Kliker.info

Potkraj prošlog mjeseca ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković na marginama konferencije Raisina Dialogue predvodio je delegaciju BiH na bilateralnom sastanku sa ministrom vanjskih poslova Indije Subrahmanyamom Jaishankarom.

Ministri su tom prilikom izrazili zadovoljstvo dobrim i kvalitetnim političkim odnosima dvije države. Ministar Konaković interesovao se za mogućnost i namjere Indije o otvaranju ambasade u Bosni i Hercegovini.

Kakve su realne mogućnosti saradnje Bosne i Hercegovine sa rastućom globalnom silom, ali i ovim dijelom svijeta uopće, za portal Radiosarajevo.ba govori Haris Hrle, ambasador BiH u New Delhiju.

Bh. poslodavci traže radnike na drugom kraju svijeta

Ambasador Hrle insistira da svi naši političko-diplomatski ciljevi, sve naše društvene snage moraju biti usmjerene prema euroatlantskim integracijama, tvrdeći da je to prioritet nad prioritetima, „priča nad pričama“.

„S druge strane – na drugom kraju svijeta – rastu nove političke, ekonomske i demografske sile u kojima se nalaze bazeni radne snage. Ta snaga je neophodna Evropi, našim susjedima, nama samima, potrebna je našim privrednicima u cijelom spektru infrastrukturnih radova, uslužnih, turističkih, manufakturnih djelatnosti“, kaže ambasador Hrle, smatrajući da se, za početak, nužno mora unaprijediti sistem funkcioniranja aktuelnog radno-viznog segmenta.

„Ambasada u Delhiju svaki dan zaprima prave vapaje od naših poslodavaca koji tragaju za radnom snagom, takvi privredni krikovi dolaze iz Tešnja i Bijeljine, Trebinja i Goražda, svakako iz Sarajeva, Banja Luke, Tuzle, Zenice, Mostara. Naši poslodavci zbog nedostatka radnika prekoračuju rokove, smanjuju obim poslovanja i privrednog djelovanja, plaćaju penale i dovode se u situaciju da ne mogu konkurisati na novim tenderima jer su zbog manjka radne snage zapinjali na prethodnim“, veli bh. ambasador.

Ambasada u Bangladešu

Hrle se trenutno nalazi u Sarajevu u namjeri upozoravanja, ali i sinhronizacije i optimizacije pravne regulative vezane za stranu radnu snagu. On sve to vidi kroz tri vremenska prozora.

„U prvom, kratkotročnom, treba po automatizmu organizirati redovne konzularne dane, na primjer u Bangladešu. Naime, državljani Bangladeša trebaju indijsku višekratnu vizu da bi došli u Delhi radi apliciranja za bh vizu. To usporava, komplikuje, poskupljuje. Nužno treba pojačati Ambasadu s više konzularaca i jednim ekonomskim savjetnikom kao neophodnom kratkoročnom ispomoći. U drugom vremenskom krugu treba promijeniti sistematizaciju i u Delhi planski i ciljano poslati savjetnike za ekonomska pitanja i investicije te napraviti sposoban i uvježban konzularni odjel, to su potrebe naše zemlje i naše privrede, moramo pratiti život, obrnuto nije opcija. I treće, dugoročno, biće neophodno – smatramo – otvoriti ambasadu u Bangladešu“, predlaže Hrle.

Smanjiti ekonomske posljedice

Dodaje da su političke relacije odlične, ali ekonomski i odnosi vezano za potrebe za radnom snagom trebaju imati posebnu pažnju na centru tog terena, bazena radne snage, koji je sve interesantniji našim poslodavcima, ali i našim susjedima.

„Što se brže prilagodimo i upratimo tendencije, manje ćemo ekonomski patiti. Dok god se čuje zvuk radova i kranova, kucanja, lupanja i mehanizacije, dok se čuju fundamentalni zvuci građenja, imamo šansu da napredujemo. Ali i da pojačamo entuzijazam, opću vrijednost rada, kapitala i usluga, da zadržimo naše ljude, da se nadamo povratku onih koji su otišli. Privredna i radna tišina, uz demografski deficit je kobni ishod“, smatra bh ambasador na indijskom poluotoku“, ističe sagovornik portala Radiosarajevo.ba.

