Kliker.info

Američka politika prema Jugoistočnoj Evropi, odnosno Zapadnom Balkanu posljednjih godina doživjela je velike promjene i transformaciju što je doprinijelo povećanju nestabilnosti i napetosti u regiji koja je tokom i nakon ratnih ‘90-ih bila jako ovisna o američkom prisustvu.

Društvene i političke polarizacije u balkanskim državama su vrlo intenzivni procesi bez obzira da li su članice NATO-a i Evropske unije ili su na putu euroatlantskih integracija. S obzirom da se na Balkanu sučeljavaju interesi i politike Rusije, Kine, kao i Njemačke i Turske, američki pragmatizam ima vrlo različite percepcije.

Suprotstavljena lobiranja

Konkurencija svjetskih i regionalnih sila na Balkanu nikad nije bila jača što predstavlja ogroman izazov za domaće političare opterećene nestabilnošću, aferama, korupcijom i općem izostanku kapaciteta da donesu prave i odgovarajuće strateške odluke u interesu građana koje zastupaju.

Kad je u pitanju lobiranje u političkim centrima odlučivanja na zapadu imamo i suprotstavljene aktivnosti iz ili unutar pojedinih država regije što dodatno usložnjava političku scenu.

„Svaka država, uključujući i SAD, svoju vanjsku politiku bazira na vlastitim interesima. To što se interesi SAD-a ne poklapaju uvijek s interesima Bosne i Hercegovine ne može se dočekivati s prijetnjama o ‘okretanju ka drugim partnerima’, misleći na destruktivne i maligne sile s istoka“, smatra Ismail Ćidić, predsjednik organizacije Bosnian Advocacy Center sa sjedištem u Sarajevu, koja je sestrinska organizacija Ujedinjene strateške alijanse za Bosnu i Hercegovinu (USABIH) sa sjedištem u Washingtonu.

„Umjesto ovakve reakcije, puno zrelije i pametnije bi bilo razgovarati s partnerima iz SAD-a kroz različite kanale kako bismo im objasnili zašto neka rješenja nisu u obostranom interesu. Baš kao što ne prekidamo lične odnose s prijateljima u stvarnom životu ako nam se ne sviđaju neke njihove odluke, isto tako nema smisla prekidati odnose s dugogodišnjim strateškim međudržavnim partnerima, posebno ako je taj partner najmoćnija svjetska sila“.

Refleksija sukoba na Bliskom istoku

Imidž SAD-a u regiji dodatno je narušen dešavanjima na Bliskom istoku gdje je Washington potpuno stao na stranu Izraela što hrani antiimperijalistički narativ u javnosti. Nakon rata u Ukrajini to je drugo žarište koje ima refleksije na Balkan te je argument više za kritičare američkog odnosa prema Beogradu.

„Appeasement politika američke administracije prema Srbiji, podrška kršenju bazičnog demokratskog načela u zemlji saveznici, Bosni i Hercegovini (kršenje Ustava entiteta Federacija BiH na 24 sata u režiji Christiana Schmidta), te moralno problematičan odnos SAD-a prema sukobu Izraela i Hamasa, svakako jesu argumenti koji daju legitimitet zabrinutosti za budućnost liberalno-demokratskog poretka“, pojašnjava Adnan Pejčinović, urednik portala Bosanska misao.

„Te argumente vješto koriste politički i ideološki centri moći kojima liberalno-demokratski poredak nije prihvatljiv, kako bi propagandnim djelovanjem razvijali antiamerički sentiment. Oni danas obilato koriste i emocionalne reflekse građana na slike i snimke koji nam dolaze iz Gaze. Opravdana tuga i bijes spram arogantnih silnika iz Tel Aviva lahko se transponiraju u negativan emocionalni odnos i spram onih koji ih podržavaju, američke administracije prije ostalih“.

Ovo pitanje podsjeća na neke ranije društveno-političke dileme oko uređenja svijeta i njegova upravljanja.

„Ipak, ukoliko želimo biti dijelom zapadnog kulturno-civilizacijskog poretka, neophodno je izbalansirati emocionalne reflekse na recentne događaje i racionalan odnos prema stvarnosti, koja nije niti može biti savršena. Jer, SAD, na simboličkoj ravni, nije samo konkretna američka administracija, ona je i Elon Musk, televizijska stanica ‘Democracy now’ i građani SAD-a koji se javno i masovno suprotstavljaju nasilju Izraela prema Palestincima“, navodi Pejčinović.

