Kliker.info

U utorak popodne gotovo svi veći mediji diljem regije prenijerli su lažnu vijest da je umro osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić. Vijest je krenula s lažnog Twitter profila ministrice iz BiH Bisere Turković, a čini se da je poznato i tko stoji iza nje.

Naime, nakon inicijalne lažne objave o smrti notornog ratnog zločinca na lažnom profilu osvanula je i druga poruka u kojoj stoji da je profil kreirao talijanski novinar Tommasso Debenedetti.

Informacija je u jednom trenutku bila uvrštena i u članak o Alice Munro na engleskoj Wikipediji. Međutim, kako se naknadno ustvrdilo, lažnu je vijest navodno proširio upravo De Benedetti, i inače poznat po objavi lažnih vijesti o smrti poznatih osoba, pisao je tada  naš novinar Vid Barić.

De Benedetti je, naime, otvorio lažni Twitter profil putem kojega je proširio svoj posljednji fake news, a to nije prva smicalica koju je učinio ovaj novinar, učitelj i otac dvoje djece koji je u posljednjim desetljećima prevario niz medijskih kuća i privatnih osoba, ali ne iz puke obijesti, kako bi se moglo pomisliti, već zbog vlastitih ideala.

Prevario i New York Times, Guardian…

I nakon dva desetljeća, nije mu dosta varki i smicalica, na koje su padali i The New York Times, i nekadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, kao i The Guardian, USA Today i još brojni svjetski lideri i organizacije. Neki su od njih, primjerice, hladno prenijeli De Benedettijevu vijest o smrti sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, što je čak izazvalo i promjene na globalnom tržištu nafte. Pored Asada, Debenedetti je svojedobno bio “usmrtio” i J. K. Rowling, Fidela Castra i Cormaca McCarthya.

Osim što je izmišljao smrti, pišući za male, regionalne talijanske novine De Benedetti je izmišljao i intervjue s Joséom Saramagom, Johnom Grishamom, Mariom Vargasom Llosom, kao i s Mihailom Gorbačovom, Chomskim, Dalaj Lamom i papom Benediktom XVI. Intervjui su bili uredno objavljivani na talijanskom jeziku, i prolazilo bi mnogo vremena prije negoli je Debenedetti bio otkrivan.

A njemu je sve to, kako je pojasnio za strane medije – poslanje. Njegova je povijesna zadaća, kako je znao izjavljivati, ukazati na lakovjernost medija koji “u brzini ne znaju što čine”.

– Društvene mreže su najmanje pouzdan izvor informacija na svijetu, ali redakcije im vjeruju, zbog svoje potrebe za brzim djelovanjem. Ja nisam varalica koji želi na laži zaraditi novac.

‘Mediji ništa ne provjeravaju’

Pa ti intervjui su mi se plaćali između 20 i 40 eura. Talijanski mediji nikada ne provjeravaju ništa, pogotovo ako je to o čemu pišu na njihovoj političkoj liniji – naveo je De Benedetti prije nekoliko godina, nakon što je desničarskom talijanskom listu Libero prodao izmišljeni intervju s Philipom Rothom, gdje ovaj, kao, kritizira rad tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame.

De Benedetti je tako svoje laži i prijevare okarakterizirao socijalnim eksperimentom, aktivizmom koji ima razotkriti nekompetentne medije, što je opet pokušao svojim posljednjim štosom s lažnom vijesti o smrti Alice Munro.

U svom eseju “Bilješke o smrti kulture” (2015.), Mario Vargas Llosa okarakterizirao je De Benedettija “herojem civilizacije spektakla”.

(Jutarnji list)