Kliker.info

Možda je neko očekivao masovni iznenadni napad zorom na ruska uporišta, no dugo čekana ukrajinska kontraofanziva počela je tiho, udarima na određene tačke neprijateljske odbrane. Malo je ko i znao da je, zapravo, počela.

Od tada, tačnije, otkako je Ukrajina prije nekoliko sedmica priznala da je pokrenuta kontraofanziva, dvije strane vode teške borbe uz velike gubitke, ali i uz male pomake.

Ono što je prema optimistima trebao biti masovni proboj linija ruske odbrane, pretvorilo se u krvavu bitku – ne za svaki kilometar, već za svaki metar zauzete ukrajinske teritorije.

Uprkos desecima milijardi dolara vrijednoj vojnoj pomoći sa Zapada, ukrajinska vojska za sada postiže ograničen uspjeh na bojnom polju, dok je, sa druge strane, iz Kijeva početkom sedmice došlo priznanje da su ruske snage, dok su ukrajinske fokusirane na južno ratište, ostvarile izvjestan napredak na istočnom.

Iako američki generali tvrde da je očekivano da kontraofanziva bude duga i krvava, a ukrajinski zvaničnici da se ipak ne radi o holivudskom filmu u kojem će „dobro“ pregaziti „zlo“, postavlja se pitanje kako bi se mogla odvijati ukrajinska akcija i šta ako Zapad dođe do zaključka da je potrošio milijarde da bi uzalud pomogao Ukrajini da oslobodi svoju teritoriju?

SAD dao pomoć veću od 40 milijardi dolara

SAD je najveći i najizdašniji ukrajinski saveznik. Njegov 41. paket vojne pomoći ukupnu vrijednost povećao je na više od 40 milijardi dolara, samo iz SAD-a, koji je značajno iscrpio vlastite zalihe. Oni koji su u SAD-u skeptični po pitanju tolikog pomaganja Ukrajini, poput republikanskih zvaničnika, kao i javnost, koja prema anketama sve zamorenija ratom na evropskom istoku, postavljaju pitanje koliko će dugo SAD pružati Kijevu toliku podršku u jeku ekonomske krize kod kuće?

Velike ukrajinske pobjede sigurno bi pridonijele novom rastu podrške, no mnogi na Zapadu se pitaju hoće li njihov izostanak praćen trošenjem milijardi dolara američkog novca ubrzati pad pomoći i okretanje alternativama za okončanje rata, poput pregovora.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je izrazio strah od gubitka dvostranačke podrške SAD-a, nakon onoga što je nazvao “opasnim porukama koje dolaze od nekih republikanaca”.

I dok vrhovni američki general Mark Milley govori da je spor napredak Ukrajine očekivan, ali stabilan, te da ne treba gajiti iluzije da neće biti “veoma dugo i krvavo”, iz SAD-a se, naime, javljaju drugačiji glasovi koji idu u prilog tezi da će Ukrajini biti gotovo nemoguće ispuniti zacrtani cilj povratka na granice iz 1991. godine te da SAD troši resurse na „nemoguću misiju“.

Američki ekspert za vojne poslove i nacionalnu sigurnost, Tobin Harshaw prije nekoliko dana je za Bloomberg rekao da je u rusko-ukrajinskom ratu sigurna samo jedna stvar – da neće biti pobjednika ili gubitnika. Strateški stručnjak Samuel Charap istakao je da je primarni ukrajinski cilj vraćanja svih izgubljenih teritorija malo vjerovatan ishod kontraofanzive.

‘Zabrinutost na Zapadu zbog troškova podrške’

Neki su mišljenja da je vjerovatniji ishod zamrznuti sukob, odnosno situacija u kojoj postoji prekid vatre, ali nema političkog rješenja, kao što je slučaj sa Moldavijom i njenim separatističkim proruskim dijelom.

„Svakako je da postoji rizik da, ako ukrajinske snage ne budu uspješne u svojoj protuofanzivi, zapadna podrška Kijevu može oslabiti“, mišljenja je Richard Caplan, profesor međunarodnih odnosa Odjela za politiku i međunarodne donose Univerziteta Oxford.

„Čak i prije sadašnjeg trenutka bilo je slabljenja podrške Kijevu, naprimjer među američkim republikancima, koji su zabrinuti zbog troškova održavanja podrške. Druge vlade dijele tu zabrinutost“, kaže Caplan za Al Jazeeru.

Već duže vrijeme, kako je rat ušao u drugu godinu, mnoge svjetske vlade zagovaraju pregovore Rusije i Ukrajine, naročito sada kada, kako tvrde analitičari, ukrajinske snage u kontraofanzivi trpe veće žrtve nego kada su se branile, uz živote gubeći i skupo zapadno naoružanje.

Dok ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski samopouzdano odbacuje svake pregovore s Moskvom dok je na njenom čelu Vladimir Putin, a ruski lider tvrdi da je Rusija spremna na pregovore samo ako Zapad prestane naoružavati Ukrajinu, nije malo onih koji smatraju da upravo razgovorima treba riješiti rat u kojem „ne može biti pobjednika“.

