Kliker.info

Prije nekoliko sam u svom javljanju iz Washingtona rekao da bi “Sjedinjene Države mogle izaći u susret HDZ-u, u potrazi za privremenim rješenjem, da bi se nakon izbora u ovoj godini, pokušalo naći trajno rješenje. Kako se došlo do ove situacije?

Piše : Ivica Puljić (AJB)

Ja sam prenio što mi je rečeno iz dva izvora iz State Departmenta. Moji izvori su operativci, nisu na visokim pozicijama. Amerikanci godinama žele rješiti takozvano “hrvatsko pitanje” unutar Bosne i Hercegovine. Još od izbora 2006.godine.

No, nakon odbijanja aprilskog paketa ustavnih promjena, u Parlamentu Bosne i Hercegovine, što je pokušala administracija predsjednika Busha, mlađeg, Sjedinjene Države su Bosnu prepustile Europskoj uniji, a to se nikada ne okonča dobro. Po Bosnu i Hercegovinu, naravno.

U vrijeme Obamine administracije fokus je bio na suzbijanju ruskog utjecaja na zapadnom Balkanu, Cilj je postignut u tadašnjoj Makedoniji i Crnoj Gori, državama koje su bile na ulasku u NATO savez. Bosna nije bila u toj poziciji i jednostavno rečeno “nije došla na red.” Osim što su Miloradu Dodiku nametnute sankcije i to tri dana pred Obamin odlazak iz Bijele kuće.

Gubici sa Trumpom

Onda je došao Donald Trump u čije je doba State Department skoro “očišćen” od prijašnjeg diplomatskog kadra vezanog uz zapadni Balkan. Ostao je samo Matthew Palmer.

Pod Trumpom su Amerikanci izgubili sve što su postigli na suzbijanju ruskog utjecaja na Balkanu, a jedino je pozornost posvećena srpsko-kosovskom dijalogu, kojeg je vodio desničarski raspoložen Richard Grenell, koji je od Trumpa dobio zadaću da postigne vanjskopolitički uspjeh pred predsjedničke izbore 2016.godine. Potpisan je i sporazum u Bijeloj kući, a Trump je lažno tvrdio da je on zaustavio “višestoljeno proljevanje krvi.” Naravno da je sve služilo za domaću uporabu.

U to vrijeme, osim Grenella, desničarske ideje po Europi širi provjeren Trumpov čovjek, Steve Bannon, koji se u traženju nacionalista, desničara i radikalaca našao u društvu predstavnika entiteta Republika Srpska, ali i u društvu Viktora Orbana u Mađarskoj. Uvezani su bili krajnji desničari iz Italije, Francuske, Poljske, Njemačke…

U studenom 2020. godine Trump gubi izbore, u Bijelu kuću dolazi Joe Biden, sve na oduševljenje Bošnjaka, užas Srba i pritajeni optimizam Hrvata. U Sarajevu su mnogi pomislili – evo našeg ratnog prijatelja, sve će se riješiti preko noći. Problem što Amerikanci žele da rješenje pronađu politički lideri iz Bosne i Hercegovine, a ne da ga oni nameću. Ali, kao što dobro znamo, to se do sada nije dogodilo.

Faza pragmatičnosti

Amerikanci su sada u fazi u kojoj žele biti pragmatični, žele okončati ustavnu krizu i nefunkcioniranje entiteta Federacija BiH kao i cijelog državnog aparata. Zato razmišljaju da bi, u ovom trentku, bilo dobro, privremeno, izaći u susret nekim zahtijevima Dragana Čovića (za kojeg jako dobro znaju koliko se vezao uz Dodika i žele to savezništvo prekinuti) da bi cijeli sustav prodisao.

