Krunidba Draganova : Zašto nema Sokola na grbu Čovića?
Nema tome par mjeseci kako je Goran Vesić, čovjek neodređene funkcije u Beogradu, pred medijima održao povijesni govor za kojeg mi u tom trenutku ni na kraj pameti nije bilo da je povijesni. Tada sam mislio da je govor samo bizaran i glup. Sve do prije neki dan mi nije bilo jasno što je Vesić mislio onim kako se spomenikom Despotu Stefanu srednji vijek vraća u Srbiju. A onda je Dragan Čović organizirao proslavu svog rođendana. Potom su medije preplavile fotografije s proslave na kojima se pojavilo nešto čudnije čak i od samog Milorada Dodika. To čudo veće od Dodika bila je torta kojom je Dragan Čović po prvi put javnosti predstavio svoj novi obiteljski grb. To što je novi nije čudno jer starog niti nema ali čemu, pobogu, u 21. stoljeću izrađivanje obiteljskog grba?
A onda sam se maglovito prisjetio lekcije iz povijesti koja je objašnjavala kako su u srednjevjekovnoj Europi nastale monarhije. I onda mi je postalo jasno što se to tamo u vili Radobolja dogodilo. I još bizarnije, postalo mi je jasno što je Vesić mislio onim da Srbiju vraća u srednji vijek. Ili ono bješe da vraća srednji vijek u Srbiju? Nebitno, suština je ista.
Sada pouzdano možemo ustvrditi da se feudalizam vratio u Europu na mala vrata. Kroz Bosnu i Hercegovinu. Preko vile Radobolja.
To što pred sobom imamo računare ne znači apsolutno ništa. To što je zvanično 21. stoljeće još i manje. Religijske zajednice su dijelom vlasti, svijet je u strahu od nepoznatog virusa, a Dragan Čović, kao najmoćniji baja na ratom osvojenom teritoriju, odlučio se za rođendan počastiti ni manje ni više nego plemićkim grbom.
foto: hercegovina.info
Pametnom je odavno jasno što se sprema a sada je i glup mogao vidjeti da će stvari biti još bizarnije nego što je pametan zamišljao. Da živimo nekakav novi visokotehnološki feudalizam odavno je bistro ali nikome pri zdravom razumu ne bi palo na pamet da će ovdašnji vlastodršci ići toliko daleko da će se uskoro početi proglašavati za plemiće a, napose, i za suverene.
Stvari su postale toliko bizarne da prosto čovjek ne zna kud bi udario. Moram priznati i ovo – stidim se vlastite naivnosti. Eno, nije li Bošnjački dio federacije već postao neka vrsta nasljedne kvaziparlamentarne monarhije?
Da skratimo priču stvari stoje ovako – sin je naslijedio oca koji je pak BiH nekom tamo tipu ostavio u amanet.
Dodiku nije ni na kraj pameti da se proglašava bilo kakvim suverenom. On vlada mudrošću Vladimira Putina. Obojica bi se odavno proglasili kraljevima ali nad tom idejom samo razočarano uzdahnu znajući kako obično završavaju ruski i srpski suvereni. Čemu riskirati. Nije slučajno Dodik pobjegao i sa premijerskog mjesta na nešto sigurnije predsjedničko. Usud je usud, bolje se ne zajebavati, to je Dodiku potvrdio i Vučić bježeći s izvršne premijerske na protokolarnu predsjedničku funkciju.
U Mostaru je nešto mutnija slika jer još ne znamo tko ni kada će naslijediti Dragana na čelu dinastije Hadezečovića. Moguće da će po uzoru na Vatikan dio Federacije kojim vlada HDZ postati izborna monarhija.
Ali čemu onda uplitanje heraldike u cijelu priču?
Što će tu onaj lav i orao i ona nekakva perušina?
Zar je moguće da je rođendan Dragana Čovića bio zapravo njegova krunidba?
S obzirom na križ na grbu možda je Papa Franjo preko zooma krunisao Čovića?
Milorad Dodik je sletio helikopterom na stadion „Bijeli brijeg“ poput Lepe Brene na sofijski „Vasil Levski“. Zašto, pobogu?
Kako Dodik uopće stane u helikopter?
Možda ga nekako rasklope, dobaci mi neki zloban glasić u mojoj glavi.
Otkud još jedan glas u mojoj glavi?
Možda se smak svijeta već dogodio. Možda je krunidbom kralja Dragana Svevišnji odlučio to potvrditi. Stavljanje Milorada Dodika u helikopter je nebeska ujdurma, to je jedino sigurno ako uzmemo u obzir da helikopter leti.
Kakva je ovo nova vrsta ludnice? BiH, odgovara zlobni glasić.
Ima li BiH smisla? Ima besmisla, opet se javlja i ne dozvoljava mi da u miru svisnem što nisam sposoban dokučiti kojeg vraga sve to znači.
Što li je jadna Elizabeta pomislila kad je slika mostarske krunidbe sa sve Dodikom u helikopteru obišla svijet? Mora da je požalila davanje plemićke titule prvo „commoneru“. Vidi sada, eno ih sami sebe krunišu i dodjeljuju si grbove. Naruče lijepo grb od neke riječke kompanije. Ovi uzmu u obzir povijest i podrijetlo obitelji i dodijele im, kako su se to lijepo dosjetili znajući koliko naši plebejci pate za plemstvom, „Grbovnicu“. O, sunce ti jebem!
Za ekipu iz riječke firme cijeli je taj biznis sigurno dobra zajebancija, moram priznati pomalo mi je krivo što meni nije prvom pao na pamet.
Ali znaju li oni kakvi sve manijaci mogu iskoristiti njihovu zajebanciju za dodatno zajebavanje naroda i stavljanje Milorada Dodika u helikopter?
Dodik je, informira me onaj zlobni glasić iz moje glave, nakon svečane krunidbe u šali upitao Čovića zašto se na grbu nije našlo mjesta za magarca?
Što magarca?, znatiželjan je Čović.
Pa da simbolizira narod!?, prasnuvši u smijeh odgovorio je Mile.
Ova ti je dobra!, gušeći se od smijeha uzvratio mu je Čović – Ovom bi se sigurno i Bakir nasmijao!,
Predložio bi tu ideju za grb BiH!, i dalje je nezaustavljiv Dodik.
A onda su ga potajno rasklopili i stavili u helikopter.
Ma on i jeste helikopter, transformer, kužiš!, dobacuje glasić i umre od smijeha.
Ništa vam ja tu ne kužim osim da nas netko žestoko i za naše pare zajebava.
Marko Tomaš (Žurnal)
Komentari