Kliker.info

Predsjednik Socijaldemokratske partije BiH (SDP) i bivši premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić siguran je da je Aluminij u Mostaru uništila politika HDZ-a i SDA, te da podjednako ugrožava rad i ostalih preduzeća u zemlji.
U intervjuu za Novinsku agenicju Patria lider SDP-a slikovito, na primjeru ugašenog mostarskog giganta iznosi teze o tome gdje građane i državu u cjelini vodi etno-nacionalna podjela društva te zašto smatra da takav politički koncept mora biti odbačen čim prije, ako građani u Bosni i Hercegovini misle graditi bolju budućnost.

Gašenje Aluminija izazvalo je strah kod radnika ostalih javnih preduzeća u BiH. Kakva je u ovom trenutku sigurnost radnicima u drugim preduzećima, recimo, u rudnicima ili namjenskog industriji?

– U trenutnoj situaciji, sa ovakvom Federalnom vladom, niko nije siguran, a ponajmanje radnici. Vlada koju je vodio SDP učinila je sve da popravimo status radnika, a naročito rudara. Tada smo postigli da se izjednači visina toplog obroka i regresa rudara i radnika elektroprivrede. 
Veliki problem je odlazak mladih zbog opće nesigurnosti koju uporno proizvode vladajuće stranke na državnoj i entitetskim razinama. Već danas poslodavci upozoravaju na manjak stručne radne snage. To je vijest koja bi nas trebala zabrinuti. U ovakvom okruženju više niko nije siguran i nikome se ne može garantovati egzistencijalni minimum po penzionisanju. Već su umanjene penzije za radnike koji se penzionišu po novom zakonu. Nažalost, trenutne vlasti čine sve u smjeru širenja i egzistencijalne i političke nestabilnosti. Izlaz iz ovog stanja su jedino vanredni izbori, za koje nažalost ne postoje zakonske pretpostavke.

Aluminij je ugašen u samo nekoliko dana. Tek nakon toga uslijedila je reakcija političkih partija, prije svega iz HDZ-a. Kako je moguće da tako jedna velika kompanija propadne a da vlast mjesecima ranije ne poduzima korake kako bi spriječili krah nečega što se naziva „žilom kucavicom“ Hercegovine?

– HDZ je reagovao jer su ugrožene njegove političke pozicije. Očito je da su pojedinci tek shvatili da Aluminij nije vreća bez dna u koju mogu zagrabiti po volji. Također, ne mogu da se ne osvrnem na sudbinu ranijih radnika Aluminja kojim je na sraman način onemogućen povratak na rad u ovo preduzeće samo zbog njihovog imena i prezimena. To je velika nepravda koja sada također dolazi na naplatu, jer se radilo mahom o sposobnim, stručnim i iskusnim radnicima koji bi sigurno doprinijeli stabilizaciji i povećanju produktivnosti preduzeća. I to je posljedica politike HDZ-a. Mi smo u svom mandatu uvelu multietničku upravljačku strukturu u Aluminij, krenuli u rješavanje i izmirivanje obaveza prema tim ljudima, te insistirali na očuvanju proizvodnje i na tome da se ne uvećava dug prema dobavljačima, naročito prema Elektroprivredi. SDA i HDZ su sve vratili na ‘stare postavke’, prepuštanjem upravljanja Aluminijem 100% u ruke HDZ-a odmah po imenovanju nove Vlade FBiH u martu 2015. godine. Dakle od tada kadrovi HDZ imaju apsolutnu kontrolu nad poslovanjem Aluminija i degutantno djeluju optužbe kako je stanje u nekadašnjem gigantu rezultat nekakve zavjere iz Sarajeva. Kako su se znali slikati tada prilikom preuzimanja upravljačkih struktura i hvaliti da je Aluminjj ponovo u “pravim” rukama, tako i sada u istom omjeru trebaju i odgovarati za stanje u Aluminiju.

Bili ste premijer Federacije. Poznajete sistem funkcioniranja u tom dijelu BiH. Ko je tačno odgovoran za propast Aluminija, po funkciji i političkoj odgovornosti?

– U lancu odgovornosti koji se provlači 25 godina unazad, teško je uprijeti prstom u pojedinca ili jednu ‘funkciju’ odgovornu za trenutno stanje u Aluminiju. Kako sam rekao, evidentno je da je takvo stanje posljedica niza loših politički i poslovnih odluka. Na odgovornost utječe i vlasnička struktura, pa je odgovornost srazmjerna i tom parametru. Dakle, pitanje je složeno i nije moguće dati jednostavan odgovor u smislu imenovanja jednog ‘žrtvenog jarca’. Sigurno da bi to možda odgovaralo naročito HDZ-u, a vjerovatno i SDA-u, da tako pokušaju sprati odgovornost sa sebe i sa pogubne politike koju su o odnosu prema Aluminiju vodili punih 25 godina. Zapanjujuća je spremnost i sposobnost HDZ i SDA, te njihove Vlade da krivicu prebacuju na nekog drugog. Strah me je i pomisliti šta bi bilo da je Aluminij doživio ovakvu sudbinu u naše vrijeme. Pa to bi bio razlog za oružani sukob u Hercegovini. Tada nisu amnestirali politiku i Vladu, nego su od nas tražili da saniramo nagomilane dugove koje su njihove Uprave ostavile. Nije tada bilo dovoljno što Aluminij radi, a danas se hvale kako je to što je Aluminij uopšte radio protekle četiri godine uspjeh. Za razliku od njih mi jednostavno nismo dopustili da se prekine proces proizvodnje i da se gase ćelije za proizvodnju. Danas par dana nakon prekida proizvodnje i gašenja ćelija gotovo niko to i ne spominje više. Jako bih želio da se varam, ali mislim kako je gotovo hiljadu radnika i njihovih porodica, te više hiljada njihovih kooperanata danas dovedeno pred svršen čin i da teško mogu očekivati pozitivan ishod. 
Financijska policija je na zahtjev Vlade koju sam vodio prvi put ušla u Aluminij. Temeljem utvrđenih i prikupljenih dokaza koji se odnose na poslovanje privrednog društva ‘Aluminij’ d. d. Mostar Kantonalnom tužiteljstvu HNK podnijela je devet Izvještaja o postojanju osnova sumnje o počinjenom krivičnom djelu i počiniocima kojim su tretirane utvrđene nezakonitosti 48 (četrdesetosam) lica sa prijedlogom da se identificirana imovinska korist koja je stečena počinjenjem kaznenih djela u daljem postupku oduzme. Postavlja se pitanje do kad će u ovoj zemlji tužilaštva dopuštati da privredni giganti šutke padaju, a da niko ne odgovara. Da li zbog toga aktuelna Vlada već pet godina blokira formiranje federalnog USKOK-a.