To ne znači da bi se u ovom trenutko išlo na trajno rješenje, nego znači – idemo se pomaknuti, pa ćemo nakon izbora ove godine, probati naći trajno rješenje. I Čović i Izetbegović  su pod americkim pritiskom da se pronadje neki kompromis, zato svjedočimo otopljevanju odnosa Sarajevo-Mostar-Zagreb. Naravno da se sve može okončati drugačije zavisno od daljeg razvoja događaja na terenu.

Kao pragmaticari, Amerikanci su svjesni da je izbor Željka Komšića velika prepreka za hrvatsko-bošnjačko savezništvo i bez obzira što podržavaju građansko društvo u BiH, ne vole to što Komšića biraju Bošnjaci.

Tu nema ničega uperenog protiv Bošnjaka niti svrstava Amerikance uz Hrvate. To je samo njihov pokušaj da se izađe iz dugogodišnjeg blata, da se pokrenu bošnjačko-hrvatski odnosi, da se izolira Milorad Dodik, da se BiH približi Europskoj uniji. Sve ostalo je do lokalnih lidera, a treba znati da nijedan nacionalni čelnik nije po američkoj volji. No, s kim pregovarati? S opozicijom? Razgovara se i s njima, ali oni nemaju vlast.

Svi grijehovi Dragana Čovića

Treba znati i to da su za Washington sve tri vodeće stranke u BiH, desničarske i previše klerikalne, što god te stranke mislile o sebi. Za Dodika znamo da je pod duplim američkim sankcijama i da ide Amerikancima na nerve zbog ljubavi prema Rusiji, odnosno što promovira ruski utjecaj. To je veliki grijeh za Washingon.

To treba znati, u svakom trenutku, i Dragan Čović, koji se opasno približio ruskim idejama i zbog toga riskira da dođe pod američke sankcije. On je od dugogodišnjeg savezništva s SDA, nakon što je Željko Komšić prvi put izabran u Predsjedništvo, postao neprijatelj. Svi znamo da je u to doba Komšić bio proizvod SDP-a, ali SDA je preuzela taj model. Što je rezultat? Visoki stupanj mržnje između dva naroda – Hrvata i Bošnjaka. To je najporazniji učinak politike HDZ-a i SDA. Uz sve grijehove Dragana Čovića, a njih nije malo.

Bakir Izetbegović zna koliko je njegova stranka korumpirana, kao što to zna i Čović. Zna da, kao i Čović, može brzo dobiti američke sankcije. Izetbegović zna da Amerikanci ne vole njegov, gotovo obiteljski, odnos s Erdoganom, da ne vole njegove iranske veze ili njegovu potporu Muslimanskoj braći u Egiptu i drugdje.

Od njega se traži da surađuje, da bude praktičan, da shvati da ne može dobiti sve što hoće zato što su Bošnjaci bili najveće žrtve rata iz 1990-ih godina. Rat je davno okončan. Sarajevo je dobilo najviše međunarodne pomoći. U Sarajevu su amabasadori, humanitarci, razne svjetske organizacije. Sve su to prednosti u odnosu na druge dijelove BiH. I zato od Izetbegovića Amerikanci očekuju više i bolje.

Snaga Power

Sjedinjene Države su prvo probale s razgovorima – Escobar, Palmer, Chollet, Samantha Power – dolaze i prolaze.

Escobar je oštar i izravan, Palmer je mekši i kompromisniji, Cholett je tu da nametne autoritet, a Samantha Power je emotivna, vezana uz Bosnu, ali nemojte da vas to prevari. Ta je žena jako sposobna i zna što radi. Nakon nje dolaze ponovno Palmer i Escobar. Na još jednu rundu razgovora. Ako i to ne upali, onda će sankcije krčiti dalji put američkog angažmana.

I još jednom – Amerikanci su jedino na strani Bosne i Hercegovine i svi mogući naslovi po portalima da su Sjedinjene Države protiv nekog naroda služe samo za daljnje podjele među ljudima, za produbljivanje i jačanje mržnje unutar Bosne i Hercegovine. Ne u interesu zemlje ili pojedinačnih nacionalnih ili društvenih grupacija.