Kliker.info

Mirko Šagolj (Oslobođenje)

Razgovori o reformi policije koji traju godinama pokazuju i dokazuju da dejtonska Bosna i Hercegovina, kao rezultat i posljedica agresije, predstavlja neostvarivu i neodrživu državnu zajednicu njenih naroda i građana. Dejton je priznao rezultate sile i agresije i BiH podijelio na dva dijela – na Republiku Srpsku kojoj je pripala gotovo polovina državne teritorije i u kojoj srpski narod ima apsolutnu dominaciju, i na Federaciju u kojoj se Bošnjaci i Hrvati guraju na nedefiniran način. Svi pokušaji da se unutarnji odnosi u nakaradnoj dejtonskoj BiH urede tako da ona može funkcionirati kao država, završavaju – u jarku.Međunarodna zajednica je i poslije Dejtona domaćim političkim moćnicima nametnula sva rješenja koja su se odnosila na kakvo-takvo očuvanje i održavanje cjelovite multietničke države. Ali kad je na red došla i policija, pokazalo se da vladajuće nacionalne stranke ne žele jedinstvenu državnu instituciju. Međunarodna zajednica im je, u naletu, nametnula zajedničku vojsku i ona je danas pod kontrolom NATO pakta. Ukoliko bi došlo do novih međunacionalnih ratnih sukoba na ovim prostorima, ni jedna nacionalna stran(k)a ne može računati na vojsku kao na svoju. Ostaje, dakle, policija kao jedina sila za eventualni sljedeći rat. I zbog toga se oko reforme policije i vodi ovako žestoka borba. Milorad Dodik je, kao neprikosnoveni vladar Republike Srpske i sljedbenik politike Radovana Karadžića o podjeli BiH najveći protivnik objedinjavanja policije na državnom nivou. Jer, ako bi se još i policija ujedinila, i to pod kontrolom međunarodne zajednice, on bi ostao bez vojne moći koja bi mogla silom očuvati Republiku Srpsku, odvojiti je od BiH i pripojiti Srbiji. I u tome se sastoji sva njegova politička filozofija koja se odnosi na reformu policije i na sudbinu BiH.Naravno, i sve druge nacional-separatističke snage u policiji vide svoju šansu. Hrvatske nacionalne stranke se ponašaju vrlo mudro. Prepuštaju Dodiku da on obavi glavni dio posla oko podjele BiH – da ne dozvoli ujediniti policiju i da se u njihovo ime izbori za treći entitet s hrvatskom većinom. Lajčakovu ponudu ne odbacuju kao moguće rješenje. I to bi bilo to.Bošnjački politički lideri su svjesni činjenice da bi podjela policije na etničkoj osnovi i treći entitet predstavljali konačnu podjelu BiH koja bi bošnjački narod izjednačila s palestinskim. Ali, ne treba pri tome zanemariti ni činjenicu da i među Bošnjacima ima i onih koji priželjkuju „fildžan državu“, bez obzira na posljedice.Posljednje izjave lidera političkih stranaka koji će i odlučivati o reformi policije i o prijedlogu visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, a koji su ga u startu bespogovorno odbacivali – Dodika, Silajdžića, Tihića – upućuju na zaključak da se svi oni pomalo primiču Lajčakovom prijedlogu. Svi se, na neki način, slažu da taj prijedlog, ipak, predstavlja neku vrstu kompromisa koji može dovesti do općeprihvatljivog rješenja i stoga treba i očekivati neku vrstu – nagodbe. Da ne bi došlo do sankcija međunarodne zajednice za one koji Lajčakov model reforme policije odbiju.I to će tako biti sve dok na djelu bude dominantna ideja o podjeli BiH, i dok iza leđa bude stajala mapa na kojoj je Bosna i Hercegovina podijeljena na tri dijela, kao što danas stoji.