Kliker.info

Za Miljena Bobića pčela je mitsko biće. On rado priča jednu modificiranu verziju Starog zavjeta: kada je Bog iz raja protjerao Adama i Evu, prije no što je za njima zauvijek zatvorio vrata, jedan roj pčela je dobrovoljno izletio za čovjekom da mu se nađu u hladnom vanjskom svijetu. Naglasak je pritom, napominje Bobić, na aspektu dobrovoljnosti: Pčele su i danas slobodna bića.

Medna pčela nepromijenjeno živi već 100 milijuna godina, ona je preživjela ledena doba, nadživjela je dinosaure, i dapače, kao marljiv oprašivač ona je jedan je od glavnih aktera stvaranja biosfere kakvu znamo.

Na Balkanu je taj mitski aspekt i danas vrlo prisutan. Tamo svako dijete zna da je propuh ono što nam svima prijeti i lako nam može doći glave. No svako dijete zna i koje je čarobno sredstvo koje liječi sve bolesti: med i svi pčelinji proizvodi.

Propuh i med – na području koje su u davna vremena naselili stari Slaveni i dan danas se u svijesti ljudi kroz ta dva elementa odvija mitska borba svjetla i tame, bolesti i zdravlja, života i smrti.

Votan, Pan i pčele

I na drugom kraju Europe, u Njemačkoj, med je sastavni dio temeljne opskrbe gotovo svakog domaćinstva. Nijemci su najveći potrošači meda u svijetu, deset posto svjetske proizvodnje se prerađuje i troši u ovoj zemlji. “U kolektivnoj podsvijesti i Njemačke i Balkana, pčela igra važnu ulogu, ona se poima kao nešto pozitivno, nešto korisno”, kaže Bobić. “Stari Germani su vezani uz šumu kao što su to bili i stari Slaveni. I jedni i drugi su hrast smatrali svetim drvetom. Kod jednih je u hrastu živio bog Votan, kod drugih bog Pan. A u stvari su u šupljem hrastu živjele pčele.”

No između Balkana i Njemačke postoji, kada se o medu radi, jedna ključna razlika: Dok se na jugoistoku Europe med i pčelinji proizvodi poput propolisa ili matične mliječi prije svega cijene s obzirom na njihove medicinske karakteristike, na sjeveru se med ponajprije koristi kao prehrambeni proizvod, zaslađivač za čaj ili u kolačima.

Čaroban moment u životu Miljena Bobića

Za Miljena Babića to je bilo veliko iznenađenje, kada se počeo baviti pčelarstvom. “Bio je to možda jedini kulturni šok koji sam ja doživio u Njemačkoj: Tu su mušterije stalno pričale o tome kakvog je med ukusa, a nitko se nije pitao o kvaliteti, nije obraćao pažnju na taj zdravstveni aspekt. To mi se činilo jako dekadentnim.”

Pčelinji proizvodi imaju i medicinsku funkciju, ističe Bobić

Došavši iz Bijeljine u München sredinom 1980-ih Bobić je najprije godinama radio kao slobodni snimatelj. Prekretnica je za njega bila kada se s obitelji preselio u Bonn. “Kada sam u Bonnu napravio kuću, kod jednog susjeda sam vidio u vrtu košnicu s pčelama. Za mene je to bio magičan moment: Ja sam znao da moram kupiti pčele, kupio sam i vrt, i rekao supruzi da se više ničim drugim neću baviti osim pčelarstvom.”

Djelovanje na bazi fizioloških procesa

Bilo je to prije 18 godina. Od tada je prošao dug put: Od pčelara koji je prije svega proizvodio med za prodaju, do priznatog savjetnika za apiterapiju. “Taj se naziv izvodi se iz latinskog naziva za mednu pčelu, Apis mellifera, a radi se o liječenju i održavanju zdravlja pčelinjim proizvodima”, objašnjava Bobić.

To je jedan od najstarijih oblika prirodnog liječenja kojim se jača imunološki sistem i čitav organizam, a svih sedam pčelinjih proizvoda – med, propolis, matična mliječ, vosak, pčelinji otrov, cvjetni prah i zrak iz košnice (apiair) – djeluju i antibakteriološki te suzbijaju i virusne upale. Bobić uz to prakticira i masažu mednim preparatima te drži brojne seminare za pčelare i sve koje zanima apiterapija.

“Pčele na neki način vode moj život, dovode mi ljude i dovode mene k ljudima.”

On je uvjeren kako se s tih sedam pčelinjih proizvoda mogu liječiti sve psiho-fizičke bolesti. “Svi pčelinji proizvodi djeluju u osnovi naših fizioloških procesa. Oni pozitivno utječu na ćelijski metabolizam, mitohondrijalni metabolizam, mirkocirkulaciju – dakle na same osnove života.”

Pčela određuje život

Svoj život Miljen Bobić na neki način dijeli na vrijeme prije intenzivnog druženja s pčelama, i vrijeme nakon toga. “Ja se nikada ni u Europi ni u Njemačkoj nisam osjećao strancem. Ali sam definitivno postao dio ovog društva onog momenta kada sam se počeo baviti pčelarstvom. To je bila neka vrsta puštanja korijena. Pčele vezuju za okolinu.”

Danas, kaže Bobić, 99 posto njegovih socijalnih kontakata i njegovog okruženja ima veze s pčelama i pčelarstvom. “Jako je malo ljudi ostalo iz tog vremena prije.” S bivšom domovinom gotovo da i nema više kontakata – s izuzetkom Slovenije. Tamo je aktivan u Mariboru, gdje je jedan od suosnivača Udruženja apiterapije i počasni član Mariborskog udruženja pčelara. Uz Bosnu i Hercegovinu ga, osim sjećanja, ništa više ne vezuje.P

Njegov je život sada u Bonnu. Tu mu je porodica, tu je izgradio kuću i tu je njegov vrt s brojnim košnicama. A tu su i brojne mušterije koje kupuju njegove proizvode te klijenti koji koriste različite oblike apiterapije. Većinom su to Nijemci. Svijest o medicinskim aspektima i koristima pčela i pčelinjih proizvoda se i tu sve više širi, djelomice zahvaljujući i ljudima poput Miljena Bobića.

Pčele, na neki način, kroz pčelare poput Bobića prizivaju ljude k sebi, podsjećaju ih na znanje s kojim su u davna vremena raspolagali, a koje se tokom vremena djelomice izgubilo. Za Miljena Bobića jedan vrlo prirodan, vrlo organski proces, kojeg je on rado dio: “Pčele na neki način vode moj život, dovode mi ljude i dovode mene k ljudima. One su potpuno promijenile moj život. I to, čini mi se, nabolje.”

Zoran Arbutina (DW)