Kliker.info

Kako je ratna psihoza porasla tako me ljudi na ulici salijeću pitanjem da li će biti rata u Bosni i Hercegovini. Čudno, onima kojima kažem da rata neće biti smatraju da sam naivan, a onima kojima ne odgovorim tako eksplicitno dam priliku da oni mene ubjeđuju da će rata ipak biti.

Piše : Nedžad Latić (TBT)

Bezobrazima koje prepoznam kao „horoze golubinjih prsa“, odbrusim da ja ratovati neću, pa nek’ ratuje ko hoće i s kim ko hoće. Posebno tim patriotski nastrojenim spodobama naglasim da ne bih ratovao sa Bakirom Izetbegovićem. Većina njih smatra da se između mene i Izetbegovića razvio animozitet uslijed mojih upornih kritika njegove politike, pa stoga i ne očekuju obrazloženje. Tako da se moram potruditi da se ne rastanem od pitaoca o ratu a da mu ne obrazložim zbog čega ne bih ratovao sa Izetbegovićem. Onda kažem kako vladare poput Izetbegovića Bog ne bi pomogao u ratu i samim tim bi bio gubitnik. Jer Bog, u kakvog ja vjerujem, ne pomaže vladare koji prave tajkunske države, već samo one koji su zaštitnici slabih i koji omogućavaju svojim podanicima da u slobodi ostvaruju prava na nafaku.

Pošto sam živi primjer da sam baš dao sve što sam mogao dati i žrtvovati za ovaj narod i ovu i ovakvu državu, a da baš nikad nikakvu beneficiju nisam uzeo za sebe, niti za svoju djecu, dakle nisam uzeo ratni staž, a spadam u prvoborce; niti stan, a nuđen mi je; niti stipendije, niti, niti …, onda želim kazati da to ne bih ponovio. Ne zato što sam razočaran, jer se, eto, nije isplatilo. Ne, nisam razočaran jer nisam ništa ni očekivao niti tražio za sebe. Čak sam znao da će se stvari poslije rata otprilike ovako odvijati, jer sam izbliza vidio tu neutaživu pohlepu i strast za vlašću kod ljudi koji su rukovodili Strankom demokratske akcije (SDA). Tako da sam se pripremio na vakat i distancirao od tih ljudi i te vlasti.

HEROJI U MIRU

Žao mi je da nisam uspio odbraniti svoje patriotske zasluge od ratnih lešinar. Tako mi je, na primjer, žao što ratni profiteri eksploatiraju i zloupotrebljavaju naziv „Zelene beretke“ koje sam ja izmislio, radi osobnog bogaćenja i gule kožu sirotinji reketirajući načelnike općina i ministre za boračka pitanja da im u formi pomoći boračkim organizacijama (iz)daju nekretnine i izdvajaju enormne količine novca. Bakir Izetbegović mi je svjedok svemu tome. I ne samo on. O tome mogu posvjedočiti mnogi generali kao i svi, baš svi ljudi iz samog vrha SDA. Pa čak to mogu posvjedočit reisul-uleme, kako sadašnji tako i bivši, kao i svi njihovi savjetnici. Pa i pored toga taj moj zaista herojski angažman u ratu ne samo da je minimiziran već su režimskih propagandisti, sihribazi i lažovi na sve to pljunuli.

Neko je eto ovih dana pustio na YouTube snimku jednog mog govora vojnicima 7. muslimanske brigade, pa preporučujem čitaocima da to pogledaju radi usporedbe svega onoga što pišu režimski mediji o meni u svojim glasilima, kao i botovi na društvenim mrežama.

Iako sam bio takav zanesenjak u ratu, kako se vidi iz spomenutog snimka, uopće ne želim isticati svoju ulogu u tome. I tad sam žudio biti heroj samo u miru! Danas se grstim na ratne heroje koji žive u vilama od nekoliko miliona eura. Kao što se grstim na navodne heroje koje nosaju cvijeće po mezarjima šehida i drže govorancije bez imalo empatije prema njima, kao što bez srama i stida pripadaju tim boračkim organizacijama koje su postale legla najvećih krvopija i hapaša općinskih i kantonalnih budžeta.

Vrjedniji bi ovoj državi bio jedan heroj u miru, mislim na političara, nego stotine samoproglašenih heroja u ratu. Taj heroj bi se poput Robina Hooda morao obračunati sa „patriotskom bagrom“ koja pljačka, reketira i plaši ovaj narod, kako bi u ovoj zemlji stasale mlade generacije s vjerom da je ovdje moguće živjeti na normalan način.

Pošto je pitanje rata koje mi ljudi postavljaju na ulici potisnulo pitanje da li treba ostati ili (i)seliti se, na to sam imao lakonski odgovor: ili se bori, ili bježi! Vjerujem da je onaj ko nije pobjegao već postao (moj) heroj u miru. Sa takvima želim živjeti i dijeliti i dobro i zlo u ovom gradu. Do pobjede!