilo pritisaka na svjedoke iz bilo kojeg od spomenutih slučajeva?
– Bilo je u slučaju Gaši. Tokom suđenja jasno je bilo da se svjedoci boje. Neki su, otvoreno, u sudnici rekli da im je nuđen novac, da im je prijećeno. Neki su se nećkali, neki su mijenjali iskaze, neki su se bojali, a neki ostali čvrsti.

Kada je priveden Muhamed Ali Gaši i njegova grupa rekli ste: Ovoliko prisustvo policije, specijalaca sa maskama na licima, prenaglašeno je. Ne vidim razlog za toliko skrivanje ako ja mogu bez maske raditi svoj posao. Ne vidim razlog njihovog skrivanja. Jesu li Vam zamjerili policajci ili neko drugi?
– Ne vjerujem da su mi policajci zamjerili. Ali, ja isto mislim i danas. Ljudi koji se pridržavaju zakona i rade svoj posao ne trebaju da se skrivaju iza maske.

Kako komentarišete činjenice da na većim nivoima tužilaštva, poput federalnog, pa i državnog, izuzmemo li ratne zločine, nema velikih slučajeva?
– Ne bih se složio s tim. Mi imamo nesretno zakonsko rješenje u odnosu na Federalno tužilaštvo kada je u pitanju prvostepena nadležnost. Naprimjer, tužioci mogu zastupati optužnice pred sudom, samo ako to žele i pokažu interes za tako nešto. Teško je očekivati u današnjem društvu da neko sam hoće raditi ovakve stvari. Tužilaštvo BiH ima uistinu mnogo jakih predmeta iz oblasti organizovanog kriminala poput: predmeta Ferid Okić, braća Dacić, vlasnika hotela Exsclusive, to je veliki predmet…
Ali, slučaj Tasim Kučević kaže drugačije: relativno mala zatvorska kazna i ono što je posebno revoltiralo javnost bilo je puštanje na slobodu do odabira mjesta služenja kazne?
– Sistem nije savršen i desi se da zakaže. Pitanje je da li se mogao predvidjeti incident ispred suda. Ali, pravosudni sistem je nakon toga pravilno reagovao i ispravio grešku.

Koja je, prema Vašem mišljenju, najslabija karika u lancu policija-tužilaštvo-sud?
– Institucionalne slabe karike nema. Ali, sve tri imaju problem u svojim redovima. Na prvom mjestu to je način organizacije policije, tužilaštva, pa i suda. Uslovljen je složenom strukturom zemlje i otežano funkcioniše. Drugi objektivan problem, moje je mišljenje, je kadar. Možda je oštra ocjena, ali ja smatram da nemamo dovoljno kvalitetnih policajaca, tužilaca i sudija. 
Kakva je razlika između našeg i evropskog pravosuđa?
– Tamo pravosuđe djeluje u stabilinim, jakim i državama sa državnom i  pravosudnom tradicijom. BiH je čudna tvorevina, koja teško funkcioniše i kada su najednostavnija pitanja u pitanju.

Imate li saznanja koliko tužilac iz neke od zemalja Evropske unije godišnje ima slučajeva, a koliko ste ih imali Vi u prošloj godini?
– Nemam tačan podatak, ali imam oko 600 živih predmeta. Slično je i u drugim zemljama, jer je stopa kriminaliteta u BiH na evropskom nivou. Zbog sređenog zakonskog ambijenta pravosuđe je tamo brže.
Kolika je Vaša plaća i je li vrijedna angažmana u ovako teškim slučajevima?
– Sretna okolnost je što potičem iz situirane porodice koja je, relativno, uvijek dobro živjela. Zato plata nije presudna. Suština je kako se radi posao jer je bilo vremena kada se radilo za manje pare. Ali, zbog javnosti koja misli da su naše plate visoke, dobro je reći da plata tužioca iznosi 2.500 KM. U današnjim uslovima kada pogledate plate ostalih, jedina smo kategorija zaposlenika na državnom budžetu kojoj se ne plaća prevoz na posao, niti topli obrok, a po zakonu ne možemo raditi druge poslove u slobodno vrijeme.
Često se spominje da je i pravosuđe sklono korupciji, jeste li i Vi uvjereni u to?
– Ubijeđen sam da u svakoj državnoj instituciji ima korupcije pa ne bih izdvojio  pravosuđe. Možda malo manje zbog snažnih reformi koje smo imali. Ali, teško je tu korupciju dokazati. Najavljeno smanjivanje plata tužiocima i sudijama svakako može uticati na povećan nivo korupcije.
Kako komentarišete pritiske koji dolaze uglavnom iz Republike Srpske da treba ukinuti strane tužioce i sudije?
– U skladu s kodeksom ponašanja, tužilac ne smije iznositi političke stavove i baviti se političkim pitanjima na javan način. No, nisam tužilac u Tužilaštvu BiH i ne zanima me to pitanje previše.

Grozite li se izjave Milorada Dodika da on ne prihvata da mu sude, vjerovatno i da ga tuže, Bošnjaci?
– Grozim se svake izjave bilo kojeg čovjeka u kojoj se sugeriše nacionalizam i spominje nacionalnst na negativan način. A lično, uglavnom se grozim svake izjave Milorada Dodika.

