Kliker.info

Novo vrijeme i nova digitalna nafaka skoro da su dokinuli neke lijepe i pomalo romantične običaje. Eto, recimo, pisanje pisama; onih pravih, sa kovertom i markicom.Sve, brate, ode na mejlove i SMS-ove, ništa stara dobra pisma. A ipak, kao što ni kompakt-diskovi ni mp3 fajlovi pravim ljubiteljima muzike nisu ogadili gramofonske ploče, tako se ni ljubitelji pisama ne daju.

Piše : Muharem Bazdulj (Oslobođenje)

U Sarajevu djeluje jedna jaka ispostava pismofila, a u posljednje vrijeme su već nekoliko puta skrenuli pažnju na sebe. Dirljivo je bilo pismo “Svetom ocu” uoči njegove posjete Sarajevu. Pismofili, međutim, ne spavaju na lovorikama. Ovih dana su se iznova oglasili. Adresat im je ovaj put Ambasada SAD-a u Bosni i Hercegovini.

Pošto su pismo sastavili dokazani ljubitelji lijepe riječi, red ga je citirati u cjelini: “Poštovani, obraćamo vam se apelom za uskraćivanje gostoprimstva gospodinu Ivanu Šušnjaru koji je nedavno odlukom nadležnih organa imenovan na funkciju generalnog konzula u Konzulatu Bosne i Hercegovine u Chicagu. Gospodin Šušnjar je vlasnik i urednik internetskog portala poskok.info.

Zahvaljujući prvenstveno gospodinu Šušnjaru, ovaj portal već godinama daje nemjerljiv doprinos raspirivanju šovinizma, međunacionalne netrpeljivosti i ksenofobije u Bosni i Hercegovini. Građani naše zemlje već su, nažalost, navikli da izbor diplomatskih kadrova Bosne i Hercegovine predstavlja podjelu političkog plijena koji politički lideri dijele prvenstveno po vlastitim kriminalnim, rodbinskim i nacionalističkim kriterijima. Vama se ne obraćamo zato što smatramo da je izbor gospodina Šušnjara prvi koji je baziran na opisanim kriterijima, ali mislimo da je krajnje vrijeme da bude posljednji. Izbor gospodina Šušnjara za generalnog konzula u Chicagu uvreda je za sve građane Bosne i Hercegovine koji se ne nadahnjuju mržnjom prema etnički, vjerski ili politički drugačijima. No, uvjereni smo da njegovo imenovanje predstavlja uvredu i za Sjedinjene Američke Države i principe tolerancije, demokracije i ljudskih prava na kojima počiva vaša zemlja. Izbor gospodina Šušnjara drsko je izrugivanje i svim naporima koje su Sjedinjene Američke Države činile i čine u naporima da Bosna i Hercegovina prevaziđe naslijeđe zločina, mržnje i netrpeljivosti koji do danas opstaju zahvaljujući upravo osobama kakva je gospodin Šušnjar i kakvi su oni koji su ga imenovali na važnu funkciju. Veliki broj građana Bosne i Hercegovine koji žive i u svojoj domovini i u Sjedinjenim Američkim Državama bio bi vam jako zahvalan ukoliko biste razmotrili i provjerili navode iz ovog našeg obraćanja.”

Znaju pismopisci znanje. Dobro im je, recimo, ovo: “Građani naše zemlje već su, nažalost, navikli da izbor diplomatskih kadrova Bosne i Hercegovine predstavlja podjelu političkog plijena koji politički lideri dijele prvenstveno po vlastitim kriminalnim, rodbinskim i nacionalističkim kriterijima. Vama se ne obraćamo zato što smatramo da je izbor gospodina Šušnjara prvi koji je baziran na opisanim kriterijima, ali mislimo da je krajnje vrijeme da bude posljednji.” Svaka im je zlatna, jer se time unaprijed odbija prigovor da izbor ljudi poput Šušnjara nije izuzetak nego pravilo. A opet, ipak se postavlja pitanje: Čime je Šušnjar zaslužio da baš on bude poslovični Pedro? Svaki čitalac Šušnjarevog portala zna da se tamo objavljuju i tekstovi koji se baš ne dopadaju tankoćutnijim dušicama, ali bi se takvih tekstova lako pronašlo i u medijima za koje pišu potpisani pismopisci, a čak i u autorskim tekstovima nekih od njih ima proplamsaja onoga što zamjeraju Šušnjaru. Iz podteksta je jasno da se pismom implicira da državljani BiH sa boravištem u Sarajevu koji su na određenoj političkoj liniji imaju veće pravo na državu negoli njeni državljani iz Posušja, recimo, koji su na nekoj drugoj političkoj liniji. Takvu stvar će rijetko ko otvoreno da prizna, ali se off the record često čuje da, je li, platu od države trebaju da primaju samo oni koji je vole, što će reći patrioti, poput pismopisaca. Ima, zaista, raznih vrsta logike, ali ona prema kojoj je patriotski tražiti od strane zemlje da odbije agreman diplomati iz sopstvene zemlje, diplomati izabranom legalno i uz poštovanje svih procedura, dosad nije bila poznata.

To, međutim, nije jedini problem. Treba imati u vidu i da je pismo pokroviteljski-potcjenjivačko spram Sjedinjenih Američkih Država, usprkos nominalno uvlakačkoj retorici (“principi tolerancije, demokracije i ljudskih prava na kojima počiva vaša zemlja” bla-bla-bla itd). Ideja da će Amerikanci dati agreman osobi koja bi eventualno bila kriva za ono za šta pismofili optužuju Šušnjara je potpuno besmislena. Pa SAD temeljno iskontrolišu i svakog nesretnika koji aplicira za turističku vizu, a kamoli neće potencijalnog diplomatu. Džaba CIA, džaba FBI, džaba State Department i silna diplomatsko-špijunska mreža, spade Amerika na to da im bh. intelektualci denunciraju šoviniste i ksenofobe. Jasno je da pismopisci ne pišu pismo zbog Amerike, nego zbog sebe samih. Ako Šušnjar ne dobije agreman, sami će si dati plus pred sobom i pred čaršijom, a ako ga i dobije, uvijek ima vremena za status na Facebooku kako ni Amerika više nije šta je bila. Portali poput Poskoka su i nastali kao odgovor na činjenicu da je zapadna Hercegovina u bh. mainstream medijima bila prostor bez glasa, a da je tamošnje stanovništvo u sarajevskim generalizacijama tretirano kao seljačka ustašija što se obogatila na švercu, pljački “naše” humanitarne pomoći i kultu Gospe iz Međugorja. Kad su neki tamošnji klinci počeli Sarajevo da doživljavaju u analognim stereotipima, digla se frka. Neka se zato niko ne začudi kad za koji mjesec, eventualno, neki mostarski i ini intelektualci presaviju tabak i napišu pismo nekoj ambasadi u Sarajevu tražeći da se ne izda agreman ovom ili onom “kadru” koji im se iz nekog razloga ne dopada. Mnogi (diplomatski) “favoriti” pismopisačkog sarajevskog kruga na glavi, naime, imaju mnogo više putera od Ivana Šušnjara.