„Simboli funkcioniraju u hemisferi podsvijesti i generator su emocionalnih reakcija. One, budući su dio ljudske prirode, jesu legitimne i važne, ali opasno je ako (p)ostanu i jedino važne. Otuda, opasnost razvijanja antiameričkog sentimenta vidim prije svega u njegovoj potenciji da nas vrati u misaone i emocionalne hemisfere formirane naslijeđene iz epohe jugosocijalizma, a koje su inkompatibilne spram nacionalnih interesa malobrojnih naroda na Zapadnom Balkanu, koji jesu usmjereni ka zapadnom, liberalno-demokratskom poretku. A SAD je (još uvijek) čuvar zapadnog poretka i njegov najvažniji simbol, nesavršen kao što je i sam svijet nesavršen“.

Neproduktivna politika Evropske unije

Imidž SAD-a posredno je dodatno opterećen i neproduktivnom politikom Evropske unije u regiji koja i dalje traga za načinom kako da prevaziđe izazov širenja članstva na Zapadnom Balkanu.

Napad u Banjskoj imao je veliki utjecaj na zategnute odnose između Kosova i Srbije, u promjenu njihovog međunarodnog položaja u dugotrajnom procesu pregovaranja.

„Ovaj tragični događaj je razotkrio ranjivost i nestabilnost situacije na sjeveru Kosova i još jednom je potvrdio da očuvanje statusa quo nije održivo i dugoročno rješenje. Premijer Kosova Albin Kurti se suočio sa značajnim pritiskom da se krene sa uspostavljanjem zajednice srpskih općina. Međutim, on još uvijek nije spreman da to učini“, smatra Dan Illazi, istraživač i analitičar te šef odjela za istraživanje pri Kosovskom centru za sigurnosne studije.

Odnos SAD-a i EU prema Beogradu nakon događaja u Banjskoj hrani narativ o dvostrukim aršinima njihovih politika na Balkanu.

„Iako postoje evidentni dokazi o umiješanosti srbijanskih sigurnosnih institucija u teroristički napad, Evropska unija nije nametnula sankcije Srbiji čime bi poslala poruku da je protiv takvih akcija. U međuvremenu, Unija je nametnula sankcije Kosovu zbog nedostatka koordinacije u policijskim akcijama na sjeveru Kosova. Zbog ove asimetrije Vladi Kosova je teško uvjeriti javnost kako je kompromis rezultat poštenog i jednakopravnog procesa u ovom dijalogu. U ovakvoj situaciji, Kosovo ulazi u rizik ugrožavanja partnerstva sa ključnim saveznicima, između ostalih sa SAD-om, Velikom Britanijom i Njemačkom, kao i odnosa sa EU“, zaključuje Illazi.

Popuštanje ruskom i srbijanskom utjecaju u Crnoj Gori

Nova vlada Crne Gore je veliko korak nazad za crnogorsko društvo i regiju jer predstavlja trijumf proruskih i prosrpskih snaga u članici NATO-a.

„Popustljiv stav SAD-a prema ruskom i srbijanskom utjecaju sve više generiše antiamerikanizam u Crnoj Gori i regiji jer je za predsjednika parlamenta izabran [Andrija Mandić] reprezentant politike Aleksandra Vučića, kojem je Vladimir Putin politički idol. To je drugi čovjek države. Vidimo prilično slabašnu reakciju međunarodne zajednice, međunarodnih partnera, NATO partnera sa posebnim akcentom na SAD. Takav pristup bez konkretnih sankcija za političke elite samo otvara prostor za dodatan rast srbijanskog i ruskog utjecaja u Crnoj Gori i regiji“, smatra Nikola Zirojević, zastupnik Socijaldemokrata u Skupštini Crne Gore.

U ovakvim okolnostima pod pojačanim pritiskom se nalaze one političke opcije, mediji, intelektualci i nevladin sektor koji rade na jačanju demokratskih kapaciteta balkanskih društava u cilju jačanja euroatlantskih integracija. S druge strane, novi sukob na Bliskom istoku pogoduje desničarskim i retrogradnim snagama u regiji da prošire svoje djelovanje i utjecaj.

Senadin Voloder (AJB)