Kliker.info

Piše : Miljenko Jergović (Jutarnji list)

Već desetak, petnaest godina žene iz Gruda i Ljubuškog odlaze rađati u Hrvatsku, odakle im zatim, mjesecima i godinama, stižu rodiljne naknade, pa će jednom i dječji doplatci, sve dok sinovi i kćeri ne poodrastu i odu u Split i Zagreb na škole i studije, s kojih se više nikada neće vratiti, nego će, eventualno, jednoga dana povući ćaću i mater za sobom, da ih smjeste u neki dobar starački dom, na svoj i na teret hrvatskoga zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. To im je, i koješta drugo, pružila mogućnost dvostrukoga prebivališta, sa svake strane granice po jednog, koju ovih dana hrvatska vlada nastoji ukinuti, a čemu se naša javnost pomalo zlurado veseli, vjerujući, valjda, da su kriza, recesija, siromaštvo i korupcija u Lijepu našu stigli preko Hercegovine, pa ako sve već neće biti bolje nakon što se Hercegovcima ukinu njihove bespravno stečene prinadležnosti, neka barem budu kažnjeni za zlo koje su ovoj zemlji učinili rađajući djecu na teret hrvatskih poreznih obveznika.

Doista, nigdje na svijetu nema toga da jedno čeljade ima dva stalna boravišta. Onaj tko je to smislio, a bit će da se taj zvao Franjo Tuđman ili nekako slično, svjesno je naškodio čak dvjema državama: hrvatskoj, jer joj je natovario troškove i odgovornost koji joj ne pripadaju, i bosanskohercegovačkoj, jer ju je uskratio za ljude koji žive na njezinom teritoriju. Učinio je tako, jer se nadao da će zajedno s ljudima dobiti i njihov teritorij.Računica je bila pogrešna, teritorijalna prisezanja već su zaboravljana, ostale su samo rodiljne naknade, i sada bi ih njegovi, Tuđmanovi, politički nasljednici htjeli ukinuti ukidajući mogućnost dvostrukoga stalnog boravišta. Hercegovkama i Hercegovcima bit će ostavljen ovakav izbor: ili će rađati djecu za svoj račun, kao što su je i dosad trebali rađati, ili se mogu preseliti u Hrvatsku, pa u Hrvatskoj imati prava kakva imaju svi njezini građani. Je li to prema njima pošteno?

Većina onih koji s Hercegovinom nemaju nikakve veze bit će ovakvom promjenom dopola zadovoljni i smatrat će kako je pošteno ukinuti mogućnost dvostrukog boravišta. Možda im neće biti draga ideja da se još koja tisuća Hercegovaca doseli u Hrvatsku, pošto su uvjereni da s njima stižu nered, lopovluk, rođačke veze i korupcija. Takve ne može razuvjeriti ni činjenica da se među stotinjak imena koja se u posljednjih godinu dana spominju u nizu korupcijskih afera, od već zaboravljenog Fonda za privatizaciju sve do Podravke, jedva daju probrati dva-tri imena hercegovačkoga podrijetla. Jer tko bi mogao biti kriv za sve ovo ako to nisu Hercegovci?

Osim toga, čuli smo, nužno je srediti biračke popise. A u Vrgorcu, recimo, na svakim izborima glasa masa svijeta koji će istovremeno, istoga dana, glasati i u Ljubuškome. Iako se to još nikada nije dogodilo, jednom bi takvi glasači mogli presuditi rezultate hrvatskih izbora. Građani Republike Hrvatske s jednim prebivalištem plaše se da bi o njihovoj sudbini mogli odlučiti građani s dva prebivališta. Čak i ako njihov strah nije realan, oni na njega imaju pravo. O tom pravu, je li tako, računa vodi i hrvatska vlada u pripremama zakona kojim bi se onemogućilo nešto čega nema nigdje na svijetu: dvostruko stalno prebivalište.Međutim, nisu Hercegovci bili ti koji su u Hrvatskoj stvorili nešto čega nema nigdje, niti su Hercegovci preko dvostrukih državljanstava, rodiljnih naknada i podijeljene lojalnosti nastojali svoj komadićak Bosne i Hercegovine prisajediniti Hrvatskoj, nego je, da prostite, Hrvatska preko svega toga, i preko potkupljivanja ljudi i njihove nesreće, pokušavala otkinuti i na svoje zjapeće tijelo prikrpiti koliki toliki dio susjedne države.

Od toga je, vidite, sve počelo. Bosnu i Hercegovinu u Karađorđevu nije dijelio nijedan Hercegovac, nego ju je s Miloševićem dijelio Franjo Tuđman. Ne mogu se ukidati rodiljne naknade ženama u Ljubuškom ako se i to ne kaže i ako se, na kraju krajeva, Jadranka Kosor ne odredi o tom dijelu političke zaostavštine svoga slavnog poočima. Možda bi se ta gospođa mogla kome i ispričati za ono što je bosanskohercegovačkim Hrvatima učinio Tuđman. Recimo, svima onima koji su zbog njegove politike i njegovih dogovora etnički očišćeni iz svoje jedine domovine i iz svojih jedinih zavičaja.Kao što znate, Zlatko Sudac nije Hercegovac. Ovih dana čitamo feljtone o njegovim čudesnim moćima, među kojima je i moć bilokacije. Bilokacija je sposobnost da se istovremeno ima dva prebivališta. Zahvaljujući hrvatskoj državi, i već dvojici hrvatskih predsjednika koji na tom čudu rade, bosanskohercegovački su Hrvati svladali i vještinu kakvom ne vlada ni Sudac: oni nestaju i više se nikada i nigdje ne pojave.