Kliker.info

U Stocu je održana još jedna kulturna manifestacija “Slovo Gorčina”, čija tradicija seže u 1971. godinu i održava se u čast i spomen velikom bh. pjesniku Maku Dizdaru (1917. – 1971.). Ove godine uz znatno manja financijska sredstva, pa je i time opseg programa znatno manji u odnosu na prošlu, ali ono od čega organizatori ne odustaju jest – kvaliteta programa, i to je ono zbog čega ima smisla sve to i raditi. I to i, naravno, nagrada mladim pjesnicima, pa bez obzira što je novčani iznos nagrade umanjen, ono što je poticaj i nagrada pjesnicima je objavljivanje njihove prve knjige poezije, ulazak u svijet književnosti. Ove godine prijavio se nikad manji broj autora, kaže Edim Šator, predsjednik Upravnog odbora manifestacije “Slovo Gorčina” – na natječaj je pristiglo 10 rukopisa, a žiri je odlučio da prvu nagradu dodijeli Aniti Pajević iz Mostara. Drugu nagradu osvojio je Adem Garić, a treću Enesa Mahmić.

Ovogodišnji gost pjesnik, koji je i uručio nagradu “Mak Dizdar” mladoj pjesnikinji za prvi neobjavljeni rukopis, bio je Marko Vešović, pisac i profesor iz Sarajeva. Pravi sugovornik da se progovori o odnosu prema kulturi nekada i danas. Zanimljivo, ovo mu je bio prvi dolazak u Stolac. Prolazio je prije, ali sad je ustvari prvi put došao – da vidi Stolac i da Stolac vidi njega, kaže, a grad je predivan.

“Mogu misliti kakav je bio prije rata… Zašto me ovaj Stolac odmah ‘uhvatio’… Zbog toga što je sve blizu. Imaš osjećaj da možeš dohvatiti bilo koju zgradu”, kaže Vešović.

Sve, samo mi pare ne diraj!

Važno je da ova manifestacija postoji, kaže Vešović, da se tradicija održala, što ima veliko značenje, ali na cijelom području bivše Jugoslavije sve više se njeguje manifestacijski oblik kulture.

“A kultura se živi, a ne manifestira”, kaže. Danas je vlasti najvažnije imati neke prigodne, manifestacijske oblike kulture, a najvažnije je da se kultura živi. Ima toga danas, kaže, ali u pojedincima.

“Nervira me što se većina oblika kulture svela na manifestacijsku”. No, pitamo ga, koliko danas u BiH, za razliku od te manifestacijske, ima žive kulture?

“Prije rata vlast nije zanimala kultura, ali bilo je nešto što se zove sistemsko ulaganje, postojali su SIZ-ovi kulture, izdavačke kuče poput ‘Veselina Masleše’…, dakle, ne vjerujem da su se komunisti zanimali za kulturu, ali su znali da je to potrebno ako neka država hoće da bude država. Danas baš briga za svakog – možeš napisati o kome god hoćeš bilo što, samo mu ne diraj pare! To je suština”. Na Radimlji je, uz dodjelu nagrade “Mak Dizdar” Aniti Pajević, održan i recital poezije ovogodišnjeg gosta-pjesnika Vešovića, koji je u subotu u Šarića kući održao i čas poezije. Ono što će u sjećanju svakog mladog pjesnika sigurno ostati jest mjesto i vrijeme kad je dobio priliku prvi se put predstaviti javnosti svojom knjigom poezije. To je ustvari primjer kako se kultura živi. Tu priliku mladim pjesnicima pruža upravo “Slovo Gorčina”, a ovogodišnja dobitnica nagrade Anita Pajević, magistrica hrvatskog jezika i književnosti iz Mostara, kaže da joj je čast dobiti nagradu “Mak Dizdar”.

Čast mi je dobiti ovu nagradu

“Drago mi je što je to baš u Stocu jer imam jednu lijepu tradiciju dolazaka ovdje, jako puno prijatelja i dragih ljudi, tako da se taj momenat nekako podudario s objavljivanjem zbirke”, kaže Pajević. Pet dana prije završetka natječaja imala je spremljenu zbirku poezije, tako da je sve ispalo spontano.

“Kad sam završila knjigu, bio je to jedini natječaj na ovim prostorima. Odlučila sam prihvatiti priliku i okušati se, pa što bude bude. Završilo je sjajno”, kaže Pajević. Zbirka  ima netipičan koncept, prilično neobičan – autorica kaže kako je riječ o spoju glazbe i filma, kao i drugih različitih medija. Cijeli naglasak zbirke je na ‘noisu’ – buci, kaže. Mak Dizdar je pjesnik kojeg je čitala još u osnovnoj školi i jako je zadovoljna što je dobila nagradu koja nosi baš njegovo ime, što se nastavlja na tradiciju, ali ju i dekonstruira, što je i Mak radio, svojim jezikom, eksperimentima…

