Kliker.info

Muhamed Filipoviæ (Nezavisne novine)

Ako nešto ne ide normalno, a pogotovo ako se stalno izbjegava svaki korak naprijed i sabotira svako moguæe logièno i pravedno rješenje, to je siguran znak da neki oèekuju nešto èemu se široka javnost i obièni ljudi uopšte ne nadaju. Tada je jasno da se priželjkuje i oèekuje i da se priprema neko iznenaðenje. Takva situacija danas vlada u Bosni i Hercegovini.Niko nije zadovoljan stanjem. Nismo zadovoljni mi, graðani. Nama je svega do na vrh glave. Nisu zadovoljni ni stvarni autori postojeæeg stanja, a to je meðunarodna zajednica. Ona je faktor s ogromnim ovlastima i nikakvim odgovornostima. Nisu zadovoljni ni lokalni politièari, koji su složni jedino u tome da je za njih dobro svako rješenje koje im osigurava vladavinu nad njihovim feudima, naravno, ne steèenim zaslugama, nego nasiljem i zloèinima nad graðanima.Paradoks naše situacije je u tome što svi mi, obièni graðani, pa èak i politièari, a i naši nadgledatelji, koji kontroliraju demokratsku usmjerenost politièkih zbivanja i ukupnog života u našoj državi, osjeæamo, znamo, mislimo i govorimo da stvari u ovoj zemlji ne stoje dobro. Svi vidimo i svjesni smo da se kasni u svim bitnim stvarima i oko svih bitnih pitanja koja odreðuju našu buduænost. A to su stvari racionalnog ureðenja naše države, vladavine prava i jednakopravnosti svih ljudi i napredak.Svi iskušavamo nehumano i nemoralno stanje upornog držanja jedne stare europske države i njenog naroda u stanju prisilne nezrelosti i ropstva zaostalim, preživjelim i nehumanim nacionalistièkim konceptima ureðenja društva i države, a ipak se stvari drže na istom i ne poduzima se bilo šta da se nešto bitno izmijeni. Svi znamo da su za ovakvo stanje glavni krivci rat i oni koji su dozvolili da se on u našoj zemlji vodi tri i pol godine i to na najnehumaniji naèin, naèin èišæenja teritorija i genocidanih akcija, a da nisu ništa konkretno poduzeli da se to zaustavi i okonèa, ali su nam onda, na osnovu rezultata tog genocidnog rata, nametnuli jedno nenormalno stanje koje je bilo sastavni dio mirovnog ugovora, a sada žele da nam to nametnu kao stalno i konaèno rješenje za naš život i buduænost. Perzistencija i oklijevanje onih koji su sebi sami prisvojili prava odluèivanja o našim životima i sudbini, jer im mi ni u kojoj validnoj formi ta prava nismo nikada dali i ona su bila od nas iznuðena na drastièno nemoralan i nepravedan naèin (Holbrukovim diktatom), zapravo, iznuðena su u uvjetima rata i suprotnosti sa pravnim naèelima odnosa meðu ljudima i državama, ukazuje na to da neko ko je moæan, u stvari, i ne želi da se ovdje išta pozitivno dogodi i da oèekuje nešto što bi za sve nas bilo neugodno i drugaèije u odnosu na naša oèekivanja, a što æe biti jedino pozitivno za njegove strateške planove o ureðenju Balkana i u skladu s njegovim oèekivanjima i planovima.To je istina i nema argumenta koji takav zakljuèak može osporiti, nakon svih izjava koje smo èuli, od svetog oca pape, Anegele Merkel, Sarkozya, zahtjeva da se zabrani Kuran u Holandiji i da se onemoguæi dizanje munara u Švajcarskoj, da se ne dozvoli gradnja džamija u Sloveniji, da Turska ne postane èlanica Europske unije i svih drugih znakova antimuslimanstva današnje vladajuæe Europe. Ovo što kažem æe svaka kritièka analiza jasno potvrditi i dovesti nas do zakljuèka da se sve što se kod nas zbiva èini u skladu sa strategijom koja je definirana još u potezima velikih laži i prevara, koje su izvršili John Major i Francois Mitterand, falsifikatom temeljne istine o ratu u Bosni i Hercegovini kao agresiji i onemoguæavanjem brzog zaustavljanja tog rata, odnosno njihove odluke (izjava Mitteranda da je rat u Bosni humanitarno, a ne politièko i vojno pitanje) da se pitanje Bosne i Hercegovine ostavi oružju kao definitivnom naèinu njegovog rješavanja.  