Kliker.info

Nasilje navijačkih skupina na području Mostara i Stoca traje već mjesecima. Nakon napada u Opinama, Baćevićima i sinoć u Malom Polju sigurnosno stanje u Mostaru je dodatno narušeno.

Građani se boje za sigurnost svoje djece čim iz kuće izađu na ulicu, na igralište ili park. Njihovi strahovi se povećavaju kako se približava početak školske godine.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Selvid Hurtić, jutros je posjetio Opine, Baćeviće i Malo Polje te se susreo s porodicama napadnutih osoba i predstavnicima građana.

U Opinama su građani u razgovoru s ministrom istakli svoju zabrinutost za sigurnost djece i pozvali nadležne institucije da preuzmu odgovornost.

“Kao minister za ljudska prava došao sam ovdje da s ljudske strane posjetim djecu i roditelje da vidim koliko mogu pomoći iako to nije moja nadležnost.”, rekao je minister u razgovoru sa građanima.

Prije dvije godine desio se također napad u Opinama u kojem je stradala jedna osoba, a koji je snimljen kamerama video nadzora, ali slučaj je ostao bez sudskog epiloga.

“Ova napade radi organizovana grupa, a mi znamo ko stoji iza njih. Mi imamo dokaze da se unutar struktura MUP-a štiti ova grupa na različite načine. Ovdje je sistem zakazao i pitanje koliko će ovo daleko otići. Ovaj pritisak nas tjera da se sami organizujemo, da čuvamo našu djecu i da se branimo. Ako se to desi samo je pitanje trenutka kad će pasti mrtva glava ili da se desi sukob sa više mrtvih. Mi ćemo se organizovati i čekati”, kazao je Jasmin Maksumić, jedan od stanovnika naselja Opine.

Svjedoci ovog napada tvrde da se radi o organizovanoj grupi koja patrolira u više vozila ulicama i na taj način traže svoje žrtve.
“Zbog učestalih napada postalo je opasno ići na utakmice Veleža jer oni slikaju i prate. Ko ima u svom životu velike planove ne smije otići na utakmicu ili na onu stranu. Mi smo odavno izgubili povjerenje u policiju. Sigurnije smo se osjećali 1993. godine nego danas, jer tad smo znali gdje je linija”, dodao je Maksumić.

Prisutnima se obratila gradska vijećnica Nataša Jekić čije je dijete također bilo žrtva napada navijača, a sudski proces je trajao godinama i na kraju je završio izricanjem samo disciplinskih mjera jer se radilo o napadaču maloljetniku. Također, vijećink Haris Nazdrajić je pojasnio da Gradsko vijeće nema mehanizme da direktno utječe na sigurnost.

U Malom Polju medijima se obratila Ajla Rahimić majka 14. godišnjeg dječaka ispred porodične kuće koji je sinoć napadnut.

“Moj sin je u trenutku napada imao na sebi majicu navijača Veleža na kojoj piše ‘Neka živi Mostar – naša država'”. Ta je bio okidač da dijete dobije udarce metalnom palicom po rukama. Zaprijećeno mu je da skine majicu koju su mu oduzeli i pobjegli su u pravcu kupališta Bunica. Mi porodično idemo na Veležove utakmice. Ne znam da li je problem biti navijač nekog klupa. Hvala Bogu, moj sin je lakše povrijeđene jer su druga djeca koja su pila vodu u avliji odmah reagovala, vrištala, nakon čega su izašli stariji i napadači su pobjegli. Njih je bilo šest, uzrasta između 18 i 20 godina.”

Na pitanje novinarke kako se osjeća, majka dječaka je odgovorila grozno jer nakon ovoga ne smije pustiti dijete ispred vlastite kuće, niti smije obući dres kluba za koji navija.

“Mržnja se potpiruje. Ne razumijem šta je sporno u riječima ‘Neka živi Mostar – naša država’. Šta je tu sporno. Događaj smo prijavili policiji, dijete smo vodili u bolnicu, uslikali ruku. Ova noć za moje dijete je bila ružna. On je prošao dobro, ali djeca u Opinam nisu. Mogao je biti nož, da dijete jutros oplakujem. Moglo je biti svašta, bokser, pištolj”.

Nakon ovoga majka dječaka je istakla da će njen sin prestat nositi navijačku majicu jer sutra kad pođe u srednju školu u Mostar nije siguran, hoće li dobiti degenek, vratiti se živ kući. Na pitanje novinarke da li ima povjerenje u MUP ona je odgovorila da samo u Boga vjeruje.

“Vidjela sam sinoć šta se radi. Umjesto da dođu preko Bunice oni su išli okolo, a možda su ih mogli uhvatiti da su išli bližim putem. To vjerovatno radi ista grupa koja je izvršila napad u Stocu, Opinama i Baćevićima. Sinoć je bilo moje dijete, ko će biti sutra.”

(Mostarski.ba)