Kliker.info

Ako radnici koji su otišli na Biro budu imali vremena i snage da nas čekaju, mi ćemo ih sve primiti nazad, kaže u intevjuu za Oslobođenje Ismet Mujanović, generalni direktor TMK Krivaja Zavidovići.

Uprava Wiener osiguranja obišla je zgarište i pogone TMK Krivaja, koja je njihov klijent po osnovu osiguranja dijela imovine – objekata i jedne mašinske linije, između ostalog i od požara. Nažalost, sva oprema, zalihe, gotovi proizvodi, kao i prekid rada nisu bili osigurani od ovog rizika…

– Zahvalio bih direktoru Miroslavu Miškoviću i upravi Wiener osiguranja na posjeti i podršci koju su nam dali u vezi sa ovim što očekujemo od osiguranja, jer da nemamo ovaj dio sredstava, mi bismo sigurno bili sada u stečaju. Mi smo na veliku sreću izabrali dobro osiguranje, ali kao i svi drugi privrednici u Bosni, nismo osigurali sve. Jer, to osiguranje košta jednu mašinu, jedno radno mjesto i onda mi privrednici kalkulišemo, je li bolje kupiti mašinu ili platiti osiguranje.

Dvije linije

Nemamo sredstava za oboje. Sve se to svodi na onu englesku poslovicu: “Nemam pare da kupujem jeftine čarape”. To je tačno tako. Međutim, kad se dogodi nešto ovakvo, neka katastrofa, onda nam je svima krivo što nismo platili osiguranje na kompletnu firmu. Ako se ne dogodi, ostane možda prostora za jednog dodatnog uposlenika, za jednu mašinu više. Nama se dogodila ova nesreća i mi od toga sada ne možemo bježati. Sreća nam je pa smo djelimično osigurali. Da smo osigurali sve, ja bih sada mirno spavao. Nismo imali dovoljno sredstava da sve osiguramo… Direktor Mišković je rekao procjenu oko tih sredstava za isplatu (rečeno je da se kalkuliše sa cifrom od 2,5 do pet miliona maraka za isplatu polise osiguranja; op. a.), a mi ćemo izvijestiti javnost koliko smo stvarno dobili novca i reći šta je moguće od tih sredstava uraditi. U ovom momentu ne znamo. Veliki je dijapazon koji je direktor osiguranja izrazio, to jeste njihova rezervacija u odnosu na naš odštetni zahtjev. U svakom slučaju, da nemamo ovo, mi bismo sigurno bili sad na zgarištu koje nema uposlenih.

• Da li znate kolika je tačno šteta nastala u požaru?

– Mi još ne možemo to znati. Nju mora ustanoviti neko stručno lice. Ne mogu napamet reći ona je tolika. Ali, svaki put sam govorio da je šteta 14.000 kvadrata industrijskog prostora, dvije linije. Da sada nabavimo mašine samo za jednu liniju, koštale bi više od dva miliona eura. Kod druge linije je bio dio mašina starih 20, 30 godina i onih novih koje smo sami platili oko 500.000 eura. Kad sve to saberemo i koliko će koštati da se napravi 14.000 kvadrata industrijskog prostora, šteta je zaista velika. A to moramo da uradimo ako hoćemo da zadržimo sve uposlene i vratimo sve koji su radili. To strašno puno košta.

• Šta se proizvodilo na te dvije linije?

– Jedna linija je ona o kojoj stalno pričam. To je linija krupnog panela montažnih kuća. Ova linija je bila jedna od najmodernijih u Evropi. Mi smo je kupili 2012, montirali godinu kasnije i tada počeli raditi. U prošloj godini smo već osjetili plodove tog rada. U ovakvom periodu imali smo više od 30 posto rasta naše prodaje 2014. u odnosu na godinu ranije. Znači, praktično nam se otvaralo tržište i mislili smo da će ova godina biti još bolja, a godine koje dolaze će donositi novi rast proizvodnje. To je jedna linija koju ćemo nastojati po svaku cijenu i što je moguće prije obnoviti. Druga linija je linija za proizvodnju heraklit-ploča. To je vrlo stara tehnologija.

