Kliker.info

Majka i kćerka, Patricia i Marijana Kordić, osnovale su Cocopat i stvorile pravi mali porodični biznis i brand iz Busovače. One već nekoliko godina proizvode ručno rađene torbe izrađene od visoko kvalitetne eko kože.Danas s njima rade i Patricijne dvije sestre. Potražnja je velika pa se na Cocopat torbe čeka i nekoliko mjeseci.

Ističu da im je jako teško pronaći radnice sa iskustvom u ovoj struci. Cocopat torbe se dizajniraju i šiju u Bosni i Hercegovini.

“Nažalost u BiH nemamo proizvođače visokokvalitetne eko kože ni metala koji koristimo za izradu tako da smo to primorane nabavljati izvan granica naše države. Završni proizvod je sa etiketom ”Made in BiH”.

Na pitanje odakle crpe ideje, one ističu da najbolje funkcionišu kada rade svi zajedno.

“Dovoljno je da jedna da neki prijedlog i kroz priču dodajemo, oduzimamo i odlučimo o tome kako želimo da torba izgleda u konačnici. Osim toga, neizostavne su street style fotografije, odjevne kombinacije, novi materijali“, istakle su one.

Kupci su moderne žene bez obzira na godine, kažu djevojke i ističu da Cocopat torbe kupuju dame koje vole kvalitet i koje ne vole biti uniformisane

“Torbe kupuju i muškarci koji znaju kako najbolje razveseliti svoje nježnije polovice.”

Naglašavaju da nikada nisu pomislile odustati, već su još više radile kada su nailazile na prepreke.

“Trenutno je ovo naš jedini posao i mi kao porodica od četiri osobe možemo živjeti od njega. Na samim počecima nismo mogli ni sanjati ovakvo nešto. Kad smo počinjale, samo smo čekale kad će sve stati. Razmišljale smo tako jer se moda konstantno mijenja i možda iduće godine naše torbe neće biti zanimljive. I onda je došla ta iduća godina, a interes je samo porastao. Iduće godine isto tako, pa i one poslije nje, a i dalje ne prestaje rasti. Jednostavno, trik je u tome da nikada ne odustanete i da radite na kvalitetu jer je to ono zbog čega nam se djevojke vraćaju.”

Facebook je mjesto gdje su počele prodavati torbe i dolaziti do kupaca.

“I danas je Facebook mjesto gdje zaprimamo najviše narudžbi te je vrlo bitna stavka u našem poslovanju. U početku nismo baš vješto baratale Facebookom, ali sve se vremenom nauči. Zaista nismo bile ni svjesne koliko su moćne društvene mreže.”

Danas na Facebooku imaju više od 70.000 fanova, a na Instagramu, koje su napravile nešto kasnije, više od 35.000 pratilaca koji svakodnevno prate i lajkuju fotografije.

“Instagram nam je omiljena društvena mreža i tamo smo najaktivnije. Sve više ljudi se sa Facebooka seli na Instagram. Tamo ćete rijetko kada naći nešto ružno i negativno, obično preovladavaju fotke nekih malih sitnica koje nas čine sretnima.”
Svakodnevno komuniciraju s kupcima i zaprime više od 100 upita putem Facebooka, Instagrama i maila.

“Komunikacija je jedna od najbitnijih stavki u našem poslu i trudimo se koliko/toliko da odgovaramo u što skorijem roku. Naravno, nekada se u gužvi desi da nam poruke promaknu ili da smo na poslovnom putu ili da imamo ograničen pristup internetu, pa i kasnimo sa odgovorima ali djevojke su uglavnom pune razumijevanja. Feedback nam mnogo znači. Nema ništa ljepše nego pročitati poruku koja započinje sa: ”Vaše torbe se zaista isplati čekati!”. Tek onda shvatite da ono što radite ima smisla i da to radite vrlo dobro.”

Njihove torbe se odnedavno mogu kupiti i u Sarajevu.

U Facebook i Instagram oglašavanje ne ulažu mnogo, jer kako kažu nekoliko hiljada ljudi im vidi objave i bez sponzorisanja.

Najviše se reklamiraju putem ”stvarnih stylish djevojaka” i modnih blogerica.

“Neke od njih kupuju torbe, a neke ih dobiju na poklon i promovišu na svojim socijalnim medijima, a automatski i mi promovišemo njih ako podijelimo njihovu fotografiju. Nikada nam nije žao dati ili pokloniti torbu. Sve djevojke sa kojima smo do sada surađivali su divne a neke od njih su postale i vrlo dobre prijateljice.”

Smatrate li da je budućnost u online shopovima ili se tradicionalne prodavnice i dalje dobro drže?

“U BIH se definitivno tradicionalne prodavnice i dalje dobro drže i mislimo da će tako potrajati još nekoliko godina. Vrlo malo ljudi naručuje preko online shopova jer je nas vjerovatno svega toga još uvijek malo ”strah”. Mi svakako imamo u planu online shop za Europske zemlje i to je ono na čemu trenutno radimo.”

Kako vidite ostatak „scene“, tj. mlade ljude koji putem Facebooka pokušavaju plasirati svoje proizvode i usluge?

“Divim se i ponosim svima koje pratim još od početka i vidim da ne odustaju i vrijedno rade i dalje. Izdvojila bih Jasnu Siječić, vlasnicu butika Have to have, Haljine Jelena Shop iz Banja Luke, Merjem – dizajnericu brenda M Jewellery Box, Waga Wood – drvene daske za serviranje, nakit Poppies Box, La Jupe Showroom, Enu – dizajnericu brenda Tribal Accessorize itd. Podržavamo sve kreativce, čak i one koji se bave istim poslom kao mi. Naravno, ima tu i identičnih torbi, previše sličnih objava i fotografija. Ovim putem samo želimo reći da svi mi imamo svoje kupce a bilo bi puno interesantnije kad bi djevojke koje se bave istim poslom osmislile same svoju kombinaciju i svoj model torbe, a ne uporno pokušavale napraviti nešto identično.”

Patricija je istakla da se međusobno pomažu i promovišu jedni druge na društvenim mrežama, a sarađuju i sa kolegicama iz Hrvatske – Desiinia i Valentina Vukoja design.

Ove djevojke ponosno stoje iza Cocopat proizvoda i kvalitete.

Trudite li se privući sto vise ljudi da „lajkaju“ vasu FB stranicu ili vam je bitniji kvalitet od kvantiteta?

“Mi bi bile presretne da svim djevojkama možemo ispuniti želju i isporučiti torbe u roku tjedan dana, ali je to trenutno neizvodivo. Naravno da je Facebook u ovoj cijeloj priči vrlo bitan kao i lajkovi, ali najbitnija mi je povratna informacija djevojke kad naručenu torbu vidi uživo.  Mi svakodnevno radimo na kvalitetu i trudimo se da smo uvijek jedan korak ispred ostalih te mislimo da je to ono što nas čini prepoznatljivima i izdvaja iz mase.”

Naglasile su da često imaju probleme sa neodgovornim dostavljačima i fabrikama, te nedostatkom stručnih radnika.Njihov cilj u budućnosti je izlazak na evropsko tržište, a svakodnevno imaju kontakte s osobama iz Evrope koje žele sarađivati s djevojakama iz BiH.

Dino Bezdrob (N1)