Kliker.info

Nakon proteklih Općih izbora u BiH i burnih dešavanja na tom planu, kao i turbulentne borbe svih bh. kandidata za pozicioniranje u aktualnoj vlasti, očigledno je da rezultati, odnosno većina starih/novih vladajućih i nisu neko iznenađenje. Međutim, na bh. političkoj sceni pojavio se i jedan novi kandidat koji je, na opće iznenađenje javnosti, prikupio oko 56.000 glasova kao nezavisni kandidat za člana Predsjedništva BiH.

Ispred političkog pokreta, tj. organizacije ‘Platforma za progres’, Mirsad Hadžikadić zagovara nešto drugačije principe djelovanja od onih na koje smo uglavnom navikli na kompleksnoj bh. političkoj sceni, a sve pojedinosti o njima otkriva u intervjuu za DEPO Portal.

Gospodine Hadžikadiću, možete li na samom početku za bh. javnost objasniti šta Vas je nagnalo da se iz Amerike vratite u Bosnu i Hercegovinu i prihvatite se političkog angažmana u ovako kompleksnim uslovima?

Na povratak u Bosnu i Hercegovinu nagnao me osjećaj dužnosti i obaveze prema domovini. Bez nje ne bi bilo ni mene ovakav kakav jesam. Ona me iznjedrila. Kako sada da joj ja okrenem leđa kada je svi trebamo?

S obzirom na medijsko favoriziranje određenih političkih kandidata, koliko ste zadovoljni postignutim rezultatom, pogotovo stoga što ovdašnja javnost prije ovih izbora uopće nije znala za Vas? 

Izuzetno sam zadovoljan… Mnoge je šokirala činjenica da je nepoznat čovjek uspio animirati preko 56.000 ljudi da glasa za njega uprkos činjenici da nije imao stranačku strukturu i da je djelovao sa veoma ograničenim budžetom. Naravno, ja nisam bio sam. Sa mnom je bila velika grupa volontera, entuzijasta i simpatizera koji su zajedno sa malom grupom zaposlenih, takođe entuzijasta, proveli kampanju koja je promijenila politički pejzaž Bosne i Hercegovine. Ako se tome još doda da su mnogi ljudi smatrali da sam najbolji kandidat, ali su ipak glasali za nekog drugog zbog nevjerice da mogu pobijediti ili su glasali protiv Čovića, onda je jasno da je broj naših simpatizera mnogo veći od 56.000. Pored toga, nismo sigurni da li su glasovi dijaspore uračunati u tu cifru. Takođe, mnogo naših glasova ukradeno je pri prebrojavanju glasova. Sve u svemu, smatramo da je u ovom momentu podrška Mirsadu Hadžikadiću i Platformi za progres negdje između 100.000 i 120.000 glasača.

U javnosti su se pojavili i određeni zlonamjerni komentari vezani za Vaš povratak, kao i sumnje u Vaše dobre namjere, što je česta odlika čaršije i njenog načina razmišljanja… Kako Vi sve to komentirate? 

Zlonamjernih ima svuda. Neki su i plaćeni da govore loše stvari. To je samo znak da smo mi kao društvo ipak politički nezreli za nešto što se zove demokratija i moderno društvo. To se očituje i u vlasti koju smo izabirali sve od rata pa naovamo. Naravno, nekad i ne biramo predstavnike vlasti nego oni sebe sami izaberu putem mahinacija i malverzacija u toku izbornog procesa.

U okviru ‘Platforme za progres’, najavili ste i osnivanje političkog pokreta (ne stranke) i kandidaturu na svim nivoima vlasti na narednim izborima. Šta tačno podrazumijeva jedan takav ‘politički pokret’ u moru političkih subjekata koji pretendiraju na angažman u bh. vlasti? Šta to tako različito nudite, kako političkom establišmentu, tako i građanima BiH?