Odbijajući komparaciju da je bio udarni politički ambasador u Beču tokom slučaja Divjak, ambasador u Washingtonu tokom mandata Donalda Trumpa i ambasador tokom smjene kraljeva u Saudijskoj Arabiji i rata u Jemenu, a da je sada u funkciji ambasadora posvećenog konzularnim radnim dozvolama i uvozu radne snage, Hrle nastavlja:

„U Indiji je sa najvišeg vrha više puta izraženo zadovoljstvo da BiH u New Delhi šalje ambasadora koji je prethodni mandat ‘odradio’ u Washingtonu. To je neka komprimirana simbolična poruka koja je tamo postala veoma važna, to je rečeno i ministru Konakoviću. To su dakle jasni elementi diplomatskog djelovanja. Ministar Konaković je prošli mjesec imao uspješnu posjetu Delhiju i postigao cijeve koji su bili zacrtani, Ambasada je uradila ono što je njen diplomatski zadatak“.

O detaljima same posjete Hrle ne govori, prepuštajući da suštinu iznosi ministar vanjskih poslova BiH, ali ističe da su doček, politički nivo i sadržaj razgovora bili u rangu kakav nikad nismo imali u odnosima sa Indijom.

Religija i hibridno djelovanje

Bilo je prilike da razgovaramo i o drugim temama. Hrle je između washingtonskog i delhijskog ambasadorskog mandata vodio analitičku službe MVP-a, a nama je  značajan odgovor na pitanje o diplomatskim saznanjima o korištenju religije u svrhu hibridnog političko-propagandnog djelovanja u BiH, naročito sa stanovišta našeg novog i jasnog napredovanja prema EU te balkanskih strijepećih posljedica agresije na Ukrajinu.

Naime, takve aktivnosti su od navedene službe prije dvije godine interno označene kao zloupotreba religije za destabilizirajuće potrebe Moskve, ali i kao sredstvo koje je pokretalo Orbanove i Plenkovićeve političke akcije prema Bosni i Hercegovini. Prije mjesec dana u Velikoj Britaniji je objavljen izvještaj o ruskim aktivnostima prema islamskim studentima i njihovoj regrutaciji za vjerske humanitarne organizacije na Balkanu, kao i angažiranje intelektualaca za neke evropske islamske forume, koji su se u BiH pokušali predstaviti kao zajedničke organizacije muslimana u Evropi.

„Vodio sam analitiku MVP-a, ali nisam imao doprinos u sprečavanju zloupotrebe religije u okviru ovog slučaja hibridno-religijskog djelovanja. Zasluga pripada Razimu Čoliću (Razim Čolić je trenutno ambasador BiH u Saudijskoj Arabiji, a u navedeno vrijeme je obavljao dužnost direktora Uprave za vanjske poslove i dijasporu Islamske zajednice, op.a.) koji je interne analitičke debate presjekao riječima da je u pitanju nejasna i mutna ruska priča koja nema veze s evropskim i bosanskim muslimanima, da su ciljevi konfuzni, nerealni i megalomanski. Tvrdio je da takve organizacije ulaze u državu gdje muslimani imaju svoje institucije stoljećima, predstave saradnju kao simbiozu, a onda monopolistički preuzmu religijske poluge u političke svrhe. Reis Kavazović takve emisare nije primio, a Čolićevo obrazloženje je bilo da Rijaset neće ići za idejom da bilo ko bude predstavnik svih muslimana u Evropi“, kaže Hrle.

Stari i novi svijet

Na kraju, nakon pet mjeseci provedenih u New Delhiju, Hrle smatra – ogledajući se na svoj washingtonski mandat, „da novi svijet postaje stari, a stari svijet istoka novi svijet“.

„Posljedice takve misaone notornosti i obrnutosti teško je analizirati racionalnim zapadnim logičkim instrumentarijem. Paradoksi postaju normalnosti, fenomeni postaju noumeni, treba se dakle pripremiti – kako se to moderno sugerira – za nužni izlazak iz zone ustajalog i podrazumijevajućeg komfora. Zato je, muzički kazano, EU spasilački violinski ključ za BiH, a SAD nezaobilazni zaštitni bass. Bubnjevi, doboši i talambasi nas svakako nikad ne zaobiđu“, zaključuje ambasador Haris Hrle.