Nekada su se u Krivaji isključivo pravile kuće od heraklita. Imali smo italijanskog partnera koji je kupovao 80 posto naših proizvoda. Zajedno smo učestvovali u rekonstrukciji te stare linije i taman kad smo je doveli do samog kraja, desio se ovaj požar. Eto, to je tako. Nadamo se da ćemo imati snage da obnovimo i to. Ali, ne odmah. Prioritet je ona linija krupnog panela montažnih kuća. Kada bi me neko pitao da li mogu garantovati da će se obnoviti i ta druga linija za proizvodnju heraklit-ploča, odgovorio bih da ne mogu. Za prvu liniju mogu sigurno, za drugu ne… Zbog čega nam je još važno da obnovimo liniju krupnog panela? Zato što je preostali dio tvornice koji nije izgorio direktno vezan za kuću. Radimo izvanrednu stolariju. Oko 80 posto ugrađujemo u naše kuće, a 20 posto prodajemo na slobodnom tržištu. Radimo lijepljeno drvo. To su oni veliki nosači. Oni nam u kućama trebaju i kao prenosnici. I tu je odnos možda 50 – 50 posto. Imamo posebne mašine za izradu krovne konstrukcije. I to je direktno vezano za montažne kuće.

• Šta je sa radnicima? Dvadesetorica su poslata na Biro, slijedi li otpuštanje još 30 radnika?

– Kao što ste i bili obaviješteni, bili smo primorani zbog cjelokupne situacije da od naših 186 radnika, pošaljemo na Biro njih 20. Dali smo im mogućnost da nakon što se prijave na Biro dobijaju naknade, neko četiri, neko deset mjeseci. To su ljudi koji neće praktično ostati na ulici. Potrudićemo se da sredstva što je moguće prije, pogotovo ako ih dobijemo brzo, kao što je direktor Wiener osiguranja rekao, uložimo u pokretanje proizvodnje i nadam se zadržimo sve radnike, ali i vratimo tih 20. Ako se to ne bude događalo ovom dinamikom kojom pričam, ako sredstva od osiguranja ne dobijemo u skorom vremenu, ako ne budemo imali dovoljno snage sami da dignemo proizvodnju, bit ćete obaviješteni o svemu što ćemo tada činiti. Nadam se da neće doći do toga. U našem planu je bilo da u narednom periodu pošaljemo još 30 ljudi na to neko čekanje. Mi smo poslali ljude koji su nama trebali. Nismo ih imali viška. Naprotiv, imali smo potrebu da zapošljavamo još radnika. U ovom momentu, kad mi ovo restrukturiramo i počnemo raditi, očekujemo da će brzo prilivom ovih sredstava i našim aktivnostima koje smo pokrenuli osjetiti potrebu za još radnika.

Definitivna odluka

U Švedskoj imamo razgovore sa proizvođačima mašina. Vjerovatno ćemo dio opreme naručiti odmah od ovih sredstava. Ono drugo ćemo vremenom, kako nas budu pratile banke. Kad bismo imali sve te pare ovog trenutka, nama bi trebalo šest do deset mjeseci da to napravimo da bi bilo upotrebljivo. Mene su vaše kolege često pitale, zašto ide tih 20 ljudi? Pa, na ovih 14.000 kvadrata koji su izgorjeli su radili ljudi. Odjednom su ostali bez mjesta da rade. Nemaju na čemu da rade. Odluka nas vlasnika je definitivna – mi ćemo sve obnoviti. Koliko vremena nam treba i hoćemo li imati kakvu pomoć – vidjet ćemo. Ako budemo imali neku pomoć, bit ćemo brzi, ako ne, to će ići sporije. Ako ovi koji su otišli na Biro budu imali vremena, budu imali snage da nas čekaju, mi ćemo ih sve primiti nazad.

• Isključujete li mogućnost namjerne paljevine?

– Isključujem. Na osnovu snimaka koje smo imali ovdje, mi laici smo vidjeli odakle je krenuo požar. Vidjeli smo da se u to vrijeme niko nije kretao u blizini. Mi smo tog petka nakon završetka prve smjene u 15 sati otišli kući. Požar je bio iza ponoći. A niko se nije kretao u prostoriji u kojoj je izbio požar. Imamo i pregled kretanja radnika prije toga. To su sve bili naši radnici. Ne vjerujem da bi neko od naših radnika učinio nešto takvo sebi i svojim kolegama. Tako da mislim da će konačna odluka stručnjaka koji su bili ovdje biti da je to neki vid samozapaljenja.

• Bilo je obećanja različitih nivoa vlasti da će pomoći nakon požara i ugrožavanja 186 radnih mjesta. Kako ništa od toga nije realizovano, da li ste razočarani?

– Nisam razočaran zato što znamo kako funkcioniše vlast. Znamo da nemaju sredstava koja mogu odmah dati. Znamo i da je kod vlasti prisutan još jedan problem, za koji mislim da se neće gledati tako, a to je da privatni sektor i vlast nisu baš kompatibilni. U ovom slučaju dogodila se šteta velikih razmjera. I zbog toga je vlast rekla da će pokušati da pomogne koliko god je to moguće, da učestvuje u tome. Hoće li toga biti ili neće vidjećemo. Zasad nemamo nikakvih signala.

Mirza Dajić (Oslobođenje)