Mi dozvoljavamo svima, čak i članovima drugih stranaka, da budu iskre plamena promjene, jer do promjena mora doći u svim strankama. Mi naše simpatizere ne zovemo članovima nego iskrama. Iskre će zaiskriti u cijeloj Bosni i Hercegovini. Takođe, čak i druge stranke mogu pristupiti Platformi za progres kako bi učestvovale u radu Nacionalnog savjeta koji će činiti najsposobniji pojedinci u BiH bez obzira na njihovo stranačko, vjersko, etničko ili drugo opredjeljenje. Nacionalni savjet će biti odgovoran za kreiranje prijedloga dugoročne politike koji može biti od koristi Platformi za progres i njenim partnerima u različitim nivoima vlasti. Međutim, svi oni koji pristupe Platformi za progres će morati da se ponašaju u skladu sa njenim principima navedenim u dokumentu nazvanom Principi. Konačno, moram reći da ćemo, bez obzira na fleksibilnost našeg pokreta, veoma rigorozno filtrirati kandidate koji će biti na našim izbornim listama ili zauzimati značajne funkcije u organizaciji. Tu neće biti dozvoljena pripadnost drugim strankama.

Ipak, ljudi su ovdje zasićeni velikim brojem stranaka i naizgled različitih, ali vrlo sličnih političkih opcija, te su se odmah pojavili i komentari „čemu još jedna stranka, odnosno pokret“… Da li ste kroz Vaše dosadašnje djelovanje dobili ponudu od pojedinih stranaka za udruživanje, od kojih tačno, i ako jeste, zašto niste odabrali taj put, tj. priključenje nekoj od već postojećih političkih opcija u BiH? 

Ovaj pokret ima mogućnost da okupi stranke oko sebe te da ih na taj način okrupni. Tačno je da je do sada bilo ponuda iz raznih stranaka da im se pridružimo, ali je važno istaći da su nam mnogi pojedinci prišli upravo zbog toga što smo mi neovisni o bilo kojoj političkoj opciji i što nismo opterećeni njihovom prošlošću. Naše ideje su svježe i odgovaraju modernom dobu. Mi donosimo nadu, energiju i rješenja. Mi smo animirali mlade ljude. Mi imamo mogućnost da potpuno promijenimo politički krajolik Bosne i Hercegovine.

Iz Vašeg koncepta političkog djelovanja i javnih nastupa koje ste održali, vidljiv je građanski predznak koji zagovarate kao ključan faktor za daljnji opstanak države. Koliko je aktuelni politički postav u zemlji spreman prihvatiti multietničku saradnju i kolike su mogućnosti da se umjesto konstantnog suprotstavljanja stranaka i ‘plemenskog’ sindroma udruživanja u nacionalno-etnička stada krene ka suvislom konstruktivnom dijalogu u korist svih građana BiH?

Građani su spremni. Jedino nije spremna politička elita kojoj odgovara klima straha i podjela kako bi ostala na vlasti. Postojeće stranke održavaju na vlasti samo oni ljudi koji su se uhljebili putem stranke i oni nepodobni koji baziraju svoju egzistenciju na poslušnosti stranačkim vođama. Ljudi moraju da shvate da je vrijeme promjene došlo i da moraju glasati za promjenu da bi se ona desila.

Vaš precizno razrađen plan ‘Bosna i Hercegovina 2030.’ (koji javnost ima prilike vidjeti na Vašoj zvaničnoj stranici) sadrži ciljeve i prijedloge rješenja za goruća pitanja kao što su zdravstveni i obrazovni sistem, javna uprava, ekonomska konsolidacija, sigurnosna pitanja, uspostava moderne saobraćajne infrastrukture, povećanje prirodnog priraštaja, borba sa sveprisutnom korupcijom… Koja je vaša ‘formula’ za rješavanje ovako obimne problematike?

Formula je u novim ljudima koji će željeti da rade na rješavanju tih problema. Svi ovi problemi su tu jer veliki broj predstavnika vlasti na različitim nivoima ne želi ovoj državi dobro. Zato se problemi ne rješavaju – oni ne žele da se problemi riješe. Oni ih čak stvaraju. Znači, bez promjene tih i takvih ljudi nema napretka.

