Kliker.info

Kad se u nedjelju, 12. oktobra, zatvore birališta i počnu se nazirati pobjednici bosanskohercegovačkih izbora 2014. već sada je izvjesno da među njima ne može biti veselnika koji će, kao visoki funkcioner muslimanske Stranke demokratske akcije nakon pobjede posestrimske SDA-SDS-HDZ koalicije na „prvim slobodnim izborima“ 1990. godine, obećati kako „od ponedjeljka“ nastupa pravna država.Ona u Bosni i Hercegovini nije zaživjela ni 24 godine kasnije.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Štaviše – danas je civilizacijski ideal vladavine prava dalji nego što je to bio prije osam godina kad su u ime „stopostotne BiH“ zaustavljene reforme koje su korak-po-korak vodile ka uspostavi funkcionalnije države: najnoviji izvještaj Evropske komisije o „napretku“ prema evropskim integracijama govori o višegodišnjem upornom nazadovanju.

Sa iskustvom nakon prošlih izbora, 2010. godine, očito je da „jutro (u ponedjeljak) ne može biti pametnije od (nedjeljne) večeri“: tada je trebalo punih 14 mjeseci da se formiraju vlasti, a zatim su spiskane i preostale godine njihovog mandata u raspadima jednih i sklapanju drugih neprirodnih koalicija.

Ako ovoga puta izborni pobjednici budu i efikasniji u uspostavi vlasti, ona će pored teškog nasljeđa izgubljenih godina morati da nosi i teret ograničenog legitimiteta u očima međunarodnih partnera zato što je proistekla iz jednog diskriminatorskog izbornog zakona koji eliminiše iz trke za državne funkcije ne samo „Sejdića i Fincija“, i ne samo Rome i Jevreje, već i Srbe u Federaciji i Bošnjake i Hrvate u Republici Srpskoj.

To su realnosti koje mogu imati dvojako djejstvo uoči nedjeljnih izbora: za jedne – to je razlog da u apatiji izgubljenih godina i ne izlaze na izbore, za druge – motiv više da glasaju jer apstinencija samo pogoduje opstanku na vlasti partija koje su predsjedavale nad nazadovanjem u protekle dvije decenije jer one imaju disciplinovane i zahvalne sljedbenike čiju su lojalnost kupili dajući im poslove u javnim službama i drugim privilegijama koje bi mogli izgubiti ako dođe do promjene vlasti.

Izborna kampanja – koja u zemljama s demokratskim iskustvom i tradicijom ima nezamjenjivu funkciju prezentacije, poređenja, kritike i razjašnjavanja izbornih platformi i obećanja – u bosanskohercegovačkom slučaju bila je parada lažnog predstavljanja. U njoj se najodgovorniji za posvemašnje zaostajanje u protekle dvije decenije predstavljaju kao nosioci i garanti prosperiteta; bivši vjerski vođa, pozivajući se na vlastito prisustvo raspravama na Svjetskom forumu u Davosu, s pretenzijom da podučava javnost i protivkndidate o korupciji minimizira njene razmjere opisujući je kao „plaćanje usluga na koje imate pravo“ a i ne spominjući korupcijske pogodbe višemilionske vrijednosti u privatizaciji, dodjeli javnih poslova i lokacija, i favorizovanju odabranih u nabavkama; danas se kao alternativa kompromitovanoj vlasti nude dojučerašnji miljenici a sada otpadnici od vladajućih partija; a čovjek koji je u poratnim godinama stekao enormno bogatstvo nudi se kao predvodnik borbe protiv nezakonitog bogaćenja i korupcije.
SPECIJAL RSE: Izbori u BiH

U razmjeni međusobnih teških optužbi, naročito među aspirantima za nezvanično „prvog u Bošnjaka“, u kojima su iskopani i video snimci koji navodno upućuju na trag milionima – ako ne i milijardama – dolara islamske solidarnosti koje su završile u krugu stranaka i rodbinski najodabranijih, i nerazjašnjena politička ubistva, i lična imovina političkih protivnika nesrazmjerna njihovim primanjima … nije čudo kad neki analitičari njihovu sudbinu nakon nedjeljnih izbora predviđaju u enormnim krajnostima: ili u Predsjedništvo ili u Zenicu, odnosno – ili u državni vrh ili u državni zatvor.

To nas vraća na temu „pravne države od ponedjeljka“. Perspektive hapšenja nisu, naime, nikakvo pretjerivanje. Pa zar nije već bilo spektakularnih hapšenja predsjednika Federacije, potpredsjednika federalne vlade, direktora državne poreske uprave – da navedemo samo najskorije i najupadljivije. Ali, ona su uglavnom imala dejstvo prolazne senzacije jer u poratnoj Bosni i Hercegovini nikada nije uspostavljena vladavina prava u kojoj policija, tužilaštvo i sudovi rade svako svoj posao bez uplitanja političkih prvaka i njihovih partija.

Izborne pobjednike, već od ponedjeljka ujutru, čeka izazov ispunjavanja izbornih obećanja, ovog puta i pod dodatnim pritiskom nezadovoljstva javnosti, koje je kulminiralo masovnim protestima u februaru ove godine, i pustošenja u proljetnim poplavama, i očekivanja u domaćoj i međunarodnoj javnosti da se – nakon svih izgubljenih godina – Bosna i Hercegovina najzad počne vraćati na put euroatlantskih integracija. To se, takođe, događa u okolnostima znatno drugačijim nego što su bile uoči bilo kojih drugih poratnih izbora.

Tada su se, naime, izbori odvijali i pod sjenkom međunarodnih obećanja ili sankcija a toga sada nema: svijet, u liku aktuelnog Visokog predstavnika Valentina Inzka, poručuje kako sami građani mogu primijeniti „bonske ovlasti“ za smjenjivanje vlasti, a evropske institucije umjesto da prijete bilo kakvim sankcijama ukazuju kako bi ostajanje na istome bilo i vid samokažnjavanja.