Kliker.info

U 88. godini u četvrtak navečer preminuo je Ante Vican (Vinjani Gornji,  Imotski, 11. juna 1926. – 2014.), jedan od najvećih glumaca ovih prostora, vlasnik indeksa zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti pod rednim brojem dva – i to jer se broj jedan nije ni izdavao, i jedini s prostora Hercegovine dobitnik pulske nagrade Velike zlatne arene. Bio je prvi diplomirani glumac zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti, bio je broj jedan, ističu naši sugovornici.Diplomirao je kod čuvenog dr. Branka Gavelle, a njegovim odlaskom otišao je i jedan od posljednjih učenika velikog Gavelle, neponovljivog dramskog pedagoga i umjetnika.“Tko je u njegovoj klasi položio prijemni ispit i tko je završio studij, taj je dobio suhi pečat i putokaz k uspješnoj umjetničkoj karijeri”, izjavio je Vican svojedobno, piše autor Josip Muselimović u svojoj knjizi “Mostarski dragulji – za sve vremena” u tekstu o Vicanu.

“Ranije se puno pisalo i pjevalo o Mostaru kao čudesnom gradu opsjednutim kazalištem, na sreću vas i nas koji smo vam poklanjali jedan dio svog srca. Nadam se da će ubuduće Mostar biti opsjednut i filmom jer je on to zaslužio. Vraćam Vam ključeve, gradonačelniče, da ih čuvate, ali nemojte škrtariti, dajte ih i poklanjajte”, rekao je u decembru  2007. godine, vraćajući ključ Grada Mostara gradonačelniku Ljubi Bešliću, na zatvaranju prve filmske revije Dani filma Mostar. Kojem bi to drugom glumcu gradonačelnik i mogao uručiti ključ grada na prvom izdanju te filmske revije, nego najvećem glumcu, legendi glumišta? Preminuo je u staračkom domu u Grudama, bez angažmana i skrbi društvene zajednice, kakvu je jedan ovakav glumac trebao i morao dobiti.

Nakon diplome – u Mostar

Vican je za vrijeme studija bio stipendist Narodnog pozorišta Mostar. Na Akademiju je primljen 1950. na inzistiranje Ranka Marinkovića, koji je bio u komisiji, a kasnije ga više nikad nije vidio. S njim u klasi studirao je i Antun Vrdoljak.“Bili smo blesava klasa”, rekao je Vican jednom.Odmah nakon diplome, od 15. kolovoza 1954. godine, postao je član Narodnog pozorišta Mostar, odakle je službeno otišao u mirovinu 8. septembra 1990. godine, odnosno nakon punih 36 godina, ali to nije bio kraj: i kao umirovljenik nastavio je raditi u Pozorištu, a od 1993. i u Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar. Prva uloga u mostarskom Narodnom pozorištu bila mu je uloga predsjednika općine u predstavi “Seoska učiteljica” Svetolika Rankovića u režiji Salke Repka. Njegova prva velika bila je uloga Ante u “Djelidbi”. Dramaturg kazališta je tada bio Skender Kulenović.“’Djelidba’ je bila prva predstava nekog teatra iz BiH koja je igrala na Sterijinom pozorju. Za ulogu Ante nagrađen sam 1959. godine nagradom Udruženja dramskih umjetnika BiH. Znam da mi je nakon gostovanja u Novom Sadu prišao profesor Gavella i rekao, čestitajući mi: ‘Meni je žao Skendera.

