Kliker.info

U svijet sedme umjetnosti uplovio je kroz eksperimentalne filmove koje je snimao kao šesnaestogodišnjak, a danas iza sebe ima više od 80 ostvarenja, od kojih su mnogi dobili kultni status, što ga je načinilo jednim od najznačajnijih rediteljskih imena bivše Jugoslavije.

A ono što Lordana Zafranovića (70) odvaja od njegovih kolega jeste nevjerovatna hrabrost da progovara jezikom istine o zlu, i cijena koju je platio zbog toga.

Podsjetimo, nakon što je snimio dokumentarni film “Krv i pepeo Jasenovca“ bivši predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, proglasio ga je neprijateljem hrvatskog naroda, a zbog serijala o Titi uslijedile su HDZ-ove prijetnje zbog kojih je morao bježati iz domovine, i već godinama živi u Češkoj.

– To je bila jedna poražavajuća propaganda  i svrstavanje u takozvane prijatelje i neprijatelje Hrvatske. Ja sam bio na ovoj drugoj strani, ni kriv ni dužan, i to traje predugo, do današnjeg dana. Jednostavno se treba to izdržati. Našao sam drugi dom ovdje u  Češkoj gdje pokušavam organizirati sve što ne mogu u Hrvatskoj, u vlastitoj zemlji, mada je ovo drugi jezik, ali nekako me razumiju. Nemam drugog izlaza, moram raditi, moram se realizirati. Vjerujem da bih, da sam te filmove radio bilo gdje u Evropi, imao nešto sličan, ali ne ovako surov odnos. Neke slične teme nisu se otvarale ni u Francuskoj, ni u Češkoj, ni u Mađarskoj, Slovačkoj ni u svim ovim zemljama gdje su bili sateliti Hitlera. Poražavajuće je da ti je nedostupno ono što  najviše voliš, a to ti je tvoj dom, jezik, ono iz  čega si napravljen.

FAKTOR: Uprkos tome, da možete vratiti vrijeme, da li biste opet ponovili ono što je naljutilo hrvatske političare?

ZAFRANOVIĆ: Sasvim sigurno da bih opet sve isto snimio i uradio. Dugo sam se bavio eksperimentalnim filmom i moji prvi filmovi nisu imali nikakve veze sa tzv. politikom, ali kada sam se u jednom momentu našao u logoru Jasenovac, kada sam vidio tu strahotu, rekao sam da film treba staviti u funkciju prikazivanja tog užasa, zato što sam smatrao da je oko nas  slična situacija i da prijeti jedna velika ospasnost da se to ponovi. Nažalost, to se 90-tih godina i ponovilo. Mi pravimo filmove kao neki krik protiv tog zla, a ponekad oni ne uspiju djelovati. Nažalost.

FAKTOR: O emigrantskom životu planirate progovoriti kroz film “Moć ljubavi“, koji je kako kažete dug prema Vašoj sudbini. Sve to upakovat ćete kroz priču o dvojici braće Bosanaca, koji su također emigranti. U kojoj je fazi ovaj projekat?

ZAFRANOVIĆ: Film se zove “Moć ljubavi“ jer su u jedan blagi češki, skoro idiličan život, ta dva Balkanca unijela jednu ogromnu energiju, posebno u to mjesto u koje su došli kao emigranti. Tu se radi o moći ljubavi kada se oba brata zaljube u jednu fenomenalnu pjevačicu, odnosno plesačicu, i film je koji meni u ovom trenutku strahovito odgovara. On je dosta realan, nije skup i dešava se manje više sve na jednom mjestu ovdje u južnoj Češkoj. Početkom godine imamo sastanke  koji bi mogli da dovedu do toga da ove godine u maju dođe do realizacije. Kada su u pitanju glumci, bit će miješana ekipa. Jednu od glavnih uloga, starijeg brata, igrat će veliki češki glumac, a mlađeg će igrati neko od naših glumaca. Plesačicu i pjevačicu će igrati Ruskinja. Ostatak ekipe bit će iz Češke.

FAKTOR: Još jednu priču s akcentom na BiH trebali ste realizirati kroz film “Sarajevska princeza“, odnosno, plan je bio da istoimenu knjigu Ede Jaganjca pretočite na filmsko platno. Jeste li krenuli u realizaciju? Hoćete li u filmu zadržati jačinu govora doktora koji se ne ustručava krivce za pale bosanske žrtve nazvati pravim imenima?

