Kliker.info

Loše vijesti iz dijaspore o relativno malom broju prijavljenih Bošnjaka za glasanje na predstojećim izborima trebale bi biti dominantna politička tema predizborne kampanje. Te informacije su samo stavile uzvičnik na alarmantne brojke koje su statističari obznanjivali u proteklih nekoliko godina o pravom egzodusu mladih ljudi koji su familijarno odlazili u evropske zemlje.

Piše : Nedžad Latić (TBT)

Međutim, pošto su Bakir Izetbegović, Željko Komšić i Vojin Mijatović imali nekoliko nastupa, tribina, pa čak su prisustvovali demonstracija u dijaspori na kojima su agitirali za masovniji odziv za izbore, ove obeshrabrujuće infromacije se mogu uzeti kao poruka njima, ali i svim preostalim političkim liderima.

NE ODAZIVAM TI SE BEŽE

Prvo su Izetbegoviću rekli da se neće odazvati njemu osobno na takve patriotske pozive jer njega i njegovu stranku (SDA) smatraju odgovornom za postratna iseljavanja i napuštanja ognjišta. Komšić i Mijatović su u ovom slučaju samo kolaterala Izetbegovićeve politike. Druga poruka iz dijaspore Izetbegoviću nije tako transparentna kao prva, a odnosi se na njegovu antizapadnu retoriku koju ispoljava na svojim stranačkim tribinama. Naime, opće je poznato da su Bosanci i Hercegovci, bez obzira na naciju, najomiljenije ratne pridošlice u evropskim zemljama. Ti epiteti posebno gode bosanskim muslimanima. Oni su naprosto favorizirani kao muslimani u odnosu na migrante sa Bliskog istoka koji nose sa sobom hipoteke islamskog radikalizma, pa čak i terorizma. Bosanski muslimani u evropskim zemljama uspijevaju sebi i svojoj djeci priskrbiti život kakav nisu imali u svojoj domovini.

Živeći u društvu jednakih šansi njihova djeca, bez obzira što dolaze iz druge zemlje i drugih kulturnih i religijskih vrijednosti, nisu žrtve nepotizma. Tako da osim nostalgije za zavičajem generacije bosanskih muslimana stasale u evropskim zemljama nemaju empatiju prema društvu u kojem haraju korupcija i nepotizam a kojeg je primarno kreirala SDA. Pojednostavljeno rečeno oni gledaju na Bosnu kao na feudalno društvo u kojem vladaju begovsko-kmetovski odnosi. Od rata pa na ovamo, SDA-ova bulumenta se ponašala da je važno da „begova vrće puna“, a kmetovi mogu i durati. Tek kad je begovima zafalilo kmetova, sjetili su se Diaspore. Kad je riječ o samom Izet(beg)oviću u dijaspori njegovu stranačku kampanju tretiraju više kao privatni hir, nego kao državničku politiku. Navodno ga je na to nagovorio njegov zet koji živi i radi u dijaspori.

Problem je što opozicija nema svoju strategiju za dijasporu i ne ponudi svoju drugačiju viziju Bosne. Jer očito je da dijaspora nije uvjetovana faktorom nafake, kao preostali Bošnjaci u domovini, koji bukvalno moraju glasati za SDA da bi uopće dobili posao. Zapravo se više boje ne glasati za SDA kako ne bi bili okuženi i prokazani i da ih režimski moćnici ne bi „uzeli na zub“ te ih šikanirali po svakom osnovu. To je masovna pojava, posebno u provinciji, gdje su ljudi prepušteni na milost i nemilost lokalnim šerifima koji odlučuju o pojedinačnim sudbinama ljudi u svakom pogledu. Dakle, dijaspora je nezavisna i Izetbegović nije imao načina da je privoli i ucjeni da glasa za njega i njegovu stranku.

Znači li to daje dijaspora izgubljena za sva vremena? I da znači niko ne bi smio pristati na takav politički defetizam. Treba vjerovati da u srcu svih Bosanaca i Hercegovaca živi Bosna i Hercegovina kao njihova domovina. Bez obzira na poratne generacije rođene u dijaspori koje domovinu svojih predaka ne pamte kao državu svih naroda i narodnosti, vizija i ideal takve države je preživio. Postojala je komunistička parola da nije ni bošnjačka, ni hrvatska, ni srpska, već i bošnjačka i hrvatska i srpska. Na žalost ovakva definicija Bosne i herecgovine je preživjela institucionalno kroz formulaciju konstitutivnosti naroda.

Zbog toga trojica nacionalnih lider Milorad Dodika, Dragan Čović kao i Bakir Izetbegović bliži su svojim političkim vizijama Vladimiru Putinu nego evropskim liderima koji baštine liberalno demokratske vizije društva. Kako uočavaju zapadni analitičari po Putinovom mišljenju, zapad je dekadentan, oslabljen multikulturalizmom, imigracijom, postnacionalizmom EU, LGBTQ+ pravima, ateizmom, pacifizmom i demokratijom. Dakle, ne može parirati ratnohuškačkim silama koje se još drže starog trojstva Boga, porodice i nacije. Nije čudo da se Dodik i Čović slažu s njim i sa Viktora Orbana koji insistira na tome da Mađari ne bi trebali postati „mješana rasa“. Svi oni podrivaju zapadno i evropsko jedinstvo iznutra.

IZETBEGOVIĆEVA STRANPUTICA

Ovakvi stavovi Dodika i Čovića nikoga ne čude, zapravo se tako nešto od njih i očekivalo. Ali zato jeste odjeknula skoro šokantno Izetbegovićeva izjava o „prebrojavanju“ Bošnjaka koju je, što je još šokantnije, podržao reis Husein Kavazović. Najvjerojatnije da ni jedan ni drugi nisu svjesni šta bulazne kad govore o „prebrojavanju“. No, kako god, ta izjava je odraz političke stranputice kojom je krenuo Izetbegović. Stoga se njegov govor u Velikoj Kladuši gdje je na stranačkoj tribini govorio o trenutnom stanju u BiH, može cijeniti kao pokajnički.

„ Moramo napraviti front koji će privući i Srbe i Hrvate. Nema ove zemlje bez njih. Ogromna je masa ljudi koji žele mir. To će biti naša politika“, izjavio je Izetbegović.

Nažalost Izetbegović više uopće nije uvjerljiv. Stekao je imidž da je sklon izdaji, prevari pa čak i lažima. Tako da će se njegovi govori na stranačkim tribinama ocijeniti samo kao predizborna retorika. Ono što ostaje kao problem kod bošnjačkih lidera jeste da oni sami ne vjeruju u ideale sa kojima jedino mogu dobiti bitku za državu. Nijedan od njih se ne smije zakleti da ako bi Bosna trebala samo Bošnjacima nek je kao takve i ne bude. To bi bio poklič kojim bi se povratilo povjerenje drugih naroda, kao dijaspore. Tad bi se mogao očekivati i povratak evropskih Bosanaca i Hercegovaca u svoju domovinu. Tvrdim to jer vjerujem da će se tako nešto i desiti uskoro!