On ne može napraviti tri vica. Ali Vican može’”, ispričao je Ante Vican u intervjuu Draganu Komadini objavljenom u listopadu 2011. u tiskanom izdanju “Bh. teatra”.U ovoj kazališnoj kući ostvario brojne značajne uloge, pisao i režirao tekstove za Dječju scenu (“Magareći kvartet”, 1961., “Dolazi nam Djeda Mraz” 1970., “Para bunci, bunci, bum…”, 1971.). godine 1974. povodom 200. godišnjice prvog objavljivanja narodne balade “Hasanaginica” napisao je i režirao istoimenu dramu prema tekstovima Milana Ogrizovića i Alekse Šantića.Višestruko je nagrađivan za svoje uloge, među kojima i ove: “Nagrada udruženja dramskih umjetnika BiH (1962.) za režiju predstave “Magareći kvartet”. Za napisani tekst ove predstave dobio je i nagradu grada Mostara “14. februar”. Zatim, dobitnik je nagrade stručnog žirija za ulogu Hercega u predstavi “Griješni Herceg” M. Jančića (1975.) u režiji Sulejmana Kupusovića na drugim Kazališnim igrama BiH u Jajcu. Predstavu “Majčina sultanija” u režiji Miloša Lazina, koja je premijerno izvedena 25. augusta 1981., u intervjuu Komadini izdvojio je kao jednu od najvećih predstava mostarskog Narodnog pozorišta svih vremena, možda, uz “Mletačkog trgovca”, i najboljom otkako postoji teatar u Mostaru.

Život posvećen glumi

“Znao sam što radim. Igrao sam Jovana. Sjećam se jedne scene. Stol i večeramo. Lazin je meni dao indikaciju da se popnem na stol i igram kao da sam u utrobi majke. To mi je bio glavni oslonac. Skvrčio sam se. Cijelu sam predstavu odigrao tako. I dobro sam se osjećao, ubacivši se u majčinu utrobu. Igrao sam na unutra. Kada bi se meni obraćali, samo bih odmahivao rukom kao beba. Kasnije sam čuo da smo dobili dosta pohvala i na okruglom stolu, ali ja nikad nisam sudjelovao na tim razgovorima. Radije odem negdje popiti piće. Ja sam svoj život posvetio glumi i u nju uložio sebe i sve materine molitve. Nisam imao vremena niti sam želio biti na tim raspravama. Što ću ja tu, kad su tu ionako veliki i pametni ljudi?! Znam da bi im bilo neugodno jer je teško otvoreno govoriti o glumačkoj igri, pogotovo kada ti se ona ne sviđa”, rekao je Komadini u intervjuu objavljenom u oktobru  2011.

Na osmim Igrama u Jajcu (1978.) nagrađen je za ulogu Stojana u predstavi “Gorko sunce” A. Vuletića, a na devetim Igrama (1979.) za ulogu Lamberta Ludizija u predstavi “Tako je (ako vam se čini)” Lugija Pirandella, na 13. po redu Igrama u Jajcu osvojio je nagradu za ulogu Milorada u predstavi “Raskršće” Dragana Tomića, na Osmim danima satire u Zagrebu 1983. nagrađen je za ulogu Nikolaja u predstavi “Deseta umjetnost”… Nagrađivan je i na Susretima pozorišta/kazališta BiH u Brčkom. Ostvario je brojne uloge u TV serijama i filmovima, uz koje i glavnu u filmu “Prskosna delta” Vesne Ljubić. U dugogodišnjem braku je bio s glumicom – životnom suputnicom Danom Kurbalijom koja je preminula u novembru 2006. Imaju dvoje djece, sina i kći. Pokop glumca Ante Vicana bit će u njegovim rodnim Vinjanima Gornjim kod crkve svetog Ante, a datum pokopa bit će naknadno priopćen zbog dolaska njegovog sina i kćeri iz Londona.

Salko Šarić, umjetnik
Očaravao je sjajnim talentom

Otišao je jedan od posljednjih velikih glumaca iz sjajne generacije glumaca koja je obilježila mostarsku prijeratnu kazališnu scenu, a i bosanskohercegovačku. Vican je bio iznimno talentiran i originalan u svom glumačkom umijeću i očaravao je sjajnim talentom.

