Kliker.info

Tog 5. februara od agresorske granate, ispaljene iz pravca Mrkovića, poginulo je 68, a lakše i teže povrijeđeno 142 civila.

– Svi se sjećamo ovog dana. Žrtve bole, ali pokušaj da se ovaj zločin pripiše našim snagama odbrane BiH bio je isto tako bolan. Čak su i neki međunarodni zvaničnici na neki način prihvatili tu ideju da smo mi sami sebe ubijali. Naravno, sada se sve zna. Zna se tačno ko je to radio -kazao je Silajdžić.Nevinim žrtvama, ljudima koji su tog dana pokušali svojim porodicama osigurati nešto da prežive, možemo se odužiti jedino sjećanjem, rekao je Silajdžić i upozorio međunarodnu zajednicu da nikada više ne pada u iskušenje i žrtvu proglašava agresorom.Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Denis Zvizdić kazao je kako ovaj dan mora biti proglašen trajnim danom žalosti ili dobiti neku drugu vrstu simbolike kako bismo se sjećali svih nevino ubijenih civila u agresiji.Zvizdić je istaknuo kako je važno stalno ponavljati istinu o ovom događaju, kao i kažnjavanje svih onih koji su na bilo koji način učestvovali u planiranju i izvođenju ovog masakra. – Tek tada možemo govoriti o nekom procesu opraštanja i tek tada ćemo smoći snage i biti spremni da zakoračimo u svjetliju budućnost koja stoji pred BiH – istakao je Zvizdić.Obilježavanju godišnjice masakra prisustvovali su i članovi porodica poginulih, svjedoci zločina, a poštu su odali i mališani iz vrtića "Slavuj" te učenici Srednje medicinske škole.- To je naša tuga koju majka i ja nosimo u sebi. Za nas je 5. februara 1994. godine rat završio kad smo izgubili našu Jadranku. Živimo s bolom porodica drugih žrtava na području cijele BiH – kazala je Mahira Kamenjašević, sestra poginule Jadranke Minić.Juso Kavazović preživio je masakr, a njegov prijatelj Kemal Džebo, s kojim je toga dana radio, poginuo je. – Bili smo zajedno na pijaci. Ja sam na trenutak otišao s pijace, kada sam čuo jak prasak. Bilo je stravično, kao u horor filmovima. Žalosno je što mjesto na koje je granata pala nema obilježje. Ne znam kome je smetala crvena ruža – rekao je Kavazović. Gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac kazala je kako je u budžetu predviđen novac za obilježja u gradu te da će konkursom pokušati doći do najboljeg rješenja za obilježavanje mjesta stradanja u Sarajevu.- Podigli smo ploče, natpise s imenima nevino stradalih Sarajlija, ali očito nedostaju i obilježja koja moraju imati znak na ulici. Grad

Sarajevo će se u toku ove godine potruditi da to uradi – naglasila je Borovac.

(Dnevni avaz)

Petog februara 1994 godine u 12.30 sati poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Juzunović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrielj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.