Kliker.info

Dan nakon što je u Velikoj Britaniji zabilježen rekordan broj novozarađenih za jedan dan, preko 50 hiljada, regulatori ove zemlje odobrili su upotrebu svoje vakcine, koju su razvili AstraZeneca i Univerzitet Oxford, u nadi da će ona, uz postojeću Pfizera i BioNTecha izvući zemlju iz katastrofalne situacije u koju je zapala zbog širenja korona virusa.

Da bi stvari bile još gore, u južnoj Engleskoj nedavno je otkrivena i nova vrsta korona virusa, zaraznija i potencijalno smrtonosnija, što je Britaniji prišilo epitet „novog Wuhana“, te je dovelo u svojevrsnu izolaciju od ostatka svijeta.

Šta se dešava u Engleskoj, šta znači dolazak vakcine AstraZenece i Oxforda, te kako je nastala nova vrsta korona virusa, u intervjuu za Al Jazeeru govorio je Branko Rihtman, mikrobiolog sa Univerziteta u Warwicku, rođeni Sarajlija koji živi u Engleskoj, a koji je i sam primio vakcinu AstraZenece u razvojnoj fazi.

– Vlada je pristupila krizi vrlo neodlučno. Umjesto da krenu s mjerama, odugovlačili su. Nisu mogli odlučiti da li će se ponašati po uzoru na Švedsku gdje se išlo na model imuniteta krda, koji ne funkcioniše, ili će sve zatvoriti. Na kraju su morali uvesti stroge mjere i to je pomoglo, ali je cijena odugovlačenja bila ogromna. Stroge mjere koje su uveli na proljeće su dale rezultat i brojevi zaraženih i hospitaliziranih su svedene na minimum. U tom momentu se vlada odlučila na dizanje mjera, bez da su osposobili mehanizam za testiranje i praćenje kontakata bez kojih je dizanje mjera katastrofalno.

Povrh toga su ugovori za vođenje testiranja, nabavku testova i zaštitne opreme davani firmama koje nemaju iskustva sa takvim aktivnostima, ali se nalaze u finansijskim vezama sa članovima vladajuće Konzervativne stranke, što je načinilo dodatnu štetu. Ako dodamo i vrlo česte ispade članova vlade ili visokih savjetnika vlade koji su hvatani u kršenju mjera koje su sami propisali, povjerenje u vladu je palo na minimum i ljudi su se prestali držati i onih malo mjera koje su bile na snazi. Sve je to dovelo do nove katastrofe. Engleska je sličnija Balkanu nego što to ljudi misle.

• Nedavno je otkrivena nova vrsta korona virusa u južnoj Engleskoj. Kakve su nove informacije, o čemu se radi i zašto je ta vrsta agresivnija i zaraznija od „stare“?

– Novi soj virusa je prvi put otkriven u septembru ali je tek nedavno buknuo. Ovaj virus, kao i svaki drugi, vrlo brzo mutira. U prosjeku, svaka treća viralna čestica ima jednu mutaciju u svom genomu, a svaka zaražena osoba proizvede u prosjeku između milijardu i hiljadu milijardi viralnih čestica, tako da se može zaključiti da mutacije nisu uopšte rijetka stvar. U ovom novom soju postoji 17 mutacija u odnosu na originalni genom virusa iz Wuhana, a najznačajnije su dvije. Ono što ove mutacije čine je da povećavaju afinitet virusa za receptor ACE2 koji se nalazi na ljudskim ćelijama i ubrzavaju proces zaraze i samim tim i širenje virusa od ćelije do ćelije i od osobe do osobe. Ono što se nije promijenilo između starog i “novog” soja virusa je virulentnost – mjera u kojoj virus izaziva simptome bolesti. Simptomi su isti, kao i mortalitet. Nažalost, činjenica da je virus zarazniji od originalnog soja znači da će se veći broj ljudi zaraziti, a samim tim će se i broj ljudi koji će imati teške simptome i onih koji će podleći, povećati.