U medijima se često iznose tvrdnje o kriminalnim radnjama gotovo u svim segmentima društva, ali čini se da nema znatnog angažmana pravosudnih organa, prije svega tužilaštava. Javnost se s pravom pita: Zašto neko ne završi iza rešetaka: oni o kojima se piše ili oni koji pišu?
– Novinari svašta pišu. I nerijetko riješe predmet i prije tužilaštva i policije. Ima i obrnutih slučajeva. Kod nas ne postoji apsolutno nezavisno novinarstvo. Svi mediji, pa i najsnažniji, su pod nečijim uticajem. Ja najčešće, čast izuzecima, vidim glasila pojedinih interesnih skupina. Zbog toga je na osnovu takvih izvještavanja policajcima i tužiocima teško odvojiti istinu od laži. Ali, isto tako je neosporna činjenica da su mediji objavili brojne priče koje su rezultirale krivičnim prijavama.

Koliko puta ste Vi pokrenuli neki slučaj koristeći se informacijama iz medija?
– Optužnica protiv Brankovića i Bičakčića u značajnom dijelu je podignuta na osnovu informacija iz medija.
Koji su Vama najzanimljiviji slučajevi koje ste pokrenuli, ali iz određenih razloga nisu stigli do suda?
– Mnogo ih je. To su predmeti koji su još u istrazi tako da se o njima danas ne može previše govoriti. Učestovao sam u jednom predmetu koji još nije rasvijetljen i nikad nije došao do suda. A to je ubistvo Nedžada Ugljanina. Bio bih sretan kada bi u tom predmetu došli do nekog konkretnog rezultata.
Već su se pojavili zlobni komentrai da ste se Vi angažovali na velikim slučajevima jer se ove godine bira glavni kantonalni tužilac. Ima li taj angažman ikakve veze s izborima?
– Apsolutno ne. Činjenica je da će se  ove godine izabrati novi glavni tužilac. Činjenica je i da sam ja kandidat. Ali, dajem podršku dosadašnjem glavnom tužiocu Branku Šljivaru, jer je za njegovog mandata, u nezahvalnom vremenu, u vrijeme reformi, pokrenuo nešto što je nakon godinu-dvije imalo pozitivne i dobre efekte. On je svoj posao radio dobro.
Kakav je Vaš odnos sa Brankom Šljivarom?
– Veoma profesionalan i na svakom predmetu koji sam radio imao sam njegovu punu podršku.

Aziz Gaši opravdano na slobodi

Prije presude Gašiju i grupi, tražili ste da se Aziz Gaši pusti na slobodu do izdržavanja kazne. Zašto?

– Zato što preciziranom kvalifikacijom iz optužnice, za Aziza se realno nije mogla očekivati neka oštra sankcija. Mjera pritvora nije kazna nego mjera koja obezbjeđuje prisustvo suđenju. Kazna koju je izrekao sud pokazala je da je moja procjena bila opravdana.

Prvo na Sarajevo-x

Šta ste prvo uradili kada ste došli kući nakon presude Muhamedu Aliju Gašiju?
– Pogledao Sarajevo-x.com
I šta komentari kažu?
– Bili su vrlo pozitivni, što me je prijatno iznenadilo.

Nisam Eliot Nes

Kako biste opisali posao tužioca?
– Težak, naporan, stresan, zahtjevan. A to mogu potkrijepiti i dokazima: na svaki konkurs za tužioca u kantonalnom tužilaštvu javi se samo pet-šest ljudi.

Kako se rješavate stresa?
– Osnovni  mehanizam je uredan i kvalitetan porodični život. Moja je sreća da živim u malom gradu blizu Sarajeva (Breza), na porodičnom imanju, gdje se u okruženju najdražih, supruge i sina, relaksiram i opustim.
Jeste li imali želju živjeti u Sarajevu?
– Ne.
Da li biste pristali biti advokat, plaćeniji je posao?
–  Svaki sudija i tužilac ima opciju da bude advokat. Sada, kad sam vidio ponašanje nekih advokata, često se dovedem u poziciju da negativno gledam na tu profesiju. Često se i pitam imaju li pojedini advokati morala. U meni se pojavi strah i dilema da li novac toliko kvari ljude i da li bih i ja bio takav ako pređem u advokatske redove. Neću reći da nekada u budućnosti neću biti advokat, ali u ovom momentu to zaista ne želim.

Koji Vam je film u kojem su glavne uloge tužioci najbolji?
– Takve filmove sam gledao u vrijeme kada sam studirao i zaljubljivao se u pravnu profesiju. Sada su mi ti filmovi dosadni. Eventualno pogledam neku američku seriju kao što su CSI Miami, CSI New York, i slično.
Neki bi da vas porede s Eliot Nesom. Je li on više legenda ili je stvarno bio Nesalomivi?
– Ne mislim da sam Eliot, niti to želim biti. Isto tako, mislim da Eliot Nes nije bio Eliot Nes kakvog ga mi zamišljamo.

Branko Šljivar: Koji Čavka?

Koristeći upute pres službe Kantonalnog tužilaštva Sarajevo za intervju s Olegom Čavkom tražili smo odobrenje od glavnog tužioca Branka Šljivara. I na naše iznenađenje, na neobjašnjiv način nas je odbio. U elektronskoj prepisci, prvo je tražio da preciziramo slučajeve da bi glavni tužilac mogao da se pripremi za eventualni odgovor. Kada smo percizirali slučajeve i naznačili da ne želimo inetrvju sa g. Šljivarom, već sa Čavkom, dobili smo odgovor kako je o postupcima Gaši i Bičakčić javnost dovoljno upoznata. Šljivar je dodao i sljedeće: Mislim da nema nikakve potrebe da se obavlja intervju sa tužiocem Čavka Olegom, a sem toga ima i drugih tužilaca koji rade na teškim predmetima.    Ekrem Tinjak (Start)