No, u kakvoj bi poziciji Ukrajina ušla u takve pregovore?

Prema stanju na ratištu, teško je očekivati da bi Rusija, dok koliko-toliko stabilno drži zauzetu teritoriju, pristala na njeno vraćanje Ukrajini, jer bi pristanak Kijeva na pregovore ukazivao na njegovu nemoć da ispuni cilj. Toga je vjerovatno svjestan i Zelenski.

‘Priznanja poraza zemlje koja dobija rat’

Braden Allenby, stručnjak za vojne i sigurnosne tehnologije, ratovanje i nacionalnu sigurnost sa Univerziteta Arizona, kaže da je “sigurno pretpostaviti da su u ovom trenutku u toku neformalne rasprave o dogovorenom miru koje uključuju mnoge strane – Kinu, Indiju, Rusiju, Ukrajinu, evropske sile, SAD, afričke nacije i druge”.

“Oni poprimaju mnoge oblike. Pričalo se o kontaktima između ukrajinskih čelnika i ruskih moćnika. Ovo je poželjno, jer takvi napori mogu predstavljati temelj konačnog mira kada su uslovi na ratištu dobri. Međutim, u ovom trenutku, ako Ukrajina zaustavi svoju kontraofanzivu, dajući tako oslabljenoj Rusiji priliku da se ponovno grupiše, bilo bi i strateški i vojno ne baš mudro. To bi se smatralo priznanjem poraza zemlje koja, zapravo, dobija u ratu na terenu. Također bi vjerojatno dovelo do nestabilnog mira koji bi se, prije ili kasnije, ponovno pretvorio u sukob. Dublje i teže pitanje je kako bi eventualni dogovoreni mir mogao izgledati, a tu se, barem u javnosti, još nije pojavio razuman scenarij”, kaže Allenby.

Američki profesor tvrdi da spor napredak Ukrajine nije iznenađujući, te da zbog toga ne treba očekivati niti dramatične promjene zapadne politike.

„Oni koji imaju vojnog iskustva neće biti iznenađeni sporim napredovanjem, s obzirom na dugo vrijeme koje su ruske snage, iako donekle nesposobne, iskoristile za pripremu odbrambenih položaja. Šira je javnost, možda, željela dramatičnije rezultate kao što je trenutni napredak, ali to je uvijek malo vjerovatno“, kaže Allenby. Upozorava i kako je moguće da bi „postojeća podrška Ukrajini vremenom mogla donekle oslabjeti“.

„Ako se to dogodi, to će više proizlaziti iz unutrašnje politike država koje podržavaju Ukrajinu, a ne sporog napredovanja ukrajinskih snaga. Također je važno upamtiti da stres pod kojim su ruska vojska i elita upravo sada može dovesti do iznenadnih i neočekivanih događaja, što je ilustrirala pobuna trupa (šefa Wagnera Jevgenija) Prigožina. Zbog toga, čak i sporo i mukotrpno napredovanje ukrajinskih snaga, uz stalni pritisak na ruskog protivnika, može biti prilično učinkovito“, govori.

Ostavljanje teritorije Rusiji

Također, u zapadnoj javnosti već se neko vrijeme govori o mogućnosti da SAD i saveznici, u nedostatku većeg ukrajinskog vojnog uspjeha u kontraofanzivi, počnu vršiti pritisak na Zelenskog da pregovara – ili mu jednostavno smanje pomoć kako bi ga prisilile na to.

„Saveznici će, možda, pokušati pritisnuti Ukrajinu, ali, uz dužno poštovanje, ništa neće zavisiti od toga”, rekao je prije nekoliko dana Zelenski.

No, zvaničnici u Kijevu i njihove pristalice zabrinuti su da bi zapadni saveznici, mogli izgubiti strpljenje i izvršiti pritisak na Ukrajinu da pregovara o rješenju koje bi ostavilo Rusiji veliku osvojenu teritoriju.

Caplan, ipak, ne vidi tu opciju. „Ne predviđam da će zapadne države vršiti pritisak na Ukrajinu da odustane od kontraofanzive. Međutim, mogu predvidjeti pritisak na Ukrajinu i Rusiju da uđu u pregovore koji će, možda, dovesti do sporazuma o primirju.

Pregovori nisu nužno nekompatibilni sa kontinuiranim borbama. Recimo, SAD se nastavio boriti u Koreji i Vijetnamu dok je isto vrijeme tražio diplomatsko rješenje za sukobe“, kaže Caplan.

Šta će od svega biti, pokazat će naredne sedmice ili, kako je Mike Milley rekao, možda i mjeseci, ukoliko u međuvremenu ne bude promjene američke i zapadne politike prema ratu u Ukrajini koja bi zbog stanja na terenu isključila vojno rješenje sukoba.

Muamer Tanović (AJB)