Kliker.info

Piše : Nerzuk Ćurak (e-Novine)

Kakva iluzija! Kakva kolosalna zabluda! Kakvo izvlačenje na rezervni položaj! Kakvo odsustvo stida, kakav zaborav očigledne notornosti: ova država ne pripada ništa više bilo kom građaninu BiH, nego što pripada Biltu, Petriču, Ešdaunu, Hejsu, Lajčaku, Gregorijanu, Inzku… Možda čak i više pripada njima jer su uživali ili uživaju bolji status u ovoj zemlji od nas domorodaca. No, ni oni, ni njihovi politički mentori ne smatraju BiH svojom državom, uprkos činjenicama koje neumoljivo svjedoče da je dejtonska BiH država dvostrukog suvereniteta: kada se lokalni suverenitet zakuje, međunarodni suverenitet ga kroz bonske ovlasti otkuje. Dejtonska BiH pokreće se samo međunarodnom voljom i to ne treba da čudi jer je država tako dizajnirana.Kao što se Srbija (idealnotipski) pokreće političkom voljom svoje Skupštine, Vlade i Predsjednika, a Hrvatska voljom svog Sabora, Vlade i Predsjednika, ovaj naš mehanički zbir dva entiteta pokreće se političkom voljom međunarodne zajednice.

Ta volja se umorila. A unutrašnje političke volje izrasle iz rata ili iz njegove nasilničke logike nisu opremljene kulturom kompromisa. Miroslav Lajčak, bivši visoki predstavnik, nakon što je završio misiju u našoj zemlji priznaće da “bez krupnih promjena u načinu razmišljanja, politička elita Bosne i Hercegovine neće zadugo biti u stanju pokrenuti iskreni dijalog s ciljem postizanja kompromisa koji bi garantirao zaštitu nacionalnih interesa za sve njene narode, što bi omogućilo stvaranje funkcionalne države.”Ali dejtonska struktura države ne dozvoljava stvarnu, prijeko potrebnu promjenu u načinu mišljenja. Čak i kada se kompromis kao naša jedina mogućnost zalijepi za nekog političara, brzo se odlijepi jer dvoentitetska država tako je skrojena da joj se gadi kompromis.

Kompromis se odbija od nevidljive berlinske zidove dejtonske Bosne i Hercegovine i dok se to ne shvati ništa značajno se neće desiti, a naša politička elita će nastaviti graditi kult o sopstvenoj povijesnoj važnosti. Taj kult je u potpunoj suprotnosti sa stvarnom mogućnošću te elite da proizvede novi društveni ugovor za Bosnu i Hercegovinu.Dok se ne izgradi kompetentna upravljačka elita BiH, a to može biti samo ona koja će Evropsku Uniju u vrijednosnom smislu pretpostaviti isforsiranoj političkoj konstrukciji kulturne razlike, sklon sam uvjerenju da je za međunarodnu zajednicu jedan od boljih uloga relativiziranje značaja destruktivnih političkih elita u BiH, tako što će na najbolji mogući način pomoći druge igrače u javnom prostoru, one koji ne dolaze iz zone mainstreama već iz autsajderske zone.

Četrnaest godina frustrirajućeg stajanja u mjestu dovoljno je za otpremanje etnonacionalističkog mainstreama u svlačionicu povijesti. Nažalost, za razliku od većine zemalja gdje građani s prezirom gledaju na korumpirane političare, u BiH građani su puni poštovanja za svoje nitkove. To poštovanje dijele sa predstavnicima međunarodne zajednice koji, ni nakon četrnaest godina ulaganja u nacionalističke političare, ne žele vidjeti da je rezultat ništavan: zemlja se, tokom svih ovih godina, ni za jotu nije približila EU. Zar to nije dovoljno, zar naš svakodnevni život ne svjedoči da ulazak BiH u Evropsku Uniju  ne mogu izvesti ni premijeri, ni ministri, ni parlamentarci… već, kako to primjećuje povjesničar Ivo Goldstein, “poduzetni ljudi, oni koji će stvoriti javno mnijenje, a politička elita za takvo što nije sposobna". Razlog je jednostavan: ta elita ugrađena je u temelje dejtonske države. A temelje je teško pomjeriti iz ležišta. Naročito kada vanjska sila odbija izvršiti pritisak dovoljno snažan da zaljulja temelje koji su toliko loši da se samo njihovim postupnim rušenjem može izgraditi zajednička kuća za sve nas.