• Kako uopšte dolazi do toga da se virus mijenja i možemo li očekivati jos mnogo novih vrsta? Kako onda staviti pandemiju pod kontrolu?

– Virus se mijenja zbog mutacija koje se dese u procesu replikacije – prepisivanja – njegovog genoma. U ljudsku ćeliju uđe jedan virus, u većini slučajeva, koji ima jednu molekulu RNK kao svoj genom. Kad se proces infekcije završi, iz svake zaražene ćelije izađe prosječno 1.000 novih virusa. Znači virus mora da prepiše originalnu molekulu RNK 1.000 puta. Proces replikacije nije perfektan i otprilike na svakih 1.000 „slova“ genetskog koda desi se jedna greška. Većina tih grešaka bude popravljena ili ne utiče na osobine virusa ali neke greške čine to da virus postaje “bolji” u procesu zaraze ljudi i onda se ti mutanti rašire brže kroz populaciju. Za primjer, ako poredimo genom originalnog virusa iz Wuhana i genom virusa koji se danas širi, postoji oko 12.000 mutacija po kojima se ta dva soja razlikuju. Uprkos tolikom broju mutacija, sam virus se nije promijenio sa aspekta simptoma bolesti koje izaziva.

• Utiču li te mutacije na djelotvornost postojećih vakcina?

– Ono sto je ohrabrujuće je da izgleda ne utiču, ali to ne znači da se takva promjena ne može desiti u budućnosti. Zato je izuzetno važno da se što veći broj ljudi vakciniše što je moguće brže. Virus može mutirati samo tokom procesa zaraze – što je manji broj ljudi koje virus može zaraziti, manje su šanse da će se pojaviti mutacija koja ce uzrokovati teže simptome bolesti ili koja će pomoći virusu da „izbjegne“ zaštitu vakcina.

Vakcina Oxforda i AstraZenece je upravo odobrena, a Vi ste je primili tokom procesa razvoja. Kakvo je bilo to iskustvo?

– Da, prvu dozu sam primio u junu, a drugu u septembru. Kao i svi drugi učesnici ispitivanja, ne znam da li sam primio pravu vakcinu ili placebo, tako da ne znam da li sam zaštićen od virusa. Testiram se svake sedmice i do sada sam bio negativan. A od vakcine nije bilo nuspojava.

• Po čemu se ta vakcina razlikuje od Pfizerove i BioNTechove?

– Oksfordska vakcina se bazira na malo drugačijoj tehnologiji. Dok ove dvije vakcine koriste mRNA zarobljen u nano-čestice masnih kiselina da bi natjerale naše ćelije da proizvedu viralni spike protein, protiv kojeg razvijemo antitijela, oksfordska vakcina koristi drugi virus, adenovirus, koji ne izaziva bolest kod ljudi nego služi kao vektor za ubacivanje DNK koda za proizvodnju istog tog spike proteina u nasim ćelijama. Rezultat je isti – mali broj ljudskih ćelija proizvodi znacajnu kolicinu viralnog spike proteina koji nas imuni sistem prepoznaje kao strani i razvija protiv njega antitijela i imunu odbranu. Kada se naše tijelo susretne sa pravim virusom, zna kako da ga neutrališe prije nego sto uđe u naše ćelije i tako nas čini imunim. Sama vakcina jeftinija je za proizvesti i jednostavnija za transportovati i skladištiti, što ce ubrzati procese vakcinisanja u svijetu.

•  Da li biste primili rusku, ili možda kinesku vakcinu?

– Ako bi ruske ili kineske vlasti objavile rezultate testiranja svojih vakcina na način na koji su i drugi proizvođači objelodanili svoje, i ako te vakcine prođu sve regulacione procese kao i druge, naravno da bih. Problem je što nemamo uvid u procese ispitivanja ruske i kineske vakcine, pa ih ne možemo ni prihvatiti kao sigurne i efikasne. Nažalost, ni ruski ni kineski režim ne ulijevaju povjerenje svojim postupcima oko vođenja pandemije

• Kao naučnik, šta možete reći onima koji se ne žele cijepiti, ili onima koji šire teorije zavjere u vezi vakcinacije? Treba li ih prisiljavati na to?

