Kliker.info

Njegove uloge se pamte, njegove monodrame odigrane su bezbroj puta na daskama koje život znače, ali i u najzabitijim dijelovima kako bivše Jugoslavije, tako i Bosne i Hercegovine. I kada je počinjao, jednako kao i danas voli ove krajeve. Znao je reći: Ko ne voli Bosnu, nije moj! Josip Pejaković je glumčina, a oni s boljim pamćenjem sjetit će se da je bio reformista Ante Markovića.

Ovih je dana u bolnici, no pomno prati sve što se zbiva: ovaj Travničanin koji živi u Sarajevu za Oslobođenje govori o značaju proteklih izbora, raduje se što je njegov prijatelj Milorad Dodik dobio priliku da radi za Bosnu i Hercegovinu, ali i objašnjava veličinu izborne pobjede Željka Komšića u utrci za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.

Gospodine Pejakoviću, imate li snage, volje i želje da pratite sve što se dešava nakon Opštih izbora u Bosni i Hercegovini?

– Moram imati. Bez obzira na stanje u kojem se trenutno nalazim, u bolnici sam, ne mogu biti toliko angažiran, ali mogu pratiti sve. Pogotovu ove incidentne situacije poslije rezultata izbora, a izbori su ipak neke stvari pomjerili u nekom pravcu. Da li je to sada bolje ili gore, bliska budućnost će pokazati.

Čini li se i Vama da je u fokusu postizbornih priča, pa i pobuna, pobjeda Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda?

– Pa mora biti. Zbog toga što je Željko Komšić, prije svega, dokazani borac za Bosnu i Hercegovinu. Dakle, čovjek koji se izborio i pobijedio, porazio one koji ne vole Bosnu i Hercegovinu. Njegova djela govore ovo što ja tvrdim. A ovi koji se sada ljute na izborni poraz i demonstriraju, njihovo je demokratsko pravo i, rekao bih, stegovna stranačka odluka. Tu čovjek ne može imati primjedbe. Onaj koji je izgubio ima pravo da se ljuti, još da mu neko oduzima pravo da se ljuti to bi zaista bilo skaradno.

Konstitutivnost i struja

Željko Komšić je osvojio treći mandat i tu je kraj priče. Nema dilema na koji način. U tom čovjeku postoji nešto što možda svi ne vidimo, ali on plijeni svojom odanošću Bosni i Hercegovini i rezultat toga je kakav jest. S druge strane, ovi su ovamo tutori svog vlastitog naroda, koji mu piju krv 20 i kusur godina sa ubjeđenjima da je konstitutivnost naroda najvažnija stvar u životu, a ne da li će Auminij imati struju ili ne. A onda dođu u situaciju da izgube i konstitutivnost i struju. I to bi sve normalno da se sada u to sve nije upetljala i vjera, odnosno crkva.

Javnost je neki dan bila iznenađena izjavom kardinala Vinka Puljića koji je kazao da je “1945. zakon oteo imovinu i uništio sve što je hrvatsko i inteligentno.” Citiram: “Po zakonu smo bili protjerivani i po zakonu je i Hitler došao na vlast”, kazao je Puljić i dodao da je “pitanje kakav je taj zakon pod kojim se oduzimaju prava jednom narodu i želi ga se izbrisati da je tu živio, kao što se to želi Hrvatima u Bosni i Hercegovini.” Šta reći?

– Tragedija je čovjeka koji vodi Katoličku crkvu da se sve manje drži Biblije, a sve više lupeta, truća i govori gluposti o političkim procjenama koje su potpuno paušalne. Argumenti koje je on iznio pred pukom u Žepču povodom 560. obljetnice grada Žepča tim ljudima koji i ne znaju šta im je on govorio, a zato im je i govorio znajući da oni neće znati o čemu on govori, su ipak izašli u javnost. I misleći ljudi u Bosni i Hercegovini na to moraju reagovati. Da li takav čovjek u Bosni i Hercegovinu uopće može predvoditi Katoličku crkvu kad govori takve gluposti!?

Zakon o restituciji nije uzeo pravo samo katolicima, taj zakon je uzeo pravo i Židovima, i Islamskoj vjerskoj zajednici, pravoslavnim, bio je isti za sve. To je zakon koji donosi pobjednik. Njemu ne pada napamet da govori o zakonima koji su u ratu doneseni u Hrvatskoj o oduzimanju vlasničkih prava i stanova i kojekvim pljačkaroškim prtivatizacijama iz čega su proizišli oni tajkuni sa kojima se on šepuri povodom božićnih i uskršnjih blagdana na prijemima.

Nije mu palo napamet da mene pozove, ali mu jako dobro priliči neki čelnik HDZ-a kojeg očekuje sa osmjehom i koji je opljačkao upravo po tim zakonima o kojima ne govori uzoriti monsinjor Puljić. Ja znam da je on naklonjen HDZ-u što je također nedopustivo da se opredjeljuje za političku opciju, ali ajde, neka mu je. Ali poistovjetiti zakon po kojem je došao Hitler i zakon po kojem je Komšić došao na vlast? To ne priliči kardinalu da to govori, jer je to stupidno!

