Kliker.info

Tokom svog života imao sam priliku učiti o različitim društvenim kategorijama ljudi, njihovom ponašanju i razlozima za takvo ponašanje. Tragajući za znanjem, teško da sam našao preciznu definiciju jedne kategorije ljudi, za koju već danas mislim da su endemska sociološka vrsta koja živi uglavnom u Bosni i Hercegovini. To su ljudi koje mi zovemo PAPCI. Možda je neko i to obradio pa bih volio pročitati, ali do sada mi nije došlo pod ruku.

Piše : Muhamed Fazlafić (Kliker.info)

Papka sam samom sebi definisao kao antropološku posebnost, koja ima poriv da većoj, progresivnijoj ili u kulturi življenja tolerantnijoj sredini, nameće “ono svoje”. Nije tome razlog to što je njegovo bolje, nego zato što ne želi da se integrira u sredinu koja mu nudi progres, toleranciju, ili ljepši život. Integrisati se u neku sredinu je vrsta napora koji zahtijeva od njega da radi na samom sebi. On to neće nego pokušava silom nametnuti svoje vrijednosti koje su uglavnom nižih frekvencija od tolerantnijih sredina.

Čestiti ljudi koji žive u selima, kao i malim i velikim gradovima, nisu niti mogu pripadati ovoj kategoriji ljudi, jer oni ne remete ništa, niti nameću ikome išta. Papak se formira kroz proces socijalizacije, a ne definira se mjestom rođenja ili odrastanja.

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine ima jedna definicja te pojave koja je jednostavna i sama sebe objašnjava, papak je papak. Često broj papaka nije vazan da bi nivo papanluka bio izmjeren, jer nekad jedan papak može emitovati više papanluka nego grupa papaka, a kamoli dva takva.

Afera “Dva papka” je, po meni, najbolje ime za bilo koju aferu ikada. Možda bi ovdje bilo primjerenije proširiti ime afere na “Dva papka i papanka” i vidjeti da je puno veća papanka s druge strane telefonske linije, nego dva papka o kojim ta papanka priča. Međutim, nisu ovdje problem dva papka. Ovdje je problem najveći papak ikad rast'o u Bosni, a to je onaj što sam sebe zove “Baja”, papak iz Laktaša. Vrijeme pokazuje da zaista takvog papka Bosna, a ni Vrbas, nikad nisu izbacili.

On je naš unikatan domaći proizvod bez obzira na vjeru i naciju. I taman kad se ušuti jedno vrijeme i čovjek pomislili da je Dodik ipak bistar ruralni momak, iz njega probije papak na svaki dio njegove konstrukcije od dva metra. Dakle i fizički Dodik je najveći papak u Bosni i Hercegovini, a i šire. Nakon svih svojih provala, tipičnih za prave papke, Dodik je sad pokrenuo inicijativu da se Karadžiću i sličnim mu papcima dodijeli penzija.

Za one sa slabijom memorijom ili kraćim pamćenjem, Dodik i Karadžić imaju dosta zajedničkog, obojica mrze grad i urbano, a Dodik to želi bogato nagraditi. Radovan je svojevremeno u svojim pjesničkim pokušajima pozivao;”siđimo u gradove i pobijmo gadove”. Ne bih se bavio tom temom i pisao izlive svog zgražavanja, nego samo pomenuo papanske očajničke poteze da dobije blagonaklonost birača SDS-a.

Nasuprot tome Bosić se ipak pokazuje kao puno zreliji političar i poziva građane manjeg bh. entiteta da ne nasjedaju na posljednje papanske trzaje iz Laktaša kojima Dodik pokušava ostati politički važan. O superiornosti Ivanića nad Dodikom da i ne pričam, jer porediti papka sa legitimnim profesorom bilo bi nekorektno s moje strane.

I ovdje bih završio sa, trenutno, najvrijednijim čovjekom, političarem i ministrom u Bosni i Hercegovini od svih naroda i narodnosti, građana i građanki, ministrom Mirkom Šarovićem. Ono što je Šarović uradio za zaštitu interesa proizvođača mlijeka, krompira, kao i drugih proizvoda, boreći se sa Evropskom unijom, a za interese običnog proizvođača u BiH, vrijedno je svake pohvale. On je predstavnik domaćina Srbina koji svojim potezima oduševljava ne samo Srbe iz BiH nego i sve druge narode.

Želim mu uspjeh u radu i nek papak iz Laktaša nauči kako se štite u isto vrijeme i interesi Srba i drugih građana u BiH. Mirko Šarović ovo ne glumi, jer “šuplja” se prepozna vrlo brzo, on ovo radi iz iskrenog ubjeđenja pomažući običnim ljudima i puneći budžet svih instanci vlasti u BiH.

Ne može se zaključiti, niti prstom pokazati, da je ičim oštetio vitalni interes srpskog naroda kao što to rade papci, bilo ih jedan, dva ili više njih. Kad budemo svi kao gospodin Šarović više nista neće biti isto, imaćemo široke puteve i jos šire osmjehe, škole, bolnice i niko od smijeha i sreće ne bi vidio granice. S druge strane dok je papaka, biće kako jeste.