U nedavnom gostovanju za jednu bh. televiziju izjavili ste da postoji začarani krug između elita i masa, Dejtonski sporazum je dao okvir političarima za provođenje nacionalističkih tendencija, narod misli da na taj isti nacionalizam tako mora odgovoriti – i dok taj narod ne obrazujemo – neće se ništa novo ni desiti. U takvoj jednoj ‘začaranosti’, koliko vremena mislite da treba proći da bi se svijest građana potpuno promijenila i konačno izabrala neki novi put koji zagovarate?

Prvo nam treba elektronsko glasanje kako bi ljudi bili slobodni da glasaju svojom, a ne tuđom glavom. U isto vrijeme, moramo fundamentalno promijeniti naš obrazovni i visokoškolski sistem kako bismo se mogli pridružiti naprednim demokratijama svijeta. Vjerovatno će trebati da se smijene dvije generacije da bi došlo do potpune promjene političke i društvene svijesti. Zato su nam mladi važni. Oni će provesti ove promjene. Dakle, radi se o desetak godina za potpuni preobražaj ovog društva. Međutim, to ne znači da ne može doći do vidljivih promjena u 12 mjeseci. Ali, za to su potrebni bolji političari. Njih ima, ali ih ne vidimo kroz ovu galamu nacionalista koji zaglušuju medijski prostor svojom vikom i populističkim izjavama.

U danima nakon izbora svjedočimo mnogobrojnim optužbama za krađu glasova, namještanjima, manipulacijama i neregularnostima. Stranačke strukture su, očito, ugrađene i u državne institucije poput CIK-a, a i u same građane koji, bio to redovan birač, posmatrač ili član biračkog odbora, također pridonose sabotaži demokratskih i transparetno održanih izbora. Kako se uopće pouzdati u figure koje biramo na vlast, ako one do nje dolaze na takav način?

Naš izborni proces je kriminalan. Ja ne vjerujem da glasovi građana imaju upliva više od 50% na konačni rezultat izbora. Ovo nisu izbori. Ovo je politička farsa. Ovdje nema demokratije. Mi živimo u društvu koje se može okarakterisati kao tri tiranije koje se graniče sa troglavim fašizmom. Građani koji podržavaju ove tirane iz vlastitog interesa oduzimaju budućnost svojoj djeci.

Kako to promijeniti u što kraćem roku i kakvu sliku možemo očekivati na idućim Općim izborima?

Elektronsko glasanje bi promijenilo ovo stanje preko noći. Isto tako, mi moramo uvesti Sud časti koji bi imao nadležnosti na cijeloj teritoriji i po svim pitanjima. Naš sistem pravosuđa je toliko korumpiran da mu se više ne može vjerovati. Potrebno je samo kazniti desetak ljudi koji su najviše ogrezli u kriminalu i protivdržavnom djelovanju da bi ostali pobjegli glavom bez obzira i tako dali državi priliku da počne disati punim plućima.

Šta mislite o nivou bh. političke svijesti generalno među građanima? Mnogi od njih, prilikom ispitivanja javnog mnijenja, iskazuju apatiju i beznađe kada ih se upita što misle o onima koji se nude na bh. političkoj sceni, dok mnogi pak uopće ne razumiju kompleksno državno ustrojstvo i nadležnosti vladajućih. Posljedica toga bila je vidljiva i prilikom izbora gdje ogroman broj ljudi nije ni izašao da glasa, ili pak nije razumio ono što ih se pita na glasačkom listiću. Je li ovaj jaz u komunikaciji do politike, općeg stanja u državi ili samih ljudi, ili se možda radi o kombinaciji? Kako provesti generalno ‘osvještavanje’ masa?

Jedan od naših najvećih problema je apatija građana. Oni vjeruju da se ništa ne može promijeniti i onda čak i ne glasaju. Pa kako će onda doći do promjene? Glasanje je minimum obaveza koje imamo. Činjenica da je samo 53% ljudi izašlo na glasanje je porazna. Znači, mi imamo članove predsjedništva koji imaju mandat od samo 16-17% građana. To je van svake pameti. Ljudi koji ne glasaju nemaju pravo da se žale na vlast. Pored toga, ipak moram reći da su naši glasački listići nepotrebno komplikovani. Izgleda da je to čak namjerno urađeno, jer zaista ima mnogo jednostavnijih rješenja koja bi pomogla biračima pri izboru. Nadam se da će se ovi formulari pojednostaviti kada dođe do elektronskog glasanja.

