Kliker.info

Jedan od najpopularnijih i najčitanijih pisaca u regionu, Miljenko Jergović, čija su djela prevedena na više od 20 jezika, spada u pisce koje je teško, zapravo nemoguće smjestiti u okvire isključivo hrvatske, srpske ili bosanskohercegovačke književnosti. On se s tim s slaže i podvlači da se književnici ne mogu ograničavati prostorom i jedino se mogu dijeliti na dobre i loše pisce.

Nacionalni predznak              – Pisac sam onih koji me čitaju. Dakle, svačiji sam pisac. Nisam pisac onih koji me ne čitaju. Nezahvalno mi je određivati kojoj nacionalnoj književnosti pripadam, jer sam rođen u Sarajevu, u BiH, a po nacionalnosti sam Hrvat i živim i radim u Zagrebu. Osim toga, smatram da taj nacionalni predznak nije potreban nijednom piscu, osim onima koji nisu potpuno čisti u glavi ili zapravo ne čitaju. Naši jezici ili naš jezik je međusobno svršeno razumljiv i gdje god se čitaju moja djela ja se osjećam kao domaći pisac – kaže Jergović za „San" i ističe:

– Nije Danilo Kiš ništa manje moj pisac zato što se moja mater i moj otac nisu rodili kao Jevreji, Crnogorci ili Srbi. Ne bi on bio ništa više moj i da jesu, a niti je Krleža više moj pisac nego što je pisac mojih prijatelja iz Beograda. Ne vidim zašto bih ja bio stručniji za Krležu ili za Mešu Selimovića ili za bilo kojeg pisca kojeg ja na svom maternjem jeziku čitam.Miljenko Jergović se okušao u raznim književnim žanrovima i kaže da nema omiljeni žanr, jer „krajnje djelo zavisi od teme kojom se bavim". A najčešće se bavi temama vezanim za BiH.

Minimalne razlike              – Tu sam rođen i najvažnije godine života proveo sam upravo u Sarajevu. Da sam se rodio u Portugalu, bio bih sav sretan da pišem o Portugalu, o temama te zemlje. Volim da pišem o onome što me se najdirektnije tiče iz oblasti književnosti i ukupnog života – veli Jergović i pojašnjava:- Teme o kojima pišu pisci u zemljama regiona su bliske i slične, jer je ovo prostor sličnih sjećanja, iste historije, interesa, sapunica… Nema tu neke velike razlike, ali ni posebnih pravila kako se gdje i šta piše.

Po njegovom mišljenju, pisci u Hrvatskoj ne žive ništa bolje od pisaca u Bosni i Hercegovini. – Razlika se jedino sastoji u tome da je prosječan standard građanina u Hrvatskoj na nekom relativno većem nivou nego u BiH, pa se čini kako je i život od književnosti ili život u književnosti na nekom višem nivou. To su sve minimalne razlike – kaže Jergović.On danas može živjeti od svog pisanja, ali ne od pisanja samo književnih djela.- I ne pokušavam živjeti od književnog posla i zato pišem u novinama. Volim fino, solidno živjeti, naprosto da imam dovoljno novaca i za druženje sa prijateljima – kaže Jergović.

Turske sapunice                  Turske sapunice postale su u posljednje vrijeme iznimno popularne u cijelom regionu, a Jergović kaže da ne prati ni jednu, ali priznaje da je gledao dvije epizode TV serije „1001 noć", tek da vidi o čemu se radi.- Nije to nimalo loše i bolje je od hrvatskih i većine latino – američkih sapunica. Meni je neobično drago da su se ljudi u Hrvatskoj zapalili za Tursku i preporučio bih svima, prije nego što odu u Istanbul, da pročitaju knjigu „Istanbul" Orhana Pamuka. To je jedna od najljepših knjiga koju je neki savremeni pisac napisao o jednom gradu i može se čitati kao neka vrsta turističkog vodića – kaže Jergović.

Fašisti i divljaci                        Posljednji roman Miljenka Jergovića „Otac" objavljen je u Beogradu i izazvao je buru u književnom svijetu, jer je on Hrvate pozvao na kolektivnu odgovornost zbog ustaštva. – Mislim da ljudi imaju problem sa svojom civiliziranošću. Šta je suprotno od kolektivne odgovornosti – kolektivna neodgovornost. Meni je draže da budem odgovoran, nego da budem neodgovoran. Neodgovorni su smao fašisti i divljaci. Mene jedino čudi da se našlo toliko fašista i divljaka kojima se kosa na glavi digla na priču o kolektivnoj odgovornosti – kazao je Jergović. (Kliker.info-San)