Danas je jasno da ta politika nije izum samo ovog fatalnog dvojca jer se ona nastavlja u lažima i konstrukcijama Busha i Blaira, koje su dovele do nezapamæenog krvoproliæa u Iraku i prijete da ga prošire na Iran, Pakistan, Sudan, Somaliju i cijeli islamski svijet. Buduæi da se o stvarnim motivima postupanja politièkih aktera kod nas ne govori jer je dominirajuæi stil politièkog govora onaj demagoški, mi o tome možemo samo pretpostavljati i suditi na taj naèin da vidimo šta bi moglo biti to što oèigledno postoji, što se, kako to naš narod kaže, iza brda valja, a za nas sve ostaje skriveno i što bi neko mogao pripremati kao rješenje kojem od poèetka teži, a neko oèekivati kao rješenja kojem se nada i koje oèekuje. U vezi s tim postavljaju se neka pitanja i nude neki uvidi.  Prvo, jasno je da zapadne sile i Europska unija stavljaju taèku na cijelu historiju rata, njegovih zala i zloèina koji su poèinjeni i za koje se zna ko ih je i u kakvom kontekstu poèinio. Ta tematika završena je jednom opet velikom laži, a to je laž da ništa nenormalno ovdje nije ni bilo i sve je ovdje teklo kako je logièno i za oèekivati. Iz rata, agresije, zloèina, genocida se ništa ne da izvesti, sve to ne može imati niti bi trebalo da ima ikakvih politièkih konzekvencija. Što to protivrijeèi osnovnim naèelima morala, prava i dosadašnje politike, npr. one u odnosu na poèinitelje genocida i agresije u Drugom svjetskom ratu, nikom ništa.Drugo, takav stav èisti teren za konstrukcije politièke volje zapadnih zemalja duboko umoèene i umotane u njihove svekolike i historijske i aktualne interese, predrasude, neznanja i ignorancije, ali i zla koja su pratila provoðenje tih politika i koja su te iste sile nanosile ovom prostoru i njegovim ljudima kroz više stoljeæa novije historije.Nad nama, a tu mislim na cijelu regiju, se primjenjuju selektivni kriteriji koji nemaju osnova u stvarnim razlozima ni historiji i previða se bitna èinjenica da je cijeli ovaj region jedinstven u historijskom, kulturno-historijskom i politièkom smislu. Nema ovdje Europljana i Balkanaca, niti ima reakcionara i demokrata po roðenju. Svi smo mi izašli iz istog historijskog i politièkog inkubatora. Druga stvar koja bi morala biti uvažavana od Europe je da je više dosta toga da nam se kroji naša historija i da svako ko ima moæ i utjecaj, još od Berlinskog kongresa naovamo, odluèuje o nama i smatra da ima prava nad nama, a da ih stvarno i ni po kakvom zakonu i principu nema i da previða èinjenicu da je stvarna uloga tih faktora ovdje bila uglavnom negativna, u nekim aspektima i porazna.Europa mora konaèno shvatiti da je ovaj prostor bio formiran kroz teška historijska iskušenja i da rezultate tog procesa valja poštovati. Kad se radi o Bosni i Hercegovini, nacionalistièke oligarhije su dobile snagu kroz uzurpacije i zloèine, ali njihovi interesi i dodijeljena im prava ne moraju i ne bi trebalo da odreðuju našu buduænost. Mi tražimo ljudsku, nenacionalnu, sekularnu i demokratsku državu, zemlju i buduænost jednakih prava i moguænosti. To je jednostavno i u svom smislu i znaèenju ali i u realizaciji ako bi postojale ikakve stvarne namjere i želje meðunarodne zajednice da se ovdje stvari srede i da se odustane od prljavih lokalnih igara uzurpatora i oligarhijskih interesnih i politièkih igara, onih lokalnih kao i onih regionalnih. Niko u ovoj prljavoj historiji nije nevin i èist, pa svi treba da operemo ili obraz ili ruke.