Kliker.info

Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti u BiH, u intervjuu za portal BUKA govori o pravima radnika, protestima koje organizuju, neradnoj nedjelji, te o tome šta treba uraditi da bi se poboljšao položaj radnika u BiH.

Kako radnici iz Vašeg sindikata dočekuju praznik rada, da li se poboljšao status radnika u ovom sektoru?

Situacija i stanje na terenu u sektoru značajno su bolji iz godine u godinu. Nedavno je velika većina tržnih centara bila zatvorena za islamski praznik, već imamo najave da će veliki broj trgovačkih radnji biti zatvoren i za 1. maj, što je zaista značajan napredak, posebno kad se uzme u obzir da ne postoji niti jedno zakonsko rješenje koje bi ovo osiguralo, nego su ove odluke, sasvim sigurno, rezultat višegodišnjih nastojanja STBiH. Plaće također rastu, ali to je još uvijek nedovoljno, ponovo zbog toga što ne postoje sistemska rješenja. Pred ovim sektorom je još puno rada na uređenju i poboljšanju i uslova rada i primanja. Potrebno je osigurati da svijetli primjeri ne budu izuzeci nego pravilo, ali niko ne može poreći da rezultata i te kako ima i da je STBiH konačno počeo ubirati plodove svog zaista dugogodišnjeg upornog rada.

Povodom 1. maja organizujete proteste, koje su Vaše glavne poruke?

Glavni cilj ove prvomajske akcije je poslati poruku vlastima na svim nivoima da radnici više ne mogu da trpe stanje u kojem su oni i njihova prava taoci beskrajno dugog i apsurdnog perioda formiranja vlasti. Dok se dijele fotelje i blokiraju procesi, radnicima dolaze na naplatu rate kredita, računi su im sve veći, troškovi enormno visoki, a primanja ista. Radnici konačno moraju doći na red, a to je i naša osnovna poruka.

Šta bi se trebalo uraditi da se status radnika i radnica ovog sektora poboljša?

Ono što STBiH traži je vraćanje u proceduru izmjena Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH, kojima će se rad u dane praznika konačno sistemski riješiti i svi radnici ce biti slobodni za praznike. Takođe, pod hitno treba usvojiti set zakona čiji je konačni cilj značajno i hitno povećanje minimalne, ali i svih drugih plaća u realnom sektoru. Nadalje, mi u STBiH smo jako frustrirani činjenicom da je na sceni evidentna diskriminacija i segregacija radnika koji imaju različite plaće i druga primanja, za isti rad kod istog poslodavca, ali u različitim bh. entitetima. Ne tražimo mijenjanje Ustava, niti takozvani prenos nadležnosti i slične termine koje slušamo kroz medije. Ono što mi tražimo je jednak minimalni standard u primanjima i pravima za sve radnike. Ima, naravno, još mnogo toga što treba popravljati, ali ovo je ono što je prioritet svih prioriteta.

Kako vidite budućnost ovog sektora, da li će radnici otići odavde “trbuhom za kruhom” kao što mnogi već i odlaze?

Odlazak radnika iz ovog sektora je već evidentan. Po mom mišljenju, naša budućnost je već počela i ja se nadam da su i poslodavci svjesni te činjenice, a ono što vidim jeste da i sami traže rješenja da zaustave odlazak radne snage. Jedini kojima to, ili još nije jasno, ili ih jednostavno nije briga, jesu političari, koji su ponovo radnike i njihove interese stavili na “stand by” dok ne osiguraju svoje lične interese. Bojim se da će nas njihova nebriga o nama, odnosno briga o sebi samima, konačno lišiti svake šanse za opstanak i ostanak u BiH za mnogo veći broj ljudi nego što je to bilo dosad.

Da li ste za neradnu nedjelju i zašto je ona važna?

Mislim da je sazrelo vrijeme i za takvu odluku. Ona je donesena u mnogim općinama širom BiH i to se pokazalo kao jako dobar potez. Neradna nedelja je važna da radnici  i radnice mogu planirati svoj sedmični odmor i to u vrijeme kada su slobodna i njihova djeca, što sada nije slučaj. Mislim da je briga o porodici kao temelju društva konačno postala tema i pitanje koje zahtijeva odgovor upravo u cilju zaustavljanja masovnog odlaska čitavih porodica iz BiH.

Kakav je generalno položaj radnika i radnica u našoj zemlji?

U poređenju sa prethodnim godinama, znatno bolji, ali još uvijek katastrofalno loš u odnosu na ono kakav bi morao biti. Ali nama u BiH nikad ništa ne pada sa neba. Svaka borba je dugotrajna i zahtijeva veliki trud i napore. Radnici moraju, prije svega, početi vjerovati da može biti bolje. A onda, naravno da i oni sami moraju dati sve od sebe da se to bolje i desi. Niko drugi se neće izboriti za naša prava osim nas samih, ali, nažalost, velika većina radnika još uvijek misli da je to nečija tuđa zadaća, a to je recept za neuspjeh. Jedan od naših zadataka jeste upravo boriti se i protiv takvih nekonstruktivnih i čak destruktivnih stavova.

Da li ste zadovoljni odnosom političara prema radnicima u ovom sektoru?

Ne! Razlog zbog kojeg smo odlučili da ovaj 1. maj obilježimo šaljući jasnu poruku upravo političarima jasno govori šta mislimo o njihovom odnosu prema radnicima. Postoje, naravno, pojedinci koji zaista nastoje neke stvari pokrenuti sa mrtve tačke, ali, generalno, zaista ne postoji jasno političko opredjeljenje ni kod jedne političke partije koje bi radnika i njegova prava stavilo na prvo mjesto. A to je žalosno i pogubno za bh. društvo. Hoće li se to i kada promijeniti, mi se upravo i pitamo ovog 1 maja.

Maja Isović-Dobrijević (Buka)