“Ova nagrada je itekako značajna jer je poticaj – predstavlja i lokalni i autorski angažman, stimulira rad mladih ljudi, što danas rijetko radi. Mladi danas nemaju priliku izići sa svojim radovima u javnost, tako da ova nagrada itekako predstavlja dodatnu motivaciju i angažman i na području kulture i eksperimentiranja u umjetnosti”, kaže Pajević. Onaj koji svake godine svojim angažmanom, entuzijazmom i zalaganjem dokazuje kako se kultura živi jest Edim Šator, predsjednik Upravnog odbora manifestacije “Slovo Gorčina”, jer najbolje zna kako se, uz koju muku i napore, manifestacija organizira. Sreća je, kaže Šator, što surađuju s ljudima koji razumiju u kakvoj je situaciji kultura u našoj zemlji i koji im svake godine izlaze ususret. Sredstva se za ovu godinu (obećana) još očekuju. A što se tiče prijava mladih autora – nikad manji broj zbirki pristiglih na natječaj – Šator pretpostavlja da je razlog umanjen financijski iznos nagrade, a on je jednostavno u skladu s financijskim mogućnostima.

“Ono što me iznenadilo je to da su pojedinci koji nisu aplicirali na natječaj u prvi plan stavljali financijsku nagradu. Međutim, ljudi gube iz vida veoma važnu činjenicu – da se nagrađenom, osim financijske nagrade, tiska zbirka, ta mu se ista zbirka promovira, otvaraju mu se vrata književnog svijeta u koji bi samostalno i samoinicijativno teško ušao. Mislim da mnogi mladi autori pomalo gube iz vida te stvari, a da ne govorimo o tome da su nagradu ‘Mak Dizdar’ dobili svi značajniji pjesnici. Od ljudi koji su tu nagradu dobili možete sastaviti antologiju nekadašnje južnoslavenske književnosti”, kaže Šator. Ustvari, financijski dio nagrade tu je najmanje važan. Jednako kao što svi entuzijasti na čijim naporima i ‘leđima’ kultura u BiH danas počiva, znaju da nema novca kojim se njihov trud može platiti. Taj novac odlazi na neka druga mjesta i u neke druge džepove.

Humanizam i mi

Na pitanje koliko danas živimo Makov humanizam, Vešović odgovara – nikoliko.

“Mislim da ne treba nitko živjeti ničiji humanizam, pogotovo ne Makov, zato što je to floskula, što je to laž. Zašto bi netko živio nečiji humanizam? To bi značilo da neki pjesnik želi da netko živi njegov humanizam, to znači da bi zahtijevali da budu svi kao oni, a to nije u redu. Uvijek citiram i drago mi je da mogu citirati jednog velikog ruskog pjesnika koji je rekao ‘Stihovi nikad nisu dokazivali ništa osim veći ili manji dar pjesnikov’”, kaže Vešović, uz napomenu – dobro je čitati Maka.

Iz programa “Slova Gorčina”

U subotu ujutro u Šarića kući upriličena je promocija zbornika radova “Slovo o A. Šantiću, A. B. Šimiću i Z. Džumhuru”. To je zbornik radova sa skupa koji je održan prošle godine u organizaciji Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu i Slova Gorčina. Zbornik je prije nekolika dana izašao iz tiska prvenstveno zahvaljujući sredstvima Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke. Subotu večer je svojim autentičnim izvedbama uljepšao mostarski glazbenik Sanel Marić Mara. U nedjelju ujutro, sada već i tradicionalno u Makovoj hiži, upriličeno je poetsko jutro s mladim pjesnikom, odnosno promocija zbirke pjesama Velide Zukan koja je prošle godine dobila nagradu “Mak Dizdar”. Održano je i predstavljanje Fondacije Nijaz Duraković, a u večernjim satima glumac Ivo Krešić izveo je svoju monodramu “Otirač”. Manifestaciju je svečano otvorila federalna ministrica obrazovanja i nauke Elvira Dilberović, a zatvorena je poetskim maratonom uz sudjelovanje niza pjesnika iz BiH.

Vratiti nekadašnji značaj

Gorčin Dizdar, Makov unuk, i ove je godine bio na otvorenju “Slova Gorčina”, manifestacije koja znači jako puno – to je jedina manifestacija posvećena sjećanju na Maka Dizdara i njegovo djelo, ali i ne samo to, nego uopće na ideju širenja kulture nekada u Jugoslaviji, danas u BiH i dovođenja najznačajnijih ljudi iz područja kulture u Stolac, kaže Gorčin.  Veoma je važno sjećati se Maka, kaže. “Mak u javnosti danas nije prisutan gotovo nikako, pogotovo u Stocu – osim ove biste u gradskom parku, ni jedna ulica se ne zove po njemu iako bi se svi složili da je on možda najznačajnija osoba koja je rođena u ovom gradu”, kaže Dizdar. Zato je, kaže, važno da se ova manifestacija održava, ali i ne samo da se održava, nego i da se razvija i vrati na nivo kakav je nekad imala, a bila je jedna od najznačajnijih manifestacija u regiji.

Andrijana Copf  (Dnevni list)