Kliker.info

Piše : Senad Pećanin (BH Dani)

Godina je 1998., mjesto radnje je u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine: članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, Živko Radišić i Ante Jelavić imaju službeni sastanak sa čelnicima američko-turskog konzorcija Bechtel-Enka Charlesom Redmanom i Šarikom Tarom. Nekadašnji osobni izaslanik američkog predsjednika Billa Clintona za Balkan i jedan od vodećih turskih industrijalaca nude Predsjedništvu BiH sklapanje ugovora o izgradnji autoputa kroz Bosnu i Hercegovinu. Prezentiraju ukratko iskustvo, znanje i opremljenost svojih megakompanija na realizaciji sličnih projekata, nude osiguranje najpovoljnijih dugoročnih kredita državi Bosni i Hercegovini za izgradnju autoputa, mogućnost angažmana domaćih preduzeća i zapošljavanja velikog broja bh. radnika te izvanredne prednosti u realizaciji projekta po istome modelu koji se već tada realizira u Hrvatskoj. Izetbegoviću se dopada i ideja i projekt, obraća se Radišiću i Jelaviću pitanjem da li i oni podržavaju Redmanov i Tarin prijedlog. I preostala dva člana Predsjedništva BiH dijele stav s Izetbegovićem. No, sastanku prisustvuje i tadašnji premijer Federacije Bosne i Hercegovine Edhem Bičakčić: uzima riječ i decidan je u stavu da prezentiranu ponudu treba odbaciti. Svi prisutni su iznenađeni, ali premijer Bičakčić je nepokolebljiv. On je protiv kreditnog zaduženja države Bosne i Hercegovine, jer ima partnera, francuski Buik, s kojim je on sve već dogovorio: Buik će izgraditi cjelokupnu trasu autoputa bez ulaganja države Bosne i Hercegovine, a time i bez njenog kreditnog zaduženja, na bazi koncesionog ugovora o korištenju izgrađenog autoputa. Svi prisutni su iznenađeni, opću začuđenost i tišinu prekida Izetbegović obraćajući se Bičakčiću pitanjem da li je siguran da tako može realizirati projekt i da li zna, da li je svjestan, šta bi izgradnja autoputa značila za Bosnu i Hercegovinu. No, Bičakčić je još samouvjereniji i demonstrirajući potpunu sigurnost uvjerava i Izetbegovića i prisutne da je on sve već dogovorio. Neugodnu novonastalu situaciju smirenim glasom prekida vlasnik Enke Šarik Tara: "Ako je tako, onda mi više nemamo o čemu razgovarati. Ja vam želim puni uspjeh u tom projektu. No, moram vam reći sljedeće, a ne bih volio da budem pogrešno shvaćen: dovoljno sam bogat, a imam i dosta iskustva u ovim poslovima – ako s Buikom realizirate ijedan kilometar autoputa po tom modelu, ja ovdje, pred svima vama, obećavam da ću ga pozlatiti."

Nažalost, epilog ove rasprave, koju su mi prepričale dvije osobe prisutne na sastanku, je više nego dobro poznat: preko 300 kilometara izgrađenog savremenog autoputa je i promijenilo lice Hrvatske i integriralo državu, a od obećanog Buikovog autoputa ostao je samo kamen-temeljac koji je pompezno zakopao na Ilidži upravo Bičakčić, kao varljivi dokaz nekim budućim arheolozima da su, što bi rekao Emir Imamović, "u Bosni nekada živjela inteligentna bića".

Prisjećanju na ovu tužnu epizodu natjerao me ponovni pokušaj obmane bh. javnosti od strane lidera SDA Sulejmana Tihića, koji "bičakčićevskom" samouvjerenošću sa stranica Tornjakovog Avaza ponovo brani svoje – po kompetentnosti diletantsko, a po posljedicama zločinačko – rušenje već dogovorenog projekta najvećih stranih investicija u historiji Bosne i Hercegovine. No, na ovome mjestu se više ne namjeravam baviti Tihićevim blokiranjem investicija u elektroenergetski sektor. Pažnju mi puno više privlače stavovi i potezi koje povlači novoimenovani premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović, koji je, poput njegovog prethodnika, čuvenog Nedžada Brankovića, osobni izbor lidera SDA. Naime, skepsa da bi doskorašnji savjetnik direktora Razvojne banke Federacije BiH Ramiza Džaferovića mogao imati vizije različite od SDA-ovskog kriminalno-tajkunskog miljea iz kojeg dolazi, pokazala se potpuno opravdanom. Nakon njegovog nepotrebnog muljanja, zbog kojeg je odloženo potpisivanje stand-by aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom, Mujezinović je nastupio s prijedlogom rješenja za neophodno smanjenje budžetskih rashoda: umjesto prihvatanja Silajdžićevog zahtjeva kresanja astronomskih plaća direktorima javnih preduzeća i ustanova, Mujezinović se odlučio na oduzimanje naknada ratnim vojnim invalidima i dobitnicima najviših ratnih odlikovanja. Čini to unatoč računici da bi smanjenje samo jedne "menadžerske" plaće koju prima njegov doskorašnji šef Džaferović, budžetu Federacije BiH donijelo veću uštedu nego ukidanje čak 85 mjesečnih naknada ratnim vojnim invalidima!

U svom prvom obraćanju poslanicima Federalnog parlamenta, premijer Mujezinović je rekao da on sigurno neće biti član naredne Vlade Federacije. Ova, na prvi pogled dobra vijest, više je razlog za brigu: ne ukazuje li ona na namjeru Mujezinovića da, u kontinuitetu sa svojim prethodnicima, tek obavi nekoliko prljavih poslova za račun tajkunskog lobija (Nihad Imamović, Edin Arslanagić, Fahrudin Radončić, Ramiz Džaferović…) koji ga je i ustoličio? Pojedinima se već odužio: nakon što je kreditom Razvojne banke, a novcem federalnih poreskih obveznika, finansirana realizacija posljednje Radončićeve propale investicije – izgradnje novog poslovnog tornja – od sada će poreski obveznici finansirati i Radončićevu otplatu kredita, kroz zakup čak dva sprata u tornju za navodne potrebe Agencije za promociju stranih investicija notornog direktora Harisa Bašića. Smio bih se kladiti da će jedan od narednih Mujezinovićevih poteza biti odluka o prodaji preostalog vlasništva Federacije u Bosnalijeku – valja nekako zauvijek onemogućiti istragu o višemilionskom kriminalu u ovome Arslanagićevom carstvu. Dok se namire i ostali pokrovitelji Mujezinovićevog imenovanja, eto i kraja njegovog mandata. K'o dlanom o dlan, ili dok kažeš: autoput, investicije u energetiku, Energopetrol, Bosnalijek…

P.S. Vijesti pretiču tragikomedijski igrokaz novog premijera Federacije. Upravo stiže informacija o "genijalnoj ideji" Mujezinovića po kojoj bi građani svojim "milijardama iz madraca" trebalo da finansiraju izgradnju autoputa i investiraju u energetiku. Sjajno, nakon projekta s Bičakčićevim Buikom, dobit ćemo i Mujezinovićevu verziju čuvenog Miloševićevog "Zajma za Srbiju"