Kliker.info

U životu nema uspješnog ostvarenja bez spremnosti na žrtvu, ocijenio je u božićnom intervjuu za “Nezavisne” vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, govoreći o turbulentnom vremenu kojem svjedočimo, putokazima koji mogu osnažiti porodicu i zajednicu, te vratiti i unaprijediti prijašnje vrijednosti.

Kardinal Puljić je u otvorenom razgovoru za “Nezavisne” podijelio i lična sjećanja na odrastanje u rodnoj Banjaluci i ulogu samostana Marija Zvijezda u njegovom životu…

NN: Rođeni ste i odrastali u Banjaluci i trapistički samostan Marija Zvijezda u rodnom gradu adresa je, vjerujem, od posebnog intimnog značaja za Vas… Možete li se prisjetiti tog perioda Vašeg sazrijevanja?

PULJIĆ: Teško je danas pričati o tim vremenima, jer mladima djeluje kao bajka… Dijete sam brojne obitelji i proveo sam vrijeme rasta i zrenja u oskudnim vremenima, no ono što djetetu treba to sam imao – toplo obiteljsko ozračje. Roditelji su imali vremena za nas i svaki dan smo razgovarali, pa je njihovo otvoreno slušanje dječjeg i mladenačkog života nas odgajalo. Posebno je čarobno bilo tokom blagdana, još kada se našla kakva obuća da smo mogli ići u crkvu u jutarnjim satima na zornicu i tako se pripravljati za Božić… Kao djeca smo se znali radovati malim stvarima, jer su te male stvari popraćene ljubavlju, što čini pravu radost, i nije se gledalo u cijenu dara, nego znak koji dar odražava – darovanu ljubav. U samostanu sam posebno doživio molitvu otaca trapista, koju su u koru molili latinskim jezikom, a u crkvi je to mistično odjekivalo. U tom samostanu je živio jedan trapist, o. Anto, kojeg su svi voljeli i poštivali, bez obzira na vjeru. Njegova dobrota je bila poticaj da i ja krenem tim putem. I danas nosim na njega dragu uspomenu. Progoni me osjećaj da je sahranjen u Austriji, te želimo prenijeti njegove zemne ostatke u samostan Mariju Zvijezdu.

NN: S kakvim osjećanjima dočekujete ovaj Božić i kako biste se obratili vjernicima tim povodom?

PULJIĆ: Bez obzira na vrijeme u kojem živimo i kakvo je ono, vjernik se za blagdane priprema posebnim ozračjem. Kroz Došašće vjernici se okupljaju na ranim misama koje zovemo zornice i to je posebno pripremanje kroz molitvu, čestitu ispovijed u kojoj od Boga molimo oproštenje grijeha, a ujedno stvaramo u svom srcu raspoloživost praštanju jedni drugima. Moja je poruka ohrabrenje u toj pripremi, da se jače doživi blagdan Božića, što je u biti susret s Bogom u svom srcu kroz vanjsko slavlje.

NN: Živimo u turbulentnom vremenu, u kojem se ponekad učini da se pomjeraju granice dobra i zla. Kako Vi to komentarišete?

PULJIĆ: Da su vremena turbulentna – tomu smo svi svjedoci, ali granice se ne mijenjaju, jer je uvijek jasno što je to zlo, a što dobro. Samo u javnosti je uvijek zlo glasnije od dobra. Vidimo to po našim medijima, koji više vole pisati i javljati o zlu, a dobro nije zanimljivo. Hvala Bogu da ima dobrih ljudi i dobrih ostvarenja, koja ulijevaju nadu u život.

NN: Zvanični statistički podaci govore da je u BiH prisutna kriza porodičnih vrijednosti, kriza mladalačkog zdravog odgoja. Šta smatrate uzrokom, a šta najizraženijim posljedicama?

PULJIĆ: Ne samo kod nas, nažalost, urušene su naravne obiteljske vrijednosti, a da ne govorimo o moralnim i duhovnim. Što se tiče odgoja djece, to moraju roditelji shvatiti svoju odgovornost da djecu ne odgajaju za uživanje nego za život. Često ponavljam krivu tvrdnju roditelja: “Neću da se moje dijete pati ako sam se ja napatio!” Nema u životu uspješnog ostvarenja bez spremnosti na žrtvu. Mnogo je uzroka, nametnut potrošački mentalitet, utilitaristički i relativistički, roditelji su pažnju stavili na materijalno, a zaboravili da djeca trebaju njihovo srce, sve je manje razgovora, vremena, nasilno se u školi uveo program obrazovanja, a nema odgoja…

NN: Kada govorimo o situaciji u BiH, čini li se i Vama da se napravi korak naprijed, a nekako unazadi i do dva, i u tom političkom rasporedu koraka svi građani obično budu najviše oštećeni? Kako to promijeniti?

PULJIĆ: Imali smo jednopartijski sustav. U ovom vremenu kojeg zovemo tobože demokratsko imamo tripartijski sustav, a menatalitet isti. Najobičniji primjer jest proces zapošljavanja. Potrebno je ozdraviti ovo društvo. Odgojiti za odgovornu savjest. Uspostaviti vladavinu zakona, gdje smo svi jednaki pred zakonom. Uspostaviti sigurnosni sustav, gdje će biti zaštićena osoba u svom dostojanstvu, pravima. Zaštititi i imovinu i otvoriti perspektivu napretka. Ovakvom koruptivnom i kriminalističkom demokracijom neće ići. Pogotovo ako svjetske sile budu vodile “kolo prestiža” preko nas!

NN: Šta je, po Vašem mišljenju, ipak ohrabrujuće u BiH, odnosno šta su najveći resursi za budućnost ove zemlje?

PULJIĆ: U posljednje vrijeme ima sve više mladih koji počinju svojom glavom misliti i tražiti istinske promjene, ne samo političke, nego traže put svog ostvarenja. Sve je više onih koji su osjetili kako, kad ga sve vara, ostaje Bog kao stvarno uporište i izvor snage i nade. Ova zemlja je Bogom dana lijepom prirodom i tolikim resursima, samo da nam je uvezane pametne strukture koje će pomoći da se tim dobrima služimo, a ne da ih uništavamo.

Međugorje nije svetište

NN: Kako gledate na svetište u Međugorju, u kontekstu priznavanja ili nepriznavanja od strane zvanične Crkve?

PULJIĆ: Moram reći da Međugorje nije svetište, već mjesto istinske molitve i pokore. Da bi nešto bilo proglašeno svetištem, to treba službena vlast Crkve da učini. Nikome nije zabranjeno ni na jednom mjestu moliti, posebno gdje se ljudi duhovno osjete jačim, tamo rado i pođu. Tamo se ljudi ispovijedaju i mijenjaju život, što se svakako ne može zanijekati.

NN: Kako ocjenjujete položaj Hrvata, katolika, u BiH?

PULJIĆ: O toj temu sam već toliko puta pričao, te nema koristi. Ni lokalni ni međunarodni odgovorni ne čine da se uspostavi jednakopravnost. Ne volim više o tome govoriti, jer ne želim obeshrabriti i ovo što je ostalo, nego im jamčim da ćemo ustrajati zajednički u borbi za jednaka prava.

Vanja Stevanović (NN)