Po Vašem mišljenju, je li moguće promijeniti stavke očigledno etnički diskriminarajućeg Ustava BiH? Da li je ‘eksperiment država’ kakvom ju se često naziva nakon okvira koje je postavio Dejtonski mirovni sporazum, osuđena da to bude zauvijek ili je moguće temeljna restrukturacija ograničavajućih faktora na dobrobit svih konstitutivnih naroda, a prije svega ‘građana’ u BiH?

Naš ustav se mora promijeniti, kad tad. Nijedna napredna demokratija ne bi željela ovaj ustav za sebe. Ali, to neće ići tako lako. Ja mislim da do promjene ustava treba doći polako, član po član, uz dogovor svih strana. Tu je ekonomija jako važna. Potrebno je pokazati da će predložene promjene dovesti sve nas u bolju finansijsku situaciju pa će te promjene biti lakše usvojiti. Sa boljom ekonomijom će biti lakše dalje mijenjati taj ustav. Vremenom, uz dogovor, mi ćemo doći do novog ustava.

– Upliće li se vjerski aparat u BiH u pretjeranoj ili (ne)dozvoljenoj mjeri u unutarnju politiku zemlje?

Svakako. Vjera je jako važna, ali mora biti odvojena od politike. U posljednjih 20 godina vjera je često imala negativnu ulogu u raspirivanju mržnje i podjela. To nije mjesto za vjeru. Vjera je šira od politike i trebala bi biti iznad svakodnevne politike. Vezivanje jedne vjerske organizacije za jednu stranku je pogubno za tu vjersku organizaciju. Ona time gubi ugled i autoritet.

– Kakav dojam ostavlja vrh države (Predsjedništvo BiH) kada nas predstavlja negdje u svijetu?

Trenutno, Predsjedništvo BiH ostavlja dojam konfuzije, razdora i neshvatanja svjetskih procesa. Ono je refleksija našeg društva. Mi zaslužujemo bolje.

– Je li moguće ukinuti masivan državni aparat od skoro 200 ministara i mogu li se ukinuti neke od tih mnogobrojnih državnih funkcija?

Ja bih sutra ukinuo kantone u Federaciji i napravio strukturu sličnu onoj u drugom entitetu. Opštine su sasvim dovoljne da obavljaju funkcije od interesa za opštinu, ali bih i povećao nadležnosti države i Federacije.

– Koliko je izgledno otcjepljenje Republike Srpske koje često spominje Milorad Dodik i postoji li mogućnost uvođenja trećeg, hrvatskog entiteta o kojem govore pojedini predstavnici hrvatskog naroda?

Ne postoji mogućnost otcjepljenja Republike Srpske niti trećeg, hrvatskog entiteta. Ovo nije aparthejd. Ovo nije pijaca pa da neko uzme koliko mu teritorije treba. Ovo je Bosna i Hercegovina, jedna država, jedna teritorija, jedna nacija.

– Kada i da li očekujete da BiH zaista dobije status kandidata članice EU?

Nisam optimističan da će se to uskoro desiti. Da smo svi to željeli, to bi se već desilo.

– Kako gledate na masovno iseljavanje mladih iz zemlje i može li se u skorije vrijeme zaustaviti taj trend?

Iseljavanje mladih, ali i ostalih, je katastrofalno za ovu zemlju. Mi idemo ka demografskom, ekonomskom, političkom i društvenom kolapsu. Mi smo u prosjeku sve stariji, srednja klasa je sve manja, a i radne snage je sve manje. Ko će uplaćivati u penzione, obrazovne i zdravstvene fondove? Ko će plaćati ovoliku administraciju? Mladi će se početi vraćati kada budemo izgradili prosperitetnu državu prava u kojoj će ekonomija i prava građana biti na prvom mjestu.

Maja Ručević (Depo)