Kliker.info

Uz talent i želju sve se može, a ako nemaš uvjeta, stvori ih sam, riječi su kojim smo otvorili zanimljiv razgovor s našim proslavljenim slikarom Ismarom Mujezinovićem (73), koji u Sloveniji trenutno snima svoj drugi dugometražni igrani film “Ajvar”, i to bez ijedne predviđene marke. Kako kaže, „nešto se ipak potroši usput, ali ne više od uobičajenog troška u kafani”.
On je autor cijelog projekta – reditelj, scenarista, direktor fotografije, scenski radnik, kostimograf, montažer te autor muzike i špica, ali i glumac po potrebi, jer Mujezinović ne želi biti žrtva vremena u kojem su kultura i umjetnost potcijenjeni, „komercijalno ucijenjeni”.

Angažirani projekt

– Dogurao sam do 70 minuta. Imam da snimim još nekih 20 scena i bojim se da ću otići predugo, iako sam računao da ovog puta napravim film od 90 minuta. Imam malo problema. Jedna glumica je dobila posao na nekoj seriji, a druga je u drugom stanju, pa sam morao mijenjati scenarij i snimati neke scene bez jedne glumice. Naknadno ću je snimiti i umontirati u film kada završi svoje obaveze. Zapravo, kada radite bez novca, sve se usput mijenja, scenarij, glumci, scenografija, zavisno od poteškoća na koje nailazite ili ideja koje vam se nenadano pojave. Moji glumci nisu profesionalci, ali su entuzijasti i dobro se razumijemo, jer smo na više filmove već sarađivali. Računam da ću do januara sljedeće godine završiti film, budući da uporedo montiram, radim obradu slike i tona, pa nemam tih postprodukcijskih problema – ispričao nam je Mujezinović.

Film će govoriti o problemima koji tište umjetnike individualce, ljude koji su u ovom sistemu malo odbačeni, a premijera je planirana za proljeće 2015. godine.

– Kroz film kritiziram društvo, a u isto vrijeme neki usputni problemi me inspiriraju za nadgradnju osnovne fabule. Kod mene je scenarij otvorena knjiga u koju uporedo upisujem, dopisujem tekuće događaje, sve u okviru osnovne ideje. Dakle, riječ je o još jednom društveno angažiranom projektu, kojim želim prenijeti svoje mišljenje. Funkcija umjetnika je da se nametne okolini, a ja sam se već vremenom zamorio od nametanja kvalitetom rada, a nisam pristao na sistem gdje je promocija prioritet u prihvatanju djela. Još poštujem kvalitet mimo populističke afirmacije i tako ostvarujem neku svoju duhovnu autonomiju, mir. Ne nervira me kada vidim šta se sve smatra kvalitetom. I to je neki problem koji obrađujem i u filmu, ali i u romanima. To je ono što mene dira najviše – pojasnio je ovaj svestrani autor.

Završio je i novi CD s 11 pjesama, za koje potpisuje tekst, muziku, ali i vokal.

– Aranžmane za muziku i instrumentalu uradio mi je Irhan Šehović, tako da je to, kao i glumci, dio kolektivnog rada. Prestar sam da bih naučio i dobro svirati… To mi je muzika za film, jer kada uzmete tuđu muziku, ulazite u autorska prava, pa vas tu odmah dočekaju troškovi i problemi. Uglavnom, skoro sve radim sam, pripremim scenu, poslije sve pospremim i to nije slučajno, nije sve zbog nedostatka novca, jednostavno, teže funkcioniram u zajednici. Najbolje se slažem sam sa sobom – istakao je kroz smijeh naš sagovornik.

Mijenjaju se interesi

Interesi ovog slikara se mijenjaju. Jedno vrijeme je pisao i napisao četiri romana i jednu knjigu. Kada mu je to dosadilo, počeo je snimati filmove, pa je, osim dugometražnih igranih, snimio i pet kratkih.

– Šta ću poslije raditi, nemam pojma. Sve zavisi od toga šta će me zanimati. Najviše me inspirira konkurencija. Kada vidim da neko drugi nešto dobro radi, to me motivira ne bih li ja isto tako dobro radio. Tuđa priznanja me ne motiviraju, samo rezultat, djelo! Kad na tom planu nemam konkurencije, onda sam izgubljen čovjek – povjerio nam se Mujezinović.

Umjetnici su hazarderi, a izložba rulet

– Kako su moje slike uglavnom velikih formata, cirka 3×2 metra, slikam uglavnom u svom ateljeu u Istri i Sarajevu. U Ljubljani nemam radni prostor , pa tamo slikam samo male formate. Ali sve to mnogo košta, jer se svaka izložba priprema četiri ili pet godina. A valja živjeti u tom periodu. Opet, postavlja se pitanje hoćete li uopće prodati sliku. Mi, likovni umjetnici, uvijek smo bili hazarderi, a svaka izložba je rulet – istakao je Mujezinović.

M. Čustović (Avaz)