Željko je dokazani antifašista, Hitler fašista! Hitler nije došao po zakonu na vlast, već vojnim udarom. Ovdje su izbori porazili protivnike Željka Komšića i moje protivnike. Željko zna da između nas ne postoji nikakva ograda osim indiga i shvatiće dobro moje poruke. Poručujem mu: Čovječe, osvojio si treći mandat! Uživaj, budi svoj, što si više svoj, bićeš više naš!

Zna li Komšić šta je dobio s trećim mandatom i hoće li uraditi što treba Bosni i Hercegovini?

– U ona dva mandata on nije mogao u onakvoj političkoj situaciji napraviti mnogo više nego što je i napravio. Samo on zna šta je tad napravio. A u ovom mandatu on ima tako superiornu šansu, jer niko od njegovih suradnika, članova Predsjedništva, nema pedigre kao on. On ima “svoj narod” koji demonstrira i pali svijeće po Mostaru. To ova dvojica drugih nemaju. Ima tako puno načina da pokaže svoju superiornost i on će to uraditi, poznajem ga vrlo dobro. On to mora da uradi, ovo je posljednja šansa. Budućnost Željka Komšića je upravo u tome da one koji danas demonstriraju protiv njega u Mostaru ubijedi u narednih nekoliko godina da je on ipak u pravu, a da su oni koji su im kao pijavice pili krv sve ove 23 godine bili protiv njih.

Hoće li Bosna i Hercegovina ovo izdržati, hoće li djeca imati priliku da ostanu ovdje?

– Djeca bi morala znati da je budućnost Bosne i Hercegovine u politici koju vodi Željko Komšić, a ne sve ovo što je retrogradno, što je prevaziđeno, što je zastrajelo, što je nacionalističko. Ne idu djeca zbog toga što je tamo ljepši ili bolji predsjednik vlade, ili član Predsjedništva, već idu u ambijent koji im pruža puno više.

Ovo je šansa. Naravno, ne govorim da će Komšić ovo moći uraditi iz funkcije člana Predsjedništva, ali on je i predsjednik partije koja se zove Demokratska fronta, on će svojim potezima dobiti jako puno ljudi koji će napraviti drugi front, koji će njega zaštititi od ovih loših utjecaja koji dolaze na ovaj ili onaj način.

Da li će politički akteri u BiH prepoznati politiku Željka Komšića, da građanska opcija može pobijedti nacionalističku politiku u ovoj zemlji?

– Priča da je nova urota Bošnjaka protiv Hrvata i da je Željko Komšić njihov eksponent, da je zato najbolji primjer što su Bošnjaci glasali za njega… Pa većina glasova koje on dobio je od tog svjesnog dijela Bosne i Hercegovine koji naravno nije toliko brojan, ali može biti sve brojniji i brojniji. Jer nema više priče o tome ja ću uraditi ovo ili ono, već ‘uradi’, a onda će se komentirati da li je to što si uradio dobro ili nije dobro.

Suština je da je građanska opcija, koja je devastirana i poslije Drugog svjetskog rata, a ponovo doživjela devastaciju u ovom vremenu, gotovo uništena. Intelektualci se boje, puno ljudi razmišlja kao ja, ali to neće nigdje objaviti jer se plaše, plaše se za sebe, za svoju djecu… Ali ako ćemo tako raditi onda ovdje nema nikakvog prosperiteta. A Bosna se nalazi u prelaznom periodu. Ljudi misle da se ništa nije dogodilo na ovim izborima. Na ovim izborima se ipak nešto dogodilo.

Miris Baščaršije

Moglo se dogoditi da i Bećirović prođe u Predsjedništvo BiH i da nam u Predsjedništvu budu socijaldemokrati, ali kao rogovi u vreći. Mislim da je najbolja moguća priča u tome da je moj prijatelj Milorad Dodik, kad kažem prijatelj ne mislim ništa ružno, jer smo mi stranačke kolege od Ante Markovića, poprilično splasnuo. Jer kad čovjek dođe u Sarajevo, a ne dolazi u Sarajevo, ako ništa privuče ga miris Baščaršije ili ono što Sarajevo nosi sa svojim ljudima, srešće neke prijatelje…

Da li će njegov kabinet biti u Istočnom Sarajevu ili na Palama je tehničko pitanje i to je sasvim svejedno, ali će sigurno naći načina da se približi nekim problemima koje Bosna i Hercegovina ima, a to je taj ekonomski razvoj gdje on poprilično vješto manipuliše, osim što manipuliše i s drugom stranom koja mu u izbornom rezultatu treba biti susperiorna.

Opet poruka Željku Komšiću: potrebna je tolerantna ekvidistanca u Predsjedništvu BiH, ne preglasavanje, svjestan je da nema odluke ako sva trojica ne stave paraf, ali opet budi svoj Željko Komšiću, što si više svoj, više ćeš biti naš.

Mimi Đurović-Rukavina(Oslobođenje)