Kliker.info

Parafraza latinske “Veni, vidi, vici” – “Dođoh, vidjeh i pobjedih” u pohodu Banjalučanina Mirsada Hadžikadića u SAD glasi: “Dođoh, učih i doktorirah!” Došao je s magisterijem, a nakon doktorata stekao još jedan. Zasluge za doktorat ‘87. pripisuje znanstvenoj žeđi i Fulbrajtovoj stipendiji, a za sve što je uradio majci Zejfi i ocu Sulejmanu koji nisu imali fakultete.

 Umjetna inteligencija

– Tačna je ona – što sam stariji to su mi roditelji pametniji – kaže.  Dok smo mladi i ne znamo koliko su roditelji dio naših uspjeha. Imao sam sreću da su moji bili pošteni, vrijedni, umjereni, realni, milostivi, puni poštovanja prema svojim roditeljima i bezmjerne ljubavi prema bratu Seadu i meni. Smatrali su normalnim da završimo fakultete. Nakon osnovne u Travniku i gimnazije u Banja Luci za bratom sam krenuo na Elektrotehnički fakultet. On je odabrao telekomunikacije, ja računarsku tehniku. Na fakultetu sam upoznao Mirzetu Komić iz Bosanske Krupe. Počeli smo zajedno kao brucoši, a diplomirali ‘77. kao prva dva studenta, po redoslijedu diplomiranja, u generaciji. Vjenčali smo se na završnoj, četvrtoj godini, a kumovao nam je prof.  Sedat Širbegović. Par mjeseci prije diploma dobili smo Lejlu. Zaposlio sam se u  “Rudi Čajavecu” i iz želje za dubljom spoznajom tehnoloških i prirodnih procesa završio postdiplomski u Banja Luci ‘81. a nakon toga počeo ispitivati mogućnost doktorskih studija u SAD. Nekako istovremeno dobijem sina Adnana i Fulbrajtovu stipendiju.

To je bio zaista lijep period moga života – ispričao je novinaru Miši Mariću. U tom lijepom periodu ’84. Hadžikadići, u punom porodičnom sastavu, stignu u SAD. Magistar nauka je ponovo morao pred ispitne komisije. Prvo engleskog jezika, pa redom. – Za doktorat sam odabrao temu koja me je interesovala, a tada je postajala naučno-istraživačka oblast koja je obećavala značajan doprinos tehnološkom i ekonomskom razvoju: umjetna inteligencija – simulacija procesa prirodne inteligencije na računaru. Zašto su odabrali mene, to samo komisija zna. Po doktoriranju ’87. odlučili smo se vratiti kući. Međutim, tokom tri godine studiranja nakupili smo dosta dugova, najčešće zbog zdravstvene brige za djecu i stalnih popravaka auta. Kad je Adnan slomio ruku, nisu mu dozvolili da dođe do ljekara jer nismo imali novca da platimo pregled. Univerzitet na kojem sam studirao je intervenisao pa je dobio ljekarsku uslugu. Zbog tih dugova odlučili smo ostati dok ih ne otplatimo. Počeo sam raditi na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarloti kao predavač i istraživač. Čim smo otplatili dugove ’89. vratili smo se kući i zaposlio sam se u Medicinskoj elektronici. Nakon deset mjeseci shvatili smo da se sve promijenilo: i država i ljudi i mi. Mada nismo mogli ni pomisliti da bi moglo doći do rata, ipak smo odlučili da se vratimo u SAD. Srećom, Univerzitet u Šarloti je sačuvao moju poziciju pa smo se imali gdje vratiti. Rat nas je šokirao. Počeli smo pomagati koliko smo mogli da dovedemo u SAD rodbinu i prijatelje. Nisam mogao ni sanjati da se takva zla mogu nanijeti komšijama i prijateljima. Osjećao sam se kao da mi je prva polovina života jednostavno nestala i da sve treba da gradim iz početka, samo što nisam znao gdje da počnem. Ostatak mog boravka u SAD je protekao u građenju novih shvatanja o svrsi moga života, domovini i čovječanstvu u cjelini.

Doktorat i dva magisterija

Kao profesor, pa šef katedre za računarsku tehniku, pa direktor škole za informacionu tehnologiju… biva 2000. izabran za prvog dekana novog Koledža Univerziteta Sjeverne Karoline. – Dekan više nisam. Pošto je Koledž funkcionisao izuzetno dobro, nestalo je one čari koju čovjek doživljava kada gradi nešto novo, nešto što će trajati i ponovo sam se okrenuo naučno-istraživačkom radu. Kada je Univerzitet odlučio da formira Institut koji će se baviti istraživanjem kompleksnih sistema i da budem direktor Instituta, smatrao sam da trebam naučiti što više. Zato sam upisao i 4. juna ove godine na Harvardu završio postdiplomski iz javne administracije. Nadam se da će mi doktorat i dva magistarska stepena biti dovoljna da se uspješno bavim novim poslom, mada ni to nije izvjesno jer područje kompleksnih sistema obuhvata mnoge discipline uključujući mozak, ekonomiju, internet, društvene odnose, ekologiju, oružane sukobe itd., itd. Bavit ćemo se, dakle, računarskim simuliranjem tih pojava. Izgleda da je ta želja da stvaram nove organizacije jača od mene – kaže ovaj Bosanac. 

Moja kćerka upoznala je muža na koncertu Zdravka Čolića

– Ne legnem u krevet prije dva ujutro. Kupim bar dvije nove knjige sedmično… Svjestan sam da su zbog moje predanosti nauci supruga i djeca ostali uskraćeni mnogih zajedničkih trenutaka. Porodica obično plati veći ceh od osoba koje se više posvete profesiji nego porodičnom životu. Inače, porodica je dobro, svako je našao sebe. Supruga Mirzeta ima uspješnu karijeru u jednoj od najvećih američkih banaka, Bank of America. Ona je senior vice president u oblasti procjene rizika vezanog za tehnološke projekte. Njen postdiplomski je također iz oblasti računarske tehnologije. Kćerka Lejla trenutno živi u Bostonu gdje specijalizira opštu hirurgiju. Nedavno se udala za Banjalučanina Saida Gušića kojeg je srela na koncertu Zdravka Čolića u Bostonu. Sin Adnan je završio političke nauke na mom univerzitetu, nakon što je kompletirao dio programa na univerzitetu u Tenesiju. Radi za kompaniju  koja obezbjeđuje hranu za mnoge univerzitete, kompanije i sportske događaje širom svijeta, ukjučujući Olimpijske igre – kaže Mirsad Hadžikadić. (Kliker.info-San)