Kliker.info

Prije mjesec dana lideri najrazvijenijih zemalja svijeta su na samitu G20, u Seulu, razgovarali o stabilizaciji globalne svjetske ekonomije. Poslije samita uslijedile su uobičajene optimističke izjave, ali koliko god u javnosti govorili o zajedničkom nastupu u rješavanju ekonomske krize, kad se vrate kući nastupaju pojedinačno, ne brinući se za konsekvence koje time izazivaju kod drugih.Tako financijski centar u SAD-u "puni" domaću ekonomiju dolarima i time prijete da se valute drugih zemalja precjenjuju i pojeftinuju svoje proizvode na svjetskom tržištu.Kina se tome odupire sprečavajući pad svog izvoza, manje nacije smanjuju izvoz i tako se gube poslovi.Guverner banke u Novom Zelandu, Alan Bollard je u razgovoru za Newsweek to ovako slikovito opisao:

“Kad slonovi vode ljubav ili rat, trava oko njih je uništena. Takav je rizik sa kojim se sada suočavaju male ekonomije.”Financijski minister Brazila, Guido Mantega, takođe upozorava da rekordni rast brazilske valute prema dolaru donosi probleme.Trgovinski rat je pred vratima, i mnoge zemlje bi lako mogle potražiti spas u zatvaranju svojih ekonomija.Centralne banke u svim državama brane svoje valute protiv najezde dolara. Tajvan i Tajland su uveli kontrolu stranih investicija, Brazil je utrostručio poreze na međunarodni kapital…Newsweek upozorava da stvari mogu vrlo lako postati puno gore. Naime otvoreni trgovinski rat je pred vratima, i mnoge zemlje bi lako mogle potražiti spas u zatvaranju svojih ekonomija. Zato se, piše Newsweek, umjesto zajedničke politike rješavanja globalne krize prije može govoriti o ratu valuta koji je već počeo.

Zemlje prisiljene da se snalaze same

Što je moguće uraditi?    Nemoguće je da sve zemlje u isto vrijeme devaluiraju svoje valute. Zato je međunarodna suradnja u valutnoj razmjeni neophodna i zato bi se trebalo više energije uložiti u zajedničko smanjivanje depozita reformama i investicijama u obrazovanju, infrastrukturi i inovacijama. To jeste dogovoreno na samitu G20, ali je još daleko od toga da se sprovodi. Ako tako ostane povjerenje jednih u druge će se smanjiti a i povratak ekonomske krize u još goroj verziji je moguć. Taj strah je sad već neka vrsta “normalnosti” u međunarodnim odnosima. Svi dosadašnji pokušaji da se zemlje prisile na međunarodnu suradnju su propali.
To se odnosi na pregovore o trgovini u Dohi, razgovore u Kopenhagenu o klimatskim promjenama.U nedostatku zajedničke akcije zemlje su prisiljene da se snalaze same. Svaka analiza povijesti kriza kaže da se uspješan može biti samo ukoliko se kratkoročno gašenje vatre zamijeni dugoročnim rješenjima.To bi za najrazvijenije zemlje značilo da svoje strukturalne probleme moraju rješavati porastrom produktivnosti, reformama i prije svega potpunim smanjivanjem javnih deficita i dugova. Tek kad se to dogodi moguće je predvidjeti početak kraja ekonomske krize. Ukoliko se to ne dogodi, rat valuta bi bio jedan od najmanjih svjetskih problema.  (Kliker.info-RSE)