Šerif Aljić, glumac
Bio mi je drugi otac

Ante Vican je bio najbolji glumac – odmah poslije zagrebačke Akademije je došao u Mostar. Upoznali smo se snimajući seriju na TV-u Sarajevo, a kasnije smo zajedno radili i družili se, više od 35 godina. Bio je izvanredan glumac, meni osobno prijatelj i slobodno mogu reći drugi otac, kazališni otac. Uvijek smo surađivali i bio je uvijek spreman, da bi scena bila što bolja, savjetovati, dati mi primjedbe kao mladom glumcu….

Josip Muselimović, odvjetnik i književnik
Veliki čovjek

Nakon Pauline Loose odlazi i moj drugi “mostarski dragulj”, veliki dramski umjetnik, stilski glumac, zaljubljenik u Mostar i veliki čovjek – Ante Vican. Nisam siguran da će se u dogledno vrijeme, da ne kažem u ovom stoljeću, pojaviti tako veliko i značajno glumačko ime. Činjenica da je dobio oko 60 najvećih priznanja, kazališnih, filmskih, govori sama za sebe. Desetljeća je proveo u ovom gradu. Nažalost, posljednje godine života je proveo u staračkim domovima, objektivno, bez pažnje društva koja je morala uslijediti s obzirom na njegov veliki angažman i velike uspjehe.

Slaven Knezović, glumac
Nosit ćemo dio njegovog pečata

Ante Vican bio je broj 1 Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, čovjek kojem su izdali prvu diplomu i čovjek koji je dao jako puno Mostaru jer je tu proveo najveći dio svog radnog vijeka i za sve to treba mu reći jedno veliko hvala. Bio je jako značajan i za nas mlađe glumce. Moji počeci na sceni su bili vezani za njega, i gledao sam i učio od velikog majstora. Bilo mi je drago što sam imao priliku počinjati uz jednog takvog velikana glume kao što je bio Ante Vican. Dao je jako puno Mostaru, mostarskoj glumi i svi mi glumci koji dođemo nakon njega imat ćemo dio njega i dio njegovog pečata. On i pokojni Toni Pehar su dva velikana koje je Mostar dao.

Gradimir Gojer, redatelj i pisac
Umro je jedan od mojih učitelja

Na moju veliku žalost, umro je jedan od mojih učitelja. Ante Vican bio je čovjek koji je svim svojim bićem bio vezan uz kazalište. Kazališnu magiju stavljao je u prvi plan, u prvi plan je stavljao magiju glumačkog iskaza, nerijetko se laćao i redateljskog posla u teškim vremenima kada Mostar nije imao dostatnog redateljskog kadra. On je bio moj profesor u Dramskom studiju Narodnog pozorišta Mostar, on je postao jedan od stupova hrvatskog glumišta onog trenutka kada se upisao na zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti, a mali broj ljudi zna da je imao diplomu s brojem jedan zagrebačke kazališne akademije. On je bio jedna od posljednjih živih tapija na čudesnu umjetnost kazališta koju je emanirao veliki Branko Gavella. Umro je jedan od posljednjih Gavellinih učenika. Umro je jedan od posljednjih svjetlonoša Gavelline redateljske poetike, poetike koja je prije svega pozicionirala glumca i glumačku umjetnost u prvom planu u kazalištu. Na moju veliku žalost, veliki broj mladih ljudi u Mostaru i Hercegovini, a i u državi BiH, u Hrvatskoj, nikada neće više vidjeti taj magijski osmijeh Ante Vicana, tu magijsku izgovorenu frazu, a posebno igru rukama. Nikada neću zaboraviti njegovu ulogu u predstavi “Pakao u gradu M” na Maloj sceni Studija 64 u Mostaru, kada je gospodin Ante Vican emanirao ne samo glumačku energiju, nego bio i pravo malo javno učilište za sve one koji su ga došli gledati. Neka mu je laka hercegovačka zemlja. (Kliker.info-DL)