ZAFRANOVIĆ: Sasvim sigurno, zato me je to i zainteresiralo. Ta knjiga može da bude zaista  jedan snažan iskaz jedne istine, jer je malo filmova tu istinu izgovorilo, a mnogo se njih snimilo o Sarajevu i o ratu. Posebno su snimali strani ljudi, strane koprodukcije, tako da je vrlo malo istine. Nema pravih karaktera. U fazi smo pisanja scenarija, za što nam treba finansijska potpora, jer podrazumijeva sastanke sa autorima, terene, sve ono dakle što je potrebno da bi on bio što istinitiji. Sad je to faza koja se zove istraživanje i pretvaranje književnog djela u filmski jezik.

FAKTOR: Koliko je bitno danas govoriti o ratnim iskustvima i velikim tragedijama kada smo svjedoci novih stradanja i činjenice da svijet sva zlodjela uporno trpa pod tepih, ili ih ignoriše?

ZAFRANOVIĆ: Znate koliko je samo američkih filmova snimljeno o Drugom svjetskom ratu, ili o logorima smrti. To su neiscrpne teme i barem kada sam ja u pitanju, a i moji saradnici, mi o tome govorimo zbog vremena u kojem živimo, iz razloga da se to ne ponovi, zato što smo na jednom trusnom području gdje zapravo ništa nije riješeno. Posljednji rat ništa nije riješio, i ja se strahovito bojim da ne pukne ponovo kada nekome to izvana bude trebalo. Jer, to je područje koje je uglavnom organizirano prema nacionalnosti i prema vjeri, tako da vrlo jednostavno može da se sruši, jer ništa nije riješeno. Propaganda za ovih 25 godina učinila je tako jednu situaciju mržnje. Sve podjele su napravljene iznutra zbog čega me strah da se ne desi nešto mnogo gore nego što je bilo prije 20 godina.

FAKTOR: Konstatirali ste da je još uvijek zastupljena mržnja i podijeljenost koje su nas nekoć dovele do ratnih stradanja. Hoće li u zemljama bivše Jugoslavije ikada doći bolja vremena?

ZAFRANOVIĆ: Živim već 25 godina u Evropi i meni je vrlo logično da kada budu sve te zemlje bivše Jugoslavije u Evropskoj uniji, a idu prema tome, da će se otvoriti prostor po nekoj logici jezika, koji nije samo sredstvo sporazumijevanja, već je puno više, da se ponovo nađu u jednoj zajednici. Naravno da sve to mora da prođe jednu katarzu, a nje se ja malo bojim. Ona nije dovršena. Ovaj rat posljednji nije dovršen kao što nije bio ni onaj 1945. godine, zbog kojeg se desio užas iz 1992. Kada bi se ta katarza prije Evrope mogla desiti na miran način, ali daj Bože. Bojim se da do toga neće doći, ali eto, može biti da se varam.

FAKTOR: Ovih dana svjedočimo i sve češčim terorističkim napadima. Mislite da je ISIL kreacija velikih sila da šire strah kako bi ojačali vladavinu i ekonomsku stabilnost, ili vjerujete u ono što nam zvaničnici svjetski plasiraju putem medija?

ZAFRANOVIĆ: Sasvim sigurno je da postoji neka nadvlada koja računa trideset godina unaprijed šta će biti sa planetom i sa svim ostalim. Sigurno postoje određena mjesta koja su u tim laboratorijima određena za eksperimente. Ja sam sasvim uvjeren bio i da je bivša Jugoslavija bila određeni eksperiment. Organiziraju se određeni ratovi da bi se zauzela određena područja, i sve što treba za razvoj određene civilizacije koja buja.

Film “Karuzo“ u pripremi

FAKTOR: Kako napreduje priča oko filma “Karuzo”. Jeste li uspjeli dogovoriti saradnju sa Dannyjem DeVitom?

ZAFRANOVIĆ: Stupili smo u kontakt sa Dannyjem ovih dana. On sad čita scenarij. Očekujemo da nam početkom godine da odgovor. Ako bude da, bit  će to izvanredno za distribuciju filma i sam film, a ako kaže ne, morat ćemo da pronađemo nekog glumca koji ima neko ime da bi film bio gledan u cijelom  svijetu. Jer, to je velik i dosta skup film, i bez  jednog partnera iz vana koji će nam dati određeni novac, od filma neće biti ništa. Tako da čekamo DeVita koji je apsolutno isti kao i Karuzo o kojem film želim snimiti.

Merima Čustović (Faktor)