Iz Vlade tvrde da nemaju nikakav uvid u poslovanje Aluminija. Uprava pak tvrdi da Aluminiju treba pomoći Vlada, jer je njihov vlasnik. Zašto je Vlasnik Aluminija Vlada sa 44 posto dionica, a nisu mali dioničari koji također imaju 44 posto dionica u Aluminiju?

– Vlada Federacije BiH jeste najveći dioničar i tu nema nikakvog spora. Svi ostali imaju neuporedivo manje. Sad ću reći nešto što ni mi nismo uspjeli primjeniti, da budem potpuno iskren, upravo zbog miješanja politike u svaku poru društva. Naime na skupštini dioničara se biraju upravljačke strukture i svako od dioničara raspolaže sa svojim dionicama. Znate šta se tada desi? Vlada sa svojih 44% dionica bira 3 člana,  vlada RH sa svojih  12% jednog člana, a tzv mali dioničari kojih bude između 9 i 12% također biraju 3 kao i Vlada.  Mi nismo mogli promijeniti odnos zbog opstrukcija  i blokada koje bi dovele do onoga što je Aluminij danas doživio. Nakon što je Vlada SDA prepustila sve pozicije u Aluminiju HDZ-u jer se, kako su rekli u Vladi, radi o biračkom tijeku HDZ-a, došli su “pravi” Hrvati. Od tada više nije bilo opstrukcija i blokada, a nažalost izgleda da više neće biti ni fabrike. S druge strane da Vlada FBiH nema uvid u poslovanje Aluminija je skandalozna i samo pokazuje način na koji funkcioniraju SDA i HDZ. Jedni drugima se ne miješaju u izborni plijen. Kako je moguće priznati da nemate uvida u poslovanje u kojem ste vlasnik 44% dionica? To je odraz zanemarivanja, nebrige i potpune neodgovornosti. Vlada FBiH se time ne amnestira od odgovornosti. Naprotiv, to uvećava njihovu krivicu za trenutno stanje. Ponavljam, Vlada koju sam predvodio je učinila sve da država ‘uđe’ u Aluminij. U tome smo uspjeli i to nije nikakvo biračko tijelo HDZ-a niti SDA prćija da je poklanjaju i koriste za potkusurivanje. Naprotiv, to je vlasništvo svih građana Federacije i Vlada je pozvana da se o tome brine, da upravlja tom imovinom i da zna šta se s njom dešava. A kada trenutna Vlada tvrdi da nije znala šta se dešava u preduzeću koje je bila kičma regionalnog razvoja vrijednom desetine, odnosno stotine miliona KM, to je samo po sebi razlog zbog kojeg trebaju snositi i političku, a vjerovatno i pravnu odgovornost.

Dug Aluminija prema Elektroprivredi HZ HB je skoro 300 miliona KM. Elektroprivreda je također preduzeće Vlade FBiH. Ko će pokriti taj dug?

– Javnim preduzećima preko svojih predstavnika upravlja Vlada Federacije. Mi smo pred skupštinu Elektroprivrede Mostar upozoravali javnost i parlament kako Vlada ima namjeru dati saglasnost predstavniku državnog kapitala u Skupštini da odobri isporuku električne energije Aluminiju bez osiguranja biko kakvih sredstava garancije. Imali smo tada informacije da se na taj način želi uvećati dug Aluminija i da se u pogodnom trenutku pojave “spasioci” koji otkupom duga u stvari postaju vlasnici Aluminija. Pokazalo se kako smo bili u pravu jer vidimo kako se realizirao prvi dio scenarija. Ostaje samo još da vidimo odakle će doći “spasioci” da za male pare postanu vlasnici nekadašnjeg giganta. 
Bilo bi dobro pogledati izvještaje revizije koje potpisuje aktulena ministrica finansija koja je ujedno bila i na čelu Odbora za reviziju u “Aluminiju” d.d. Mostar. Posebno je zanimljiva uloga vladinih predstavnika u registrovanju supsidijarne kompanije pod nazivom Al trade. Da ne naglašavam koliko je neozbiljna izjava ministrice da su ona i premijer čiste savjesti jer su trošili javni novac građana iako su znali da od toga nema nikakvog konkretnog rezultata. Nema očiglednijeg primjera javnog priznanja zloupotrebe položaja i nesavjesnog poslovanja u službi. Međutim jedno je sigurno novac nije ispario. Dug od 290 miliona KM za električnu energiju morao je biti pretvoren u zalihe trupaca Aluminija, a ako ih dole nema onda je jasno kako je pokraden.
Ako i poslije ovoga niko ne bude odgovarao za ono što se desilo u Aluminiju mislim da teško možemo govoriti o funkcioniranju države i njenog pravnog sistema.

Armin Aljović (NAP)