– Ne mislim da postoji zakonski okvir koji nam omogućava da prisilimo ljude da se vakcinišu. Ono u šta čvrsto vjerujem i zastupam je da nevakcinisanje treba nositi cijenu koju bi ti ljudi trebali platiti. Ugrožavanje života ljudi koji ne mogu da se vakcinišu ili omogućavanje virusu da mutira i time ugrozi sve one koji su se vec vakcinisali, nije nešto što bi trebalo ostaviti ljudima kao slobodan izbor. Stoga smatram da ljudima koji odbijaju vakcinaciju treba biti onemogućeno da prelaze granice, da koriste usluge aviokompanija, da šalju djecu u školu, koriste javni prijevoz i slično. Svi imamo slobodu izbora, ali nismo oslobođeni da plaćamo cijenu vlastitih odluka.

• Vakcinacija u mnogim zemljama je već počela. Šta je potrebno da bi cijepljenje počelo davati rezultate?

– Potrebno je da se vakciniše što veći broj ljudi, što prije. U Velikoj Britaniji planiraju se vakcinisanja na stadionima, hipodromima, koncertnim salama i na bilo kojim drugim mjestima koji mogu primiti veliki broj ljudi odjednom. S obzirom na efikasnost vakcine od 90-95 posto, potrebno je vakcinisati najmanje 70 posto stanovništva.

• Brojke pokazuju da je čovječanstvo, iz mnogih razloga, nespremno na ovakve pandemije. Je li utemeljen strah od pojave nekog novog, još goreg virusa, koji bi nanio još veću štetu planeti, a kojem se ne bismo mogli oduprijeti?

– Sigurno da jeste. Može se reći da smo prilično sretni što se naše prvo iskustvo sa viralnom pandemijom u zadnjih 100 godina dešava sa virusom koji je relativno blag. Drugi su puno gori od ovoga, recimo ebola, koja je također prešla na čovjeka sa šišmiša, a ima smrtnost od 90 posto. Kada bi se pojavio virus koji ima toliki procenat smrtnosti, a širi se asimptomatično kao SARS-Cov2, bili bismo u puno većim problemima nego sada. Za nadati se da će i vladajuće političke strukture također naučiti kako da pomažu, ili barem ne ometaju procese koji su neophodni da se nosimo sa sljedećom pandemijom, ne ako, nego kada se desi.

• Dok se u mnogim zemljama vrši vakcinacija, u BiH vakcine nema i ne zna se kad će doći. Kakve bi mogle biti posljedice toga?

– Čini se da se nesposobnost naših vladajućih struktura ovdje pokazuje u svoj svojoj raskoši. Od sumnjivih tendera nabavke zaštitne opreme i medicinskih uređaja, do neodlučnosti oko donošenja mjera i komunikaciji odluka vezanih za pandemiju, naše vlasti čine sve da narod iz ove pandemije izađe sa najgorim mogućim ishodom. Stvarno je žalosno da se u skoro svim zemljama koje nas okružuju proces vakcinacije već odvija, dok se kod nas čeka da nam neko udijeli sadaku i pošalje visak vakcina koje im ne trebaju. Po onome sto vidim iz medija, vakcine bi trebale stići tek u proljeće i za nadati se da će neko sa mnogobrojnih nivoa vlasti uzeti odgovornost u svoje ruke i krenuti sa nabavkom vakcina što je prije moguće, jer će se desiti situacija da će Bosna i Hercegovina ostati nevakcinisani rezervat, okružen drzavama koje su stavile pandemiju iza sebe i vratile se koliko-toliko normalnom životu.

Muamer Tanović (AJB)