Kliker.info

Monetarna politika širom svijeta postala je prilično nekonvencionalna u posljednjih šest godina, piše za britanski Guardian čuveni ekonomist Nouriel Roubini.On navodi da se monetarna politika vodi uz nulte kamatne stope, kvantitativno labavljenje, kreditne olakšice i intervencije na deviznim tržištima, a najnekonvencionalnije oruđe su negativne kamatne stope.

Takve stope trenutno postoje u eurozoni, Švicarskoj, Danskoj i Švedskoj i nisu samo kratkoročne stope negativne, već i one koje se obračunavaju na vrijednosne papire s rokovima dospijeća od čak 10 godina, kao što je slučaj sa švicarskim državnim zapisima.Na prvi pogled, to djeluje apsurdno, jer zašto bi netko želio pozajmljivati novac uz negativan povrat sredstava, kada može jednostavno zadržati novac i da nema nikakve gubitke? Investitori zapravo odavno prihvaćaju realan negativan povrat, pod utjecajem inflacije, navodi Roubini.

Kada imate tekući račun u banci uz nulte kamatne stope, kao što je najčešće slučaj u razvijenim ekonomijama, realan povrat je negativan (jer je kamata nominalno nula, a inflacija “nagriza” vrijednost položenog depozita) i nakon godinu dana istim novcem ćete moći kupiti manje toga nego danas.Kada se uzme u obzir da mnoge banke naplaćuju održavanje računa, nominalni povrat bio je negativan i prije nego što su centralne banke uvele negativne kamatne stope.

Drugim riječima, negativne kamatne stope samo čine da vaš povrat bude još negativniji nego što je već bio. Investitori prihvaćaju takav povrat, jer im odgovara da skladište sredstva u banci, tako da zapravo negativne stope ne predstavljaju neku novost, navodi Roubini.Pored toga, ukoliko deflacija u eurozoni i drugim dijelovima svijeta potraje, negativne nominalne kamatne stope mogle bi značiti pozitivan realni povrat, kao što je to bio slučaj u Japanu u proteklih 20 godina, zbog uporne deflacije i gotovo nultih kamatnih stopa na brojna sredstva.

Mnogima ipak djeluje da je logičnije prosto držati sredstva kod sebe nego u banci uz negativne stope. Čuvanje novca kod kuće je, ipak, dosta rizično, što se pokazalo na primjeru grčkih štediša, koji su, zabrinuti za svoje depozite u vrijeme krize, podigli novac iz banaka i smjestili ga u madrace i ladice. Mnogi od njih su potom opljačkani, ili su im glodavci pojeli novčanice.Kada se uzmu u obzir troškovi sigurnog skladištenja novca, uz mogućnost ispisivanja čekova, ima smisla pristati na negativan povrat.

Banke koje drže velike količine gotovine, koje premašuju razinu obveznih rezervi, nemaju drugog izbora osim da prihvate negativne kamatne stope koje centralne banke nameću, budući da ne bi mogle držati tolika sredstva u gotovini niti njima upravljati.Ipak, zašto bi investitori prihvatili negativan nominalni povrat na tri, pet ili čak 10 godina? U Švicarskoj i Danskoj, investitori žele izloženost valuti za čiju se vrijednost očekuje da će nominalno rasti.

Da ste držali sredstva u švicarskim francima uz negativan povrat neposredno prije nego što je švicarska centralna banka odustala od limitiranja tečaja “švicarca” prema euru, zaradili biste 20 posto preko noći, a negativan povrat je mala cijena za veliku kapitalnu dobit, navodi Roubini.Negativne kamatne stope na obveznice postoje i u zemljama i regijama čije su valute deprecirale i očekuje se da će nastaviti da depreciraju, uključujući Njemačku i Japan. Zbog čega onda investitori drže takva sredstva?

Mnogi ulagači koji drže vrijednosne papire sa dužim rokovima dospijeća, između ostalog kompanije i mirovinski fondovi, nemaju alternativu, budući da se od njih traži da drže sigurnije obveznice.Vremenom, međutim, negativan nominalni i realni povrat može potaknuti štediše da štede manje, a troše više. To je zapravo i cilj negativnih kamatnih stopa: u svijetu u kojem ponuda premašuje potražnju, a prevelika štednja za posljedicu ima nedovoljne investicije, kamatne stope su niske, pa i negativne, navodi Roubini.

Ukoliko bi razvijene ekonomije patile od stagnacije, svijet sa negativnim kamatama, kako na kratkoročne, tako i na dugoročne vrijednosne papire, mogao bi postati novo pravilo.Da bi to izbjegle, centralne banke i fiskalne vlasti moraju voditi politiku koja potiče ekonomski rast i pozitivnu inflaciju.

Paradoksalno, to podrazumijeva period negativnih kamatnih stopa koje trebaju potaknuti štediše da manje štede, a više troše. Istovremeno, to podrazumijeva fiskalne stimulacije, prije svega javne investicije u infrastrukturne projekte, koji donose veći povrat nego obveznice kojima se financiraju.Što se duže takva politika odlaže, duže ćemo živjeti u svijetu negativnih nominalnih kamatnih stopa, zaključuje Roubini.

